Biskup Košić: Bilo bi ponižavajuće za branitelje, Crkvu i cijelu Hrvatsku da je Petrov koalirao s Milanovićem

6 siječnja, 2016 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U EMISIJI  Markov trg Marka Juriča gostovao je sisački biskup Vlado Košić, koji se našao u fokusu javnosti nakon žestokih kritika igrubih riječi  na račun Bože Petrova.



“Ja sam duže na društvenim mrežama, ali nikada nije bilo nešto zapaženo. Iznenadilo me kada su nacionalni dnevnici prenjeli moju poruku. Kada je bila prilika Mosta s koalicijom Hrvatska raste mene je to zgrozilo, s tim sam se malo narugao rekavši da je bolje da se uspostavi kraljevina”, rekao je Košić.

Na pitanje zašto ga je to zgrozilo Košić je izjavio kako smatra da bi to bilo cementiranje statusa quo, što je ponižavanje crkve, branitelja, simbola Hrvatske – Vukovara.

“Smatram da bi to bio put u nacionalnu katastrofu”, tvrdi Košić.

Dodaje kako je čuo da se Petrov s njegovom kritikom nije pomirio te da mu je to teško palo pa mu se zato ispričao.

“Nije mi bilo teško ispričati mu se. Nisam kritizirao ljude nego pojave. Ako se nešto radi pred očima svih onda svi to imaju pravo kritizirati. Nisam se ispričao kao da povlačim riječ, nego ako je to nekoga osobno povrijedilo, jer to nije bilo osobno i priznao sam da je on time što je prihvatio da ne bude premijer pošten i častan čovjek”, rekao je Košić.

Košić je podsjetio da je bilo je samo tri komentara od njegovih kolega, a najviše mu se svidio komentar kardinala Bozanića, koji je u prolazu rekao lijepu rečenicu – Crkva se nikad ne miješa u ono što je se ne tiče.

“Naše poslanje kao svećenika je da svojim načinom budemo oni koji ljudima omogućuju da radosno prihvate Isusa. Nisam želio biti grub, htio sam se svima svidjeti. To je uvijek dočekivano s pohvalama i kritikama. Mene je zabolilo kada su s tim kritikama krenuli vrijeđati, to me pogodilo”, tvrdi Košić.

Na pitanje smije li se Crkva baviti politikom Košić tvrdi da smije, kao i svaki drugi građanin, član društva, koji svojim doprinosom kreira javni prostor.

“Svećenici nemaju pravo zlorabiti svoju poziciju. Bilo je podjela političke naravi u prošlosti. Danas smatramo da to nije dobro. Niti sam član stranke, niti mislim tako djelovati. No želim doprinositi, dakako ne pred oltarom.

Nekad je u kritičnim trenucima to dobro, jer kada je brod nagnut da se prevrne, ljudi se trebaju prebaciti na drugu stranu. U suodgovornosti za ljude, smatram da imamo pravo to reći. To nije zlouporaba moje službe, nego moj stav koji kao i svakog drugog građanina. Hrvatski brod je pun rupa, pušta na sve strane. Treba puno energije, dobre vizije i zajedništva da se nadvladaju te teškoće i da se sanira ono što je učinjeno. Počinjena su mnoga kriminalna djela, predbacuje se političarima kriminal, ali i više od materijalne krađe, još je gora duhovna šteta koju čine oni koji imaju odgovornost da vode narod pravim putem, ali izigrali su povjerenje i doveli narod u nemoguću situaciji.

Milanović koji je rekao da je najveći branitelj Srba u Hrvatskoj. Mislim da je nemoguće biti na čelu jedne nacije i braniti jedan drugi narod koji još uvijek ima neke teritorijalne pretenzije. To je jedna neodgovorna politika. Ono što je zadnjih godina bilo na djelu je vraćanje u zagrljaj velikog brata istoka”, tvrdi Košić.

Košić smatra kako silnice koje su pokušale vratiti Hrvatsku u bivše sustave vrlo jake.

“Ja sam iznenađen, nisam očekivao da su tako jake. Sjećam se 90-ih i euforije kada je hrvatski narod doživio slobodu nakon 45 godina represije, nije se smjelo zastavu staviti, narod je trpio”, rekao je.

Nositelji tih ideja, nastojanja da se Hrvatska vrati u bivše asocijacije bi trebalo analizirati, tvrdi Košić.

“Trebamo biti u dobrim odnosima, ali da smo ravnopravni. Kuharić je rekao da i s velikim narodima treba razgovarati na temelju principa, a ne na koljenima. Očito je da su s istoka dolazili osvajači i tih nastojanja ima i danas, ali ne razumijem da bi se hrvatski političar služio tim interesima”, čudi se Košić.

Zakon o manjinama u Hrvatskoj manjinama jamči osam zastupničkih mjesta, što nema niti jedna druga država. Hrvati nemaju u Srbiji niti jedno mjesto, dok Srbi u Hrvatskoj imaju tri što Košić objašnjava kao ustupak zbog teških ratnih događanja, gdje se želio iskazati veći znak dobre volje.

“Srbi u Hrvatskoj jesu doprinijeli tom ratu, ali je to došlo iz Srbije naravno. To je bila agresija Srbije, politika te države. To treba reći. Smatram i očekujem od buduće vlade da postavi zahtjev za ratnom odštetom”, kaže Košić.

Na pitanje kakav je to mentalitet hrvatskog čovjeka, koji je pretjerano pomirljiv, politički mlitav te prelazi preko nekih stvari Košić podsjeća da nisu svi Srbi, primjerice, napravili zlo, ali je državna politika kriva i učinila je ta zla i morali bi prestati primjenjivati hrvatsku šutnju i sakrivati se pod stol. To je hrvatskom narodu svojstveno zbog višestoljetnih uvjeta podložnosti.

Nakon mise zadušnice za Višnju Pavelić, a onda i za njenog oca, povjesničar Hrvoje Klasnić prozvao je Košića za jastrebarstvo i rekao da među Košićem ima svećenika koji su zadušnice završavali s usklikom “Živio Ante Pavelić i Hitler, što Košić drži manipulacijom te pokušavanjima da se čitava crkva u Hrvatskoj proglasi zločinačkom.

“Osuđujem sve totalitarizme, fašizam, komunizam. To su manipulacije, za koje nema nikakvog podatka. Kao povjesničar bi trebao reći gdje je to bilo, kada? Meni Pavelić nije drag i mislim da je jednako zločinački nastrojen bio kao Tito. I za Tita su se služile mise. To je naša kršćanska dužnost”, kaže Košić.

Dodaje kako bi bilo važno da se država pobrine, a ne da brani istraživanje zločinačkih događaja, recimo Jasenovca.

“U ovih 25 godina nisu se istražile činjenice iz Domovinskog rata, mnoge stvari neriješene, puno je poginulih i nestalih, ne zna se gdje im je grob. Nažalost i u ovom ratu, po nekim popisima, ima najviše grobišta nakon Drugog svjetskog rata koje su počinili partizani i nema niti jednog križa. Kako to da se to još nije istražilo do kraja. Tu je potrebno ono što je Papa Ivan Pavao drugi govorio; da je potrebno očistiti pamćenje, a to se može tako da se suočimo s istinom”, kaže Košić.

Košić je dodao kako se Božić, u ovom kontekstu pravoslavni, čestita svima, a ne samo srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Napomenuo je kako je član komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s pravoslavnom crkvom, koja broji tri katolička i pravoslavna biskupa.

“Zadnji sastanak je bio 2002. godine u Osijeku. Sljedeće godine je trebala biti domaćin srpska pravoslavna crkva. Pitanja ima. Mi se susrećemo osobno. Ja sam dobar s ocem Porfirijem”, tvrdi Košić te dodaje kako nije pitao Porfirija za mali video zapis u kojem se našao u društvu koje je pjevalo četničke pjesme.

“To je nemila epizoda. Očekivao bih više njegovu osudu tog Đujića. U društvu u kojem se našao možda nije njegova odgovornost”, tvrdi.

Na pitanje kako uskladiti odnos između crkava Košić kaže kako je to bolna tema te naglašava kako se neće odustati od Alojzija Stepinca.

“On je simbol nacije i tragedije koju je nosila čitava hrvatska nacija. On je stradavao i od ustaša i od nacista. Kritizirao je nacizam, progone židova, pomagao Srbima. Borio se hrabro protiv svih totalitarizama. Na kraju je stradao od komunista. To je jako bolno, što srpska pravoslavna crkva osporava njegovu svetost”, naveo je i dodao kako za činjenicu da ima 250 tisuća prekrštenih Srba nema temelja već je riječ o mitovima i obratnom procesu.

“Bila je prevlast srpske pravoslavne crkve i željeli su pravoslavizirati sve tako da se Katolička crkva jedva odupirala tomu”, navodi Košić.

Pouzdano znam da je Papa Franjo rekao na više mjesta našim biskupima da on u kardinalovu svetost uopće ne sumnja i da će ga proglasiti svetim. Netočno je da sumnja, jer bi onda sumnjao u svoje institucije. Ako bismo išli jasno u tom procesu. I crkveni dio procesa je završen, dokazale su se njegove vrline i nije bilo nikakvog spora da je učinio kakav propust ili zlo djelo. Ne može Papa sumnjati  u božju intervenciju.

Drugo je pitanje što je dijalog sa srpskom pravoslavnom crkvom, jer se tu spominju neki neriješivi problemi. Moramo prvo priznati da je Srbija učinila agresiju u Domovinskom ratu. Tako i ovdje ne možemo govoriti o nečemu što se još ispituje, tu je jasna Katolička crkva, a problem je u srpskoj i njoj treba pomoći da se o mitova, koje su povijesne natruhe natovarile kao jedan teret, riješi. Jer istina je ono što oslabađa”, rekao je.

“Komunizam je propao, ali još uvijek ne počiva u miru. Upravo u našim redovima je važna ta spoznaja, istina. Za mene veličina Stepinca nije samo u tome što je branio hrvatski narod, to nije bio nacionalizam, on je simbol božjeg čovjeka, koji jednako voli sve ljude, nadišao je granice, kada je spašavao i svoje ljude i Srbe i komuniste. On je čovjek koji je svjedok evanđelja ljubavi”, kaže Košić.

Komentirao je i inicijativu crkve da se zabrani radna nedjelja te objasnio kako i protiv pobačaja postoje slične inicijative.

“Nažalost, nije se uspjelo u ovoj inicijativi za slobodnu nedjelju, premda je i dalje živa, postoji međunarodni savez za nedjelju. Svake korizme pozivam da se ne ide u trgovine nedjeljom. To je na savjesti čitave crkve i vjernika. Što se pobačaja tiče, imamo jaku inicijativu, svake godine se 40 dana pred bolnicama moli za život.

I mnogi su se odrekli pobačaja. Crkva će to uvijek braniti. Čovjek može činiti što hoće, ali ne smije činiti sve što može. U starom zavjetu spominje se žrtvovanje Izaka kada Abraham misli, da žrtvuje sina, ali Bog mu kaže ne, ni pod koju cijenu, ne smije se čovjeka žrtvovati. Tako mnogi danas imaju krivo poimanje o Bogu, ne udovoljava Bog svim našim prohtjevima”, zaključio je Košić.

Marko Jurič/Foto:Screenshot


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->