ike mandurić

Pater Ike Mandurić: Zašto su uskrsna jutra drugačija

Share Button
Svaki čovjek i svaki narod ima svoja buđenja nade, svoje ideale za kojima se oduševljava…

Svaki pojedinac, i svaki narod ima svoja snivanja i zaljubljivanja, ali i ono drugo: i svoje izdaje, i svoje Getsemanske ure u kojima snage popuste i san te svlada, i svoj veliki petak kad se svi razbježe. Svaki pojedinac i narod ima i svoja umiranja i svoja pokapanja. I svoje grobne šutnje i žalovanja. I svoje očaje i beznađa i odustajanja i potpune poraze kad sebi kaže da je kraj. Ali, onda postoji i Uskrs! Uskrs mijenja sve!

Potrči prema grobu!

Uskrs je dan kad smijemo iz sve snage potrčati prema grobu svojih ideala, jer nisu mrtvi. To je vijest koja tako duboko uzbuđuje da se ježimo od radosti, toliko da se može trčati tako brzo; vijest koja se traži! Ona glasi: vrijedila je tvoja ljubav, i sve još vrijedi, i ništa od nje nije propalo!

Uskrs nije prvotno usmjeren prema zemlji. Na Uskrs se ne ozdravlja od bolesti. Niti se zidovi oronulih kuća sami popravljaju. Niti se nepravedne presude poništavaju. Uskrs je nešto drugo. Niti se laži brišu, niti se nepravedni zakoni popravljaju, niti loši ljudi postaju bolji, pa ni loše vlade ili loše stranke… Niti nečovječni postaju čovječniji, gluhi obzirniji, slijepi pozorniji, niti krive staze postaju pravije, daleka mjesta bliža… Nije to Uskrs. On je prvotno usmjeren prema nebu, i tek kad uskrsna radost nebom zasja, sve na zemlji, Uskrsom obasjano, poprima drugo značenje.

Uskrsno svjetlo mijenja sve. Pa gubitnici postaju heroji, a heroji ovoga svijeta pravi gubitnici. Oni koji svojom moći, gluhoćom, sebičnjaštvom i spletkarenjem pobijediše, u Uskrsnom svjetlu nađoše se na gubitničkoj strani, pa zapravo postadoše jadnici vrijedni žaljenja i prijezira. A poraženi – oni žalosni, prognani, gladni i žedni pravednosti – prometnuše se u pobjednike. Uskrs mijenja sve!

Uskrs je nešto drugo.

Uskrs je sasvim drugačiji od svih pobjeda. Ništa se ne mijenja, i neće ove vazmene noći ni nedjeljnog jutra, niti ponedjeljka, niti cijelog tjedna vazmenog, išta biti bolje s našim financijama, nepravdama, nezaposlenošću. Ništa se ne mijenja. Pa ipak, Uskrs mijenja baš sve!

Na Uskrsno jutro – tog prvog dana u tjednu; tog novog dana Gospodnjeg – sve je postalo drugačije. I Dvorana posljednje večere u kojoj je Petar ronio suze zbog svoje zataje; i na nepoznatom putu kojim je bježao Toma, i poznatom kojim su bježali ona dvojica apostola; i u svom Jeruzalemu; pa i u dalekim tada nepoznatim civilizacijama svijeta, u svom svemiru, i na nebesima, i u paklu, sve postade drugačije. I u svakom srcu, u svakom zrncu krvi ljudske…

Svi imamo svoje Getsemanske ure od kojih bježimo, svoja umiranja i pokapanja, i bježanja od grobova i vlastitih tragedija, ali Uskrs daje razloge da se smije trčati prema svim mukama od kojih pobjegosmo, radi kojih zaplakasmo, radi koji lice pokrismo, radi kojih se prestrašismo…

Uskrs je novi predznak života.

Strah zbog moći grijeha razdire srce ljudsko. Strah – da će nepravda nadjačati pravdu, zloća dobrotu, laž istinu, da će mržnja trijumfirati nad ljubavlju, nezahvalnost nad požrtvovnošću; krađa, nerad, protekcija nad poštenjem, marljivošću i redom… Uskrs mijenja sve, jer u Uskrsnoj noći i prevara je prevarena, ropstvo zarobljeno, smrt svladana, i sve je novo.

Uskrs je poraz pretvorio u pobjedu. Uskrs mijenja sve – i zemlja bijede postaje zemlja heroja. Danas svakoj patnji imamo pravo reći: kako je baš ona naša pobjeda. Danas bi morali staviti oglas: Idite, javite mojoj braći – ići ću pred njima… Morali bi svima reći: Uskrs je – dobro stojiš, čovječe! Ti koji gubiš, zapravo pobjeđuješ! Jer On pobjeđuje i sve pobjede koje je izvojevao grijeh.

Onda kad se zapitamo kamo će me dovesti materijalna bijeda moje obitelji; ili patnja i osobna bol koju nikome ne mogu priopćiti – na Uskrs je jedino ispravno reći: sve ima smisla, ništa više nije isto! Ono što je bio očaj, sad je radost, ono što je bilo besmisleno, sad je ključno; što je bilo vrijedno prezira, sad je tvoja slava. Dobro stojiš čovječe, razvedri lice! Bog nije daleko, nego posve blizu.

Uronjeni u Uskrs

Uskrs je poziv da u životu postanemo ambiciozniji. I da svoje čežnje pojačamo stostruko. U Uskrsu nam dolazi ponuda da umjesto ovozemaljskih želja, dopišemo nebeske. Ponuda je to da umjesto želja za kruhom u kojoj je glad besmislena, pristanemo na to da glad postane kruh za nebo. Umjesto jadikovanja što bol boli, pristanemo na to da bol bude sjeme života za mnoge. I da nepravda koju proživljavaš, bude zalog za pravdu nebesku, za sve obespravljene. U Uskrsu dolazi ponuda da zanemarenost i neuspješnost ovoga svijeta ne odbaciš i ne prezreš, nego da je založiš za vječno poznanstvo s Bogom – licem u Lice.

Ustani čovječe! Svi tvoji križevi, trpljenja i boli uronjeni su u Uskrsnuće Kristovo. A Uskrs je.

Izvor: Narod.hr


Komentari
Share Button
-->