željko jovanović, baja jurjević

Slaven Letica: Foto esej o SDP-ovskoj saborskoj zluradosti

Share Button

ODUVIJEK sam smatrao kako je fotoreporterski zanat u hrvatskom novinarstvu i društvu nedovoljno cijenjen, iako su naši fotoreporteri među najboljima u svijetu.

slaven_letica11[1]
Dr. Slaven Letica
Da je tome tako prošlog tjedna jepokazao fotoreporter CROPIXA Damjan Tadić objavom niza fotografija u središtu kojih su dvojice saborskih zastupnika SDP-a dr. Željka Jovanovića i Marina Jurjevića.

Na fotografijama koje imaju karakter kratkog foto-eseja Tadić je ispričao priču o tome kako su spomenuti zastupnici i njihove stranačke kolege doživjeli vijesti o pretresu kuća i stanova Zdravka i Zorana Mamića.

Urednici Jutarnjeg lista – na čemu im čestitam – uočili su vrijednost tog foto-eseja te su na mrežnoj stranici tog dnevnika objavili šest fotografija pod naslovom „Oduševljeni Željko Jovanović po Saboru prenosio vijest o istrazi protiv Mamića” iz kojih je lako „pročitati” kako je prvi za „divnu” vijest o istragama protiv braće Mamić saznao Marin Jurjević koji je vijest postupno prenosio svojim stranačkim kolegama: na njihovu silnu radost i veselje.

Iz serije od šest fotografija ovdje objavljujem dvije, a vama predlažem da pažljivo pogledate svih šest ovdje.

Dakako, bez konteksta kojeg je fotoreporter također objavio, niz fotografija mogao bi promatrača zavarati, jer se na njime vide dvojica, a zatim sve više nasmijanih, razdraganih, situacijski sretnih ljudi.

Da nam fotoreporter nije priopći što je razlog njihovim osmjesima, radosti i sreći, mogli bismo nagađati kako se radi o nekom sretnom događaju koji ih je sve ozario i koji ih se sve tiče. Privatnom ili javnom, političkom, gospodarskom: rođenju nečijeg djeteta, neočekivanom sportskom, gospodarskom ili stranačkom uspjehu.

Činjenica što se radi o radosti i sreći viđenih SDP-ovih političara zbog TUĐE NEVOLJE I NESREĆE – bez obzira o kome se radi – navodi nas na zaključak da na fotografijama nisu obični ljudski osmijesi i radost, već ZLURADI osmijesi, radost i sreća.

Time dolazimo do teme ovog osvrta: fenomena ljudske i političke ZLURADOSTI.

Osobno vjerujem, pa i znam iz osobnog iskustva – jer niti jedno ljudsko biće nije cijepljeno protiv zluradosti, pa i zlonamjernosti, zluradosti, zlobe ili malevoléncija, tj. želje ili žudnje da se drugome dogodi zlo – da je zluradost velika ljudska nesreća, pa u tom smislu mislim da i ljude koji se raduju tuđoj nevolji ili nesreći treba više žaliti, nego mrziti ili prezirati.

Dakako, postoje takvi ljudi koji svojim postupcima, riječima, djelima, pa i samom pojavom naprosto stvaraju ili izazivaju „4Z” kod brojnih ljudi: zavist, zluradost, zlonamjernost i zlobu.

Najčešće su to uspješni, ali ponekad i vrlo egocentrični, samoljubivi, pa i pretjerano narcistični pojedinci.

Da je tome tako pokazuje primjer jednog od najboljih, ali i jednog od najsamoljubivijih košarkaša svih vremena, američkog košarkaša LeBrona Jamesa koji je na sebe privukao taku silnu zavist, zluradost, pa i zlonamjernost, da se svaki njegov krivi potez slavi od strane svih, osim od strane njegovih velikih štovatelja, među koje i sam spadam.

Među takve ljude svakako pripada i Zdravko Mamić, pa i Milan Bandić, Nadan Vidošević i Ivo Sanader.

Nije stoga slučajno da su gotovo isti ljudi koje je Damjan Tadić ovjekovječio u svojevrsnoj saborskoj ekstazi zluradosti zbog mogućeg utamničenja „braće Mamić” slično raspoloženje javno iskazali i ne tako davno: kad je njihov bivši politički „prijatelji”, suradnik, drug i gospodin Milan Bandić u tmurnu jesen 2014. uhićen i odveden na „Oranice”: u remetinački pritvor.

I tom sam prilikom objavio kratki zapis na mom facebook profilu kojeg je 20. listopada 2014. u cjelini prenio Večernji list: pročitajte ovdje.

Zaključit ću. Priželjkivanje i žudnja za nesrećom i nevoljom, zlom općenito, drugih ljudi, ima svoj dobar hrvatski izraz „zluradost”. Brojni jezici, pa i engleski jezik, umjesto vlastitog izraza koriste njemačku tuđicu “schadenfreude”.

Bila riječ domaća ili tuđica, nisu previše sretni ljudi koji stalno žele da „susjedu krepa krava”, ali ni oni, kao što su to dr. Željko Jovanović i Marin Jurjević, koje usrećuje vijest da se protiv „braće Mamić” provode pred/istražni postupci i da im prijeti – tamnica.

Skupina ljudi koja je nekoliko godina dvaput tjedno trenirala borilačku vještinu nambudo: neki su sišli s vlasti (Stipe Mesić), drugi se penju prema vlasti (Tomislav Karamarko), a nekima, nažalost, prijeti tamnica (Petar Turković i Zdravko Mamić)

Autoru možete pisati na:  slletica@inet.hr


Komentari
Share Button
-->