kardinal stepinac

Silvana Oruč Ivoš: Stepinac je vrijednost koju raznorazni goldštajni ne mogu okrznuti

Share Button

Goldstein nije mogao naći ni jednu objektivnu zamjerku i sada mantra da je Stepinac ”mogao učiniti više”. Zanimljivo, istu mantru ima i Tomislav Nikolić, deklarirani četnički vojvoda, aktualni srbijanski predsjednik.

silvana_oruc_ivos-11111111[1]
Piše: Silvana Oruč Ivoš
Da blaženi Stepinac nije učinio dovoljno i to mu je krimen, naveo je ovih dana Slavko Goldstein. To  mu nije prvi put da je potpuno neutemeljeno i neznanstveno javno govorio o blaženiku Stepincu, kao i o pojedinim zbivanjima iz vremena Nezavisne Države Hrvatske.

Blaženom Alojziju Stepincu, za kojeg danas postoje neoborivi dokazi da je pomagao Židovima za vrijeme NDH i da je spasio veliki broj nedužnih ljudi, Goldstein nije mogao naći ni jednu objektivnu zamjerku i sada mantra da je Stepinac „mogao učiniti više“.

Zanimljivo, istu mantru ima i Tomislav Nikolić, deklarirani četnički vojvoda, akutalni srbijanski predsjednik. No, koja je mjera za više? I koja je mjera da bude dovoljno? To nam Slavko Goldstein ne može odgovoriti jer je uostalom riječ o potpuno suludoj tezi. 

No, ono što je u svemu tome važno jest to zbog čega i za čiji račun Slavko Goldstein sustavno radi na stigmatiziranju Hrvata?! Najprije sudjelujući u debelom preuveličavanju jasenovačkih žrtava i reviziji povijesti, a onda neutemeljenom zadiranju u  vrijednosti kao što je Hrvatima blaženi Stepinac.

Jer godinama su Hrvatima nabijali komplekse falsificiranim podatcima o stotinama tisuća ubijenih u Jasenovcu za vrijeme NDH. Srbi i sad, opet bez ikakva dokaza,  govore o 700.000 ubijenih, a tu brojku je nedavno prihvatio i parlament Republike Srbije?! Pa i unatoč tome što su i jugoslavenske vlasti još šezdesetih godina provele temeljite ekshumacije u Jasenovcu i pronašle maksimalno 400 kostura. I to ponajviše Hrvata.

Dakako da to nikome nije odgovaralo pa je jugoslavensko-komunistička mašinerija morala proizvesti više žrtava drugih nacionalnosti te je sastavila popis od 83 tisuće žrtava ustaškog režima za koji se kasnije pokazalo i dokazalo da u većini „sadrži“ i žrtve partizana, četnika, saveznika ali i onih koji su umrli prirodnom smrću.

Hrvatski publicist i novinar Igor Vukić jedan je od autora knjige Jasenovački logori koja je napisana na temelju dugotrajnih znanstvenih istraživanja i izjava svjedoka vremena, pa i logoraša. Podatci koje iznose dokazani su i provjereni. Jedan od dokaza svakako je i broj nađenih žrtava, a njih, ponavljam, nije bilo više od 400. Nadalje, svjedoci i bivši logoraši daju potpuno drugu sliku od onoga što smo godinama morali slušati. Pa tako je dvadesetak nekadašnjih logoraša ovjerilo svoje iskaze u kojima stoji da u logoru nije bilo više od 1200 ljudi.

Jedan od dokaza koji pobijaju tvrdnje srpskih političara koji sustavno šire mit o Jasenovcu, a što je bilo i jedno od njihovih opravdanja za agresiju na Hrvatsku devedesetih, jesu i podatci iz židovskog muzeja u Washingtonu gdje se nalazi i popis od šesto tisuća imena, među kojima su i žrtve savezničkih bombardiranja diljem Hrvatske. Jugoslavensko-komunističke vlasti i te su žrtve mrtvo-hladno uvrstile među žrtve „ubijenih“ u Jasenovcu. Golem je broj onih za koje postoje dokazi da su ih ubili partizani ili četnici, a vode se kao žrtve spomenutog logora.

Unatoč svim činjenicama i dokumentima, još uvijek se u jasenovačkom muzeju službeno rabe neutemeljeni i falsificirani  podatci iako se taj muzej financira iz proračuna RH, što je u najmanju ruku skandalozno i pogubno po istinu i povijesnu znanost.

Neutemeljenom  iznošenju broja žrtava u Jasenovcu obol je dao Slavko Goldstein tvrdeći da je u tom logoru ubijeno oko 12.000 Židova s područja NDH. No, pri tome ne iznosi ni jedan jedini relevantni dokaz. Vukić, pak, tvrdi i argumentira kako „nema dokaza da je u Jasenovcu bilo masovnih ubojstava do 1945.; nema posmrtnih ostataka, a o tome ne govore ni dokumenti ni preživjeli zatočenici“.

Spomenute krivotvorine kojima su Srbi opravdavali genocid nad Hrvatima, nažalost, postale su nešto čime se godinama borimo i koje su nanijele veliku štetu i izazvale velike žrtve devedesetih. Sve žrtve trebaju imati svoje mjesto i treba im se odati pijetet. Ali ne tako da se preuveličavaju, izmišljaju i krivotvore kao što je slučaj s Jasenovcem. Zato je Igor Vukić, čiji je otac bio zatočen u Jasenovcu, u pravu kada kaže da Jasenovac treba prestati biti pogonsko gorivo za rat. A jedino što može tome doprinijeti jest istina.

Istina, međutim, ne odgovora raznoraznim goldštajnima koji su svoje karijere i statuse ostvarili i zaradili na povijesnim krivotvorinama. I koji se trude hrvatskom blaženiku napakirati da nije učinio dovoljno.

S druge strane, američka povjesničarka židovskog podrijetla dr. Esther Gitman, koja je ovih dana u Zagrebu sudjelovala na Simpoziju o kardinalu Stepincu, kazala je da je njezin cilj pobiti optužbe protiv Stepinca.

„Kardinal Stepinac bio je čovjek s jednom maksimom, a to je da postoji samo jedna rasa – Božja rasa“, kazala je  navodeći dokaze o borbi Stepinca za svakog čovjeka, kao i o hladnom odnosu s Pavelićem kojem se otvoreno suprotstavljao.

No, dr. Gitman isto je tako argumentirala primjere srbijanskog prijeratnog i ratnog antisemitizma. Nešto što raznorazni goldštajni uporno zaobilaze, želeći stigmatizirati Hrvate. Baš zato, njima unatoč, treba glasno i argumentirano što više, bez kompleksa, javno govoriti – istinu.

Foto:Glas koncila


Komentari
Share Button
-->