leljak-bujica-oba

ROMAN LELJAK: U Hrvatskoj ima 500 tajnih bunkera Udbe za skrivanje oružja za tiha ubojstva

Share Button

U SLOVENSKOM arhivu pronašao sam nacrte bunkera, njih 300 postoji u Sloveniji, a najmanje 500 u Hrvatskoj! U jedan bunker u Ljubljani već smo ušli!

Ekskluzivne snimke tajnkog bunkera Udbe iz Ljubljane prikazane su u jučerašnjoj Bujici, a gost emisije Roman Leljak objasnio je da su bunkeri služili za skrivanje tajnih agenata, dokumenata, oružja i streljiva. Jedan smo bunker pronašli u Mūnchenu, u njemu su se skrivali udbaški ubojice, koji su likvidirali Hrvate po emigraciji – rekao je Leljak i dodao:

–  Najviše takvih bunkera izgrađeno je krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Rezervnim agentima Udbe besplatno su izgrađene kuće, a u njima su bili posebni dijelovi za tajne bunkere. Tajnih bunkera ima i po stanovima, a više ćemo otkriti uskoro!

U Bujici je predočen i spisak rezervnih agenata Udbe, koji posjeduje redakcija, za područje Varaždina, Gospića, Karlovca i Siska.

Uskoro će se početi s javnim objavljivanjem imena bivših tajnih agenata! Lelja je potvrdio da je nacrte tajnih bunkera pronašao u slovenskom Državnom arhivu, a popise rezervnih agenata Udbe u Zagrebu. Najviše njih danas je staro između 50 i 60 godina, a za pružanje usluga Udbi i skrivanje tajnih bunkera dobivali su čak i godišnju naknadu!

Gost Bujice bio je Roman Leljak, vodeći slovenski istraživač komunističkih zločina i predsjednik Društva „Huda jama“. Iz tiska su upravo izašle dvije Leljakove nove knjige „Sam protiv njih“ i „Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i KOS-a”, a za 25. listopada najavljena je velika zagrebačka premijera dokumentarca “Huda jama”.

 LELJAK: Knjiga “Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i KOS-a” nastala je mojim svjedočenjem u Muenchenu protiv udbaških ubojica Perkovića i Mustača o sredstvima koje je Udba upotrebljavala za sva ona zla, sve one likvidacije… Na više od tisuću stranica donio sam razna uputstva o tajnim prisluškivanjima telefona, upadima u stanove, pretresima i praćenjima, otmicama i ubojstvima. Mnoga uputstva do sada nisu bila dostupna javnosti u obliku dokumenata.

Leljak je izjavio da za razliku od “novinara” iz tzv. neprofitnih medija, zbog kojih ovih dana tuguje Saša Leković, a koji su iz hrvatskog proračuna povlačili stotine tisuća kuna, njegove aktivnosti i vrijedna istraživanja te čak četiri knjige koje je do sada izdao, nisu bile subvencionirane ni sa jednom lipom.

BORUT PAHOR EKSKLUZIVNO ZA BUJICU!

U Bujici je objavljen prilog s ekskluzivnim snimkama iz Hude jame, gdje se jučer okupilo više od tisuću Hrvata i Slovenaca, kako bi odali počast za 796, od ukupno 3100 uglavnom hrvatskih žrtava, koje su Titovi partizani u svibnju 1945. žive zazidali i okrutno usmrtili u rudarskom oknu Barbarin rov. Njihovi posmrtni ostaci biti će prebačeni u Tezno kod Maribora, gdje će se 27. listopada održati velika komemoracija, uz nazočnost predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović i predsjednika Boruta Pahora.

Predsjednik Slovenije Borut Pahor bio je jučer u Hudoj jami, a ekipa Bujice dobila je njegovu ekskluzivnu izjavu:

– To je bilo potrebno napraviti radi suočavanja s prošlošću i radi boljeg razumijevanja u budućnosti. Znam da će se naći i oni koji će reći da je bitnije da rješavamo aktualne probleme i da povijest tu ne može pomoći, ali ja ne mislim tako! To da smo danas počeli rješavati jedan od najdramatičnijih događaja u našoj povijesti iz sredine prošlog stoljeća, može pomoći i budućnosti naših naroda. Taj posao još uvijek nije gotov.

huda-jama-pogreb-4

Želim da u bliskoj budućnosti budemo u mogućnosti reći da su svi naši mrtvi pokopani u miru, a da će se naša djeca i unuci tek tada moći posvetiti drugim problemima. Na zadnjem neformalnom sastanku koji sam imao s vašom predsjednicom, gospođom Grabar – Kitarović, razgovarali smo o Hudoj jami i svim drugim mjestima koja zahtijevaju dostojanstven pokop i pijetet prema pokojnima koji su bili pobijeni bez suđenja, poslije Drugog svjetskog rata u Sloveniji. Složili smo se da trebamo kao dvoje predsjednika, djelovati tako da pošaljemo poruku pomirenja glede prošlosti i mira u budućnosti. To će biti učinjeno sljedećih mjeseci.

Osim kamera Bujice, niti jedna druga nije jučer bila u Hudoj jami. Leljak je to prokomentirao: – Zahvalan sam vam što Bujica prenosi te žalosne slike iz Slovenije. Ni u Sloveniji nije jednostavna medijska situacija. U Hudoj jami su danas novinari bili zbog predsjednika Pahora. Od 2015. sam nekoliko puta razgovarao s njim na tu temu. U nekim smo se stvarima složili, u drugima nismo… I u Sloveniji imamo problem što mediji ne prate iskapanja i što su velikim dijelom pod kontrolom onih koji imaju neke poveznice s režimom koji stoji iza tih masovnih likvidacija.

KOŠNICA: TIM JE DEČKIMA BILO SAMO 16 GODINA…

U emisiji su prikazane i potresne snimke iskapanja na lokalitetu Košnica kod Celja, gdje je metkom u potiljak pobijeno 340 hrvatskih mladića, pripadnika vojne policije Nezavisne Države Hrvatske.

LELJAK: – U Košnici sam još za vrijeme Jugoslavije pronašao prve kosti, nisam tada znao da je riječ o kosturima hrvatskih vojnika. Posebno mi je bilo važno da slovenska Državna komisija da Košnicu u prvi plan za iskopavanje. Ove godine smo s time i započeli.

Na žalost, nitko osim Brune Esih i Josipa Jurčevića iz Hrvatske se do danas nije pojavio u Celju, iako imate ljude koji su zaduženi ispred države za to. Košnica je specifična jer se radi o močvarnom području. Sve što je bilo od kože na hrvatskim vojnicima, ostalo je cijelo pa ih je lako identificirati. Pronašli smo cijele novčanike, fotografije, satove, prstenje…

Pronašli smo i žicu kojom su ti mladići bili vezani prije likvidacije. Po ostacima zubala vidljivo je da su većina od 340 ubijenih, jako mladi ljudi. Neki su imali tek 16 godina kada su ih pogubili, a kod jednog dečka pronašli smo sat koji je od oca dobio za poklon, na maturi 1940. godine, što znači da je imao samo 23 kada su ga strijeljali Titovi partizani!

Na satu je ugravirano “od tateka”, što znači da je ubijeni mladić najvjerojatnije s područja Zagreba ili Zagorja. Kod nekih mladića pronađene su i identifikacijske vojne pločice na kojima jasno piše da se radi o hrvatskim vojnicima. Ekshumacije se rade zato da nam pomognu kod identifikacije žrtava. Ovi vojnici su očito iz iste jedinice i ako otkrijemo identitete dvoje, troje, moći ćemo po spisku iz arhiva, kasnije vidjeti tko su ostali. Tako će rodbina napokon saznati, nakon više od 70 godina, gdje su njihovi najmiliji i moći će preuzeti posmrtne ostatke ili im barem zapaliti svijeću kod spomen-kosturnice.

Na žalost, u iskopavanjima ne sudjeluje hrvatska vlast. Bilo bi veoma važno da su prisutni i stručnjaci iz Hrvatske koji bi pomogli u identifikaciji i pronalasku obitelj tih žrtava.

PEČOVNIK: 12.000 UBIJENIH HRVATA – VEĆINU SU ŽIVE BACILI U RUDNIK!

Leljak je podsjetio na još jedno veliko stratište – rudnik Pečovnik, gdje je ubijeno čak 12.000 Hrvata: – Šaht u kojeg su ih bacali, dubok je čak 210 metara, a širok tri do sedam. Taj šaht je do visine od 65 metara napunjen hrvatskim žrtvama, neki su ubijeni, a neki živi bačeni unutra. Ti ljudi nisu završili na Bleiburgu nego su ostali zatočeni u Pečovniku. Bacili su ih u rudnik, nabacali na njih daske, zemlju, pijesak… Iskapanje je započelo još 10. kolovoza ove godine, ali nije bilo rezultata kao u Hudoj jami… Planirali smo mašinom za bušenje izbušiti rupu i potvrditi činjenično stanje – da se radi o stratištu. Međutim, probušili su samo 33 metra i otišli, a prve žrtve nalaze se na 65 metara dubine! Zato molim dobre ljude da nam iz Hrvatske barem daju strojeve kako bismo nastavili bušenje i u konačnici – omogućili ubijenim Hrvatima dostojanstven pokop!

TAJNI BUNKERI UDBE

U Bujici su po prvi puta, u hrvatskom eteru, prikazane video snimke tajnog bunkera Udbe u Ljubljani, u Kamniškoj ulici 45. Uz snimke, objavljeni su i tajni dokumenti Udbe iz kojih se vidi kolika je veličina tog bunkera, za što je služio i koliko je stajala njegova izgradnja, kao i godišnja naknada rezervnom tajnom agentu koji ga je čuvao.

leljak-bujica-bunkeri

LELJAK: – Udba je u svojoj metodologiji upotrebljavala razna sredstva i načine rada. Jedan od njih su i tajni bunkeri koji su služili za skrivanje njihovih ljudi, razne razgovore, kao skloništa za skrivanje oružja, streljiva, dokumenata i raznih tehničkih sredstava. U tajnim bunkerima su skrivali svoje agente od policije dok ih policija ne bi prestala tražiti zbog raznih stvar – od ubojstava i otmica, nadalje…

Bunker koji ste pokazali na snimci nađen je u Ljubljani, a korišten je sve do 1988. godine, kada je njegov vlasnik umro. Otac vlasnika bunkera je još živ i nije imao pojma što je sin skrivao u kući! Dokumente o tajnim bunkerima Udbe pronašao sam u Državnom arhivu. Otišao sam na adresu iz dokumenta i temeljem priloženih nacrta, zamolio oca od udbaša da mi pokaže stan. Kad sam pronašao i otvorio bunker – i on se začudio! Bunker je bio prazan, ispraznili su ga, iako se vidi da je do 1988. bio korišten, vidi se po smještaju, bio je i wc u bunker, što znači da su se ljudi tamo zaista skrivali.

Takvih bunkera sam do sada našao u Sloveniji deset, a postoji ih oko 300! Neki od njih su čak i minirani, ako bi netko pokušao ući na silu, eksplodirali bi! Udbaši su u takvim tajnim skloništima čuvali i novac, ako im usred noći zatreba da lako dođu do njega. U Hrvatskoj tajnih bunkera Udbe ima barem 500!

BUNKERI U VARAŽDINI

Obećajem vam da ćemo jedan otvoriti uskoro u Varaždinu, a vi ćete to snimiti! Od ovih deset bunkera koje sam do sada pronašao u Sloveniji, gotovo svi su bili kod rezervnih pripadnika Udbe. Udba se uplašila da nema dovoljno jaku kontrolu u Jugoslaviji pa su uveli rezervni sastav za slučaj rata, za akcije i operativni rad. U dokumentima vidite da kada bi si suradnik radio kuću – Udba bi mu davala novac za gradnju, a on bi izgradio tajni bunker u podrumu ili negdje drugdje. Održavali su bunkere i dobivali godišnju naknadu za to, rentu. To je bio dodatni izvor financija udbaša…

Osim u kućama, bunkere su imali i po stanovima, a kada napravimo do kraja rekonstrukciju popisa rezervnih pripadnika Udbe, znat ćemo i gdje se nalazi većina tajnih bunkera. Već imamo spiskove za Varaždin, Karlovac, Sisak i Gospić! Ni jedan od tih udbaša nije rođen prije 1960. godine. Stari su između 50 i 58 godina.

Voditelja Bujice zanimalo je ima li među tim rezervnim pripadnicima Udbe i aktivnih političara? Leljak je odgovorio:

– Bit će zanimljivo kada to otkrijem! Želja mi je što prije dovršiti knjigu suradnika Udbe na području Hrvatske, ovisno koliko vaša nova vlast to dozvoli.

CIJELU BUJICU OD PONEDJELJKA 03. LISTOPADA 2016. U KOJOJ JE GOSTOVAO ROMAN LELJAK, POGLEDAJTE OVDJE:

Maxportal/Foto: Screenshot


Komentari
Share Button
-->