Hrvatska treba prestati biti taocem male skupine lažnih antifašista i demokrata, a zapravo autentičnih predstavnika komunističke diktature i fašističke velikosrpske politike.
PIŠE: Silvana Oruč Ivoš
Hrvati bi se konačno trebali početi ponašati kao suvereni narod, a ne kao poltroni onih koji su nas ugnjetavali 45 godina i onih koji su u agresorskoj velikosrpskoj okupaciji devedesetih okupirali, a onda etnički čistili teritorij. Upravo suprotno, takve treba kazniti, a ne im dopuštati da s naših trgova i preko tiskovina koje hrvatski narod financira, šire mržnju protiv Hrvatske i Hrvata.
Nema ih puno, ali oni su samozvane napredne snage. Pojavljuju se u čoporu od stotinjak ljudi, no imaju moć i dobre veze pa u medijima izgleda kao da ih je nekoliko tisuća. Ukazuju se redovito na javnim površinama i u povorkama. Vole se pozivati na antifašizam iako je većini kolovođa životni put velika negacija antifašizma.
Prije nekoliko dana ukazali su se u središtu glavnoga hrvatskog grada. Na Trgu žrtava fašizma. Napredne snage koje moraju biti uvijek u pravu, prosvjedovale su jer su se nekakvi mračni natražnjaci – koji njeguju tradicionalne vrijednosti i vjeruju u Boga (iako je Marx lijepo govorio da je vjera opijum za narod) – u 21. stoljeću sjetili promijeniti naziv trga koji nosi ime po najvećem jugoslavenskom sinu i maršalu Josipu Brozu Titu.
Doduše bio je taj i diktator i dao je smaknuti nekoliko stotina tisuća nedužnih ljudi, ali to sad nije važno. Jer svi kažu da je Tita voljelo nekoliko lijepih svjetskih žena, a to je valjda dovoljno da se zaboravi tih mizernih pola milijuna nesretnika i nesretnica koje su taj bonvivan i njegov režim dali smaknuti. Više nego što su ga voljele bjelosvjetske ljepotice – koje je ugošćavao i častio na grbači radnog naroda i javnim dobrima koje je uzurpirao – tog tipa vole Davor Bernardić i Ivo Josipović. I oni su, koje li ironije, na Trg žrtava fašizma došli dati potporu komunističkom diktatoru koji je u bivšoj državi smaknuo više ljudi nego svi fašistički i nacistički režimi zajedno.
Prvi je saborski zastupnik i čelnik oporbe, a drugi je bivši predsjednik RH i profesor prava.
No ni jedan ni drugi ne poznaju ni obilježja ni Ustav RH. Pa tako ne znaju da je zakonom jasno propisano koje se zastave i na koji način mogu isticati na javnim skupovima. Pa su se tako Bernardić i Josipović mrtvo hladno uslikali pod zastavom socijalističke Hrvatske. S petokrakom. I kraj zastave Komunističke partije.
Zastava Republike Hrvatske nije zamijećena. Doduše, nisu oni jedini koji ne poznaju zakon jer da ga poznaju oni koji bi trebali nakon tog okupljanja sasvim bi sigurno pala koja ozbiljna prekršajna, ako ne i kaznena prijava.
Kako bilo, s tog okupljanja samozvanih naprednjaka i antifašista koji s antifašizmom nemaju nikakve veze poslana je poruka da se „odlučno treba suprotstaviti reviziji prošlosti“. A ta revizija prošlosti, koje se samozvani antifašisti tako jako boje, nije ništa drugo nego stavljanje simbola svih diktatura, pa tako i ove komunističke, tamo gdje im je mjesto.
Jer, ne smije se događati ono što se događa danas. To da se dijelovima hrvatske povijesti, a onda i svemu što je proizašlo iz nje – pristupa selektivno. Zakoni i pravila moraju za svih biti isti. Ako se slažemo da totalitarna obilježja nemaju što raditi u javnom prostoru, onda se ne može i ne smije događati da se recimo privode mladi ljudi na Thompsonovu koncertu jer na kapama imaju oznaku iz vremena NDH, a istodobno usred Zagreba imamo trg koji nosi ime po komunističkom diktatoru. Ili, da po cijeloj Hrvatskoj imamo spomenike s četničkim obilježjima i četničkim zločincima i svi se pravimo kao da oni ne postoje!?
Ne može petokraka pod kojom je hrvatski narod 45 godina ugnjetavan u gruboj komunističkoj diktaturi i partijskom jednoumlju i pod kojom je devedesetih napadnuta Hrvatska, danas biti simbol ničega časnog pa ni hrvatskog antifašizma. Simbol hrvatskog antifašizma nije ni petokraka, a još manje Tito već oni Hrvati koji su išli braniti svoje domove od fašističke i nacističke okupacije. I koji kasnije nisu okrvavili ruke u zločinačkom komunizmu.
Pozdrav „Za dom spremni“ koristio se u NDH i o tome nema spora. Ali isto tako on je korišten i u Domovinskom ratu. Koristili su ga dragovoljci pripadnici vojne postrojbe HOS-a i on je kao takav službeno registriran na njihovu grbu. Čak je 700 dragovoljaca HOS-a pod tim znakom poginulo oslobađajući svoju zemlju od velikosrpske okupacije Hrvatske. I to je činjenica koju se treba poštovati, sviđalo se to pupovcima, josipovićima i ostalim „naprednjacima“.
Dakako, danas se može razgovarati o tome je li taj pozdrav bio najpametnije rješenje i postoji li kompromis s obzirom na njegovo podrijetlo. No, to ne može i ne smije biti učinjeno tako da se preko noći prelome stvari preko koljena. Isto tako, a to je puno važnije, sramotno je što se HOS-ove dragovoljce koji su branili Hrvatsku uspoređuje s ustašama. Takva su podmetanja, osim što su činjenično netočna, podla, zlonamjerna – i opasna. I onima koji to čine treba reći – dosta!
Napokon, treba napraviti sve da Hrvatska i njeni ljudi prestanu biti taoci male skupine lažnih antifašista i demokrata, a zapravo autentičnih predstavnika komunističke diktature i fašističke velikosrpske politike. Hrvati bi se konačno trebali početi ponašati kao suvereni narod u suverenoj europskoj državi. A ne kao poltroni onih koji su nas ugnjetavali 45 godina i onih koji su u agresorskoj velikosrpskoj okupaciji, od Hrvata, etnički čistili okupirani teritorij.
Upravo suprotno, takve treba kazniti, i ne dopuštati da s naših trgova i preko tiskovina koje hrvatski narod financira, ponovno šire mržnju protiv Hrvatske i Hrvata.
