Dr. Janjiček: Zašto Hrvatska mora hitno graditi LNG terminale!

ožujak 2, 2017 maxportal
Share Button

Hrvatska je suočena sa mogućnošću rasta cijene plina. Gotovo je panika zavladala u Hrvatskoj Vladi i javnosti. Poskupljenje koje novinstvo najavljuje je visoko, a hoće li se poskupljenje plina dogoditi i kada to nitko ne zna.



Naravno, bivši ministri iz Milanovićeve vlade likuju i pojavljuju se u televizijskom i novinskom prostoru doslovce svakodnevno. Sadašnji ministar financija, te ministrica gospodarstva i konačno sam Hrvatski premijer najavljuju kako neće biti promjene cijene plina. Stalno se spominju i promjene u svezi ponude plina u Hrvatskoj kroz liberalizirano tržište i gotovo uvijek se spominje „LNG terminal“. Sa spomenutim „terimnalom“ se „razbacuje“ sve vrijeme, a vrlo je upitno znali uopće hrvatska javnost što je to i kakva je svrha toga!?

Stoga za razumijevanje promjena na tržištu prirodnog plina u Europi i svijetu, pa samim time i položaj Hrvatske, treba barem reći o kakvom se plinu radi.

Plin iz škriljaca

Američki tehnolozi uspjeli su stvoriti novi proces proizvodnje plina iz naftnih škriljaca. Presiranjem škriljaca stvara se nafta, a dodatnim termičkim obradam se stvara tzv. „sintetitzirani“ plin u prvoj fazi proizvodnje. Taj sintetirzirani plin se miješa sa vodikom i ugljičnim monoksidom, a oni se tvore iz prirodnog plina djelomičnom oksidacijom sintetiziranog plina, čime se odstranjuju nečistoće iz takvog plina.

Dakle dobija se posve čisti plin, što nije slučaj sa naravnim plinom iz središta zemlje. U drugoj fazi proizvodnje čini se pretvorba sintetiziranog plina u tekući ugljikovodik. Takav tekući plin doima se poput voska na sobnoj temperaturi. U zadnjoj trećoj fazi proizvodnje krekingom i izomerizacijom stvara se molekularni lanac koji stvara tekuća goriva sa željenim svojstvima. Ovakav oblik proizvodnje istodobno donosi visoko kvalitetni dizel, kerozin i automobilsko ulje za podmazivanje strojeva u automobilima.

Ovo je doista revolucionari način proizvodnje prirodnog plina i ostalih tekućih goriva, pa jednostavno je omogućio masovni rast ponude plina na svjetskom tržištu. No, ovaj način proizvodnje prirodnog plina pružio je dvije pogodnosti.
Prva, plin se poput nafte može tankerima transportirati iz bilo kog dijela svijeta u bilo koju državu. U tu svrhu potrebno je samo u velikim lučkim gradovima izgraditi priključke (terminale) za istovar dopremljenog tekućeg plina, koji se na dalje transportira plinovodom ili kamionima. Dakle ti priključci za istovar plina iz tankera su LNG terminali, ili u izravnom prijevodu to su terminali za prijem tekućeg naravnog plina.

Druga pogodnost je ta što se ovakvim načinom proizvodnje plina znatno uvećala ponuda na svjetskom tržištu, a što je izravno doprinijelo padu cijene plina po prostornom metru. Upravo ta činjenica pogodila je financijski Rusiju i njezina cara Putina, koji se OSOBNO obogatio upravo na prodaji ruskog nacionalnog plina.

Ovisnost o ruskom plinu

Ono što je bitno isto tako istaći jeste činjenica gdje su potrebe za iznalaženjem podzemnih rezervi prirodnog plina sada puno manje. Kada je u pitanju EU, ali i čitava Europa, oko proizvodnje plina postoje još ozbiljni prijepori kako se odnositi prema ruskom plinu i plinu iz drugih država u blizini Rusije..

Naime već je svima poznat tzv. „južni tok“ plinovoda koji ima doista dvije opcije. Jedna je snabdijevanje plinom iz Rusije, točnije iz Beregovaye pa preko Crnog Mora u Bugarsku, pa tim tokom u Srbiju, te na sjever u Mađarsku i u Austriju.

Druga opcija je iz Azerbajdžana na obali Kaspijskog jezera, preko Turske i onda dalje u Italiju jednim svojim krakom i drugim preko Srbije u Mađarsku, pa u Sloveniju i Austriju na koncu. BiH i Hrvatska doista nisu bile zamišljene u tim planovima.

Problemi postoje kod obje opcije plinovoda. Prije svega je pitanje isplativosti ovih plinovoda. Naime, ovako dugi plinovodi su s visokim troškovnicima izgradnje, stoga se grade na dugi rok! To znači da bi ovi plinovodi zasigurno trebali postojati za narednih sto godina! Radi se o velikim ulagačkim pothvatima, a čija je isplativost mogućna samo na jedan dulji niz godina.

To samim time znači kako rezerve plina moraju biti dostatno velike za tako dugi niz godina! Ruske rezerve plina su istina dostane za narednih 100 godina. Međutim, nakon agresije Rusije na Ukrajinu i ruske otvorene prijetnje EU iskapčanjem dovoda plina, ovaj projekt je u potpunosti mrtav projekt za zemlje EU!

Ne može i ne želi nitko započinjati izgradnju ovakvog plinovoda u uvjetima kada je u Rusiji lako moguć ponovni dolazak nekoga poput Putina i nakon samog Putina i koji bi zbog svoje hegemonističke agresivne ludosti jednostavno iskapčao plin korisnicima. Isto tako, moguća je i dodatna prijetnja i ucjena kakvu je doživjela Ukrajina, a po kojoj je Rusija naplaćivala plin za 1 prostorni metar po čak pet puta višoj cijeni od one za EU! Upravo tako nešto je je moguće da se dogodi i samoj EU! Zato je ruski plin kao opcija u potpunosti izvan bilo kakvog razmatranja za EU.

Hrvatski LNG za Srednju Europu

Druga opcija snabdijevanja plinom je iz Azerbajdžana. Međutim, tu se također pojavljuju problemi. Prije svega naravne rezerve plina u Azerbajdžanu su manje nego one u Rusiji, pa je vrlo upitna isplativost izgradnje plinovoda! Drugo, sve i kada bi rezerve plina bile više, Azerbajdžan je zemlja blizu Rusije i Gruzije. Rusija posve otvoreno iskazuje teritorijalne pretenzije prema tim državama, a u Gruziji je vodila i agresivni rat te okupirala trećinu njezina teritorija.

Zato je doprema plina do LNG priključaka znatno prihvatljivija za EU kao opcija održavanja stabilne ponude plina na tržištu. Izbjegavaju se prijetnje i ucjene kako sadašnjeg, tako i nekog budućeg Putina iz Rusije koji bi zasjeo na vlast u Moskvi.

Danas u EU postoji 22 LNG priključaka. Najbliži Hrvatskoj su u Italiji, a od toga je jedan na Jadranskom moru, a tri druga na Tirenskom moru, odnosno zapadnoj obali Italije. Hrvatska bi izgradnjom tog jednog LNG priklljučka mogla biti važan snabdjevač plinom ne samo tržišta u Hrvatskoj već i čitave središnje Europe.

Naime, Hrvatska bi mogla snabdjevati preko svog LNG priključka Sloveniju, Mađarsku, Češku, Slovačku i južni dio Njemačke kao Bavarsku i Baden Wurttemberg oblast, jer im je zemljopisna najbliža i samim time troškovi dopreme bi bili najniži.

Ako se sada uzmu u obzor i rezerve naravnog plina u hrvatskom dijelu Jadrana, onda se dobija potpuna slika mogućnosti Hrvatske za uklapanje u ponudu plina čitavoj EU. Hrvatska ima jasnu mogućnost ostvarenja visokih prihoda i dobiti za INA-u i čitavu državu Hrvatsku.

Posve je jasan i ekonomski učinak LNG priključka i proizvodnja vlastitog plina iz Jadrana, što bi za sigurno uvećalo i zaposlenost i ojačalo INA-u na tržitu EU. Interes EU za LNG priključkom u Hrvatskoj postoji jasno, ali možda još i više i za plinom iz hrvatskog Jadrana. Naravno pitanje koje se postavlja samo po sebi je što će Hrvatska učiniti!? Hoće li uopće izgraditi taj LNG priključak i hoće li započeti sa korištenjem naravnog plina iz Jadrana?

Rusi će lobirati protiv LNG terminala

Odgovor na to pitanje sigurno će potresati čitavu hrvatsku državu, jer će Rusija ustrajavati preko svojih lobista da se LNG priključak ne radi nikako, a još manje koristiti plin iz Jadrana!

Koristi će se „stravična stručna“ objašnjenja kako će svi Hrvati „pomrijeti“ izgradnjom LNG priključka zbog „ekološkog onečišćenja“! Dok će korištenje plina iz Jadrana biti sotonizirano, jer će „turisti gledati platforme sa obale Jadrana dok se brčkaju u moru“!
Upravo takva stajališta će se svoditi na to kako je najbolje koristiti SAMO plin iz Rusije! Trebalo bi biti sada valjda jasno i zadnjem bedaku iz hrvatskog puka, tko doista stoji iza zaustavljanja gradnje LNG priključka i korištenja plina iz Jadrana.

Trebalo bi biti jasno i zbog čega su bili plaćani troškovi političke predizborne promidžbe određenim strankama i političarima novcem iz Rusije! Isto tako bi moralo postati jasno i zbog čega Putin „iznenadno“ brani INA-ine naftne poljane u Siriji! Jasno, sve je to jedan te isti instrumentarij od ruskog cara Putina.

Zato mora biti jasno svim Hrvatima, hrvatski plin nije problem za Hrvatsku, već riješenje hrvatskih ekonomskih problema!

Dr. Tihomir Janjiček/foto:twitter



Komentari
Share Button