Dr. Tihomir Janjiček: Hrvatska treba porez na nekretnine jer to je ”porez na bogatstvo”

veljača 2, 2016 maxportal
Share Button

U Hrvatskoj je ponovno nastupila rasprava oko porezne preobrazbe, te se u javnosti pojavilo po tko zna koji put pitanje poreza na nekretnine.

tihomir janjiček

Dr. Tihomir Janjiček, Humber Coll. Toronto

Tko god je bio u oporbi uvijek se o tom pitanju negativno izjašnjavao. Međutim, kada iz opozicije dođu u poziciju vlasti, onda posve drugačije govore o porezu na nekretnine. Tako se upravo događa i sada u Hrvatskoj.

Puk, naravno preplašen svim mogućim plaćanjima i davanjima, odmah se protivi bilo kakvom oporezivanju, bez obzira je li taj porez samo tek puki „dodatak“ postojećim porezima ili će neki drugi biti dokinut ili će pak ukupni iznos plaćanja biti smanjen za socijalno ugroženije slojeve puka! Na sva ta pitanja nitko nikad ne odgovara. Vladajući obično budu toliko „izgubljeni“ i ne znaju pružiti objašnjenje i odgovor, dok je oporba uvijek toliko „tvrdoglava“ u ponavljanju kako je to „samo novi dodatni porez“. Stoga valja objasniti što se događa, zbog čega i kako bi u biti to trebalo promatrati, ali i riješiti.

Uvođenje poreza na nekretnine utvrdio sam u gospodarskom programu HSP još 2014. godine, koji smo nazvali „porez na bogatstvo“! Posve ispravno je bilo stajalište, kako se problemi „muljaže“ iz privatizacije ne mogu nikad riješiti, jer jednostavno ne mogu. No, može se voditi ispravna porezna politika sa kojom bi se uvažavala socijalna situacija puka, te bi se najveće porezno opterećenje stavljalo na imućniji sloj nacije.

Porez na nekretnine trebao bi ne samo „zamijeniti“ komunalnu naknadu, već u biti dati jedan novu kakvoću u poreznoj politici u smislu strukturne promjene. Naime, održavanje infrastrukture, poput vodovodnih cijevi, kanalizacije, plinske mreže, elektro dovodnih kablova, nogostupa, uličnog asfalta, sve to se izdržava iz poreza na nekretnine, zemljište i objekt. Taj porez morao bi odlaziti u županijske i gradske proračune. Upravo županije i gradovi skrbe o svim spomenutim urbanim potrebama. Taj porez na nekretnine bi uključivao i porez na česticu i porez na samu stambenu ili poslovnu nekretninu na kojoj se taj poslovni ili stambeni objekt nalazi.

Komunalna naknada se naplaćuje po korisnoj površini nekretnine, točnije objekta, a to nije socijalno osjetljiva naknada. Sama čestica mora biti oporezovana, jer cesta, nogostup prolaze kraj čestice neovisno ima li stambenog prostora ili ne!

Porez na nekretnine plaćao bi se po površini i čestice i stambenog ili poslovnog objekta! Nije u redu da svi plaćaju po površini korisnog prostora objekta kao do sada, jer cesta i nogostup ne idu oko kuće, već oko placa! Više treba i ceste i nogostupa oko većeg objekta nego oko manjeg objekta. Dakle, onaj tko ima veću česticu i kuću. Kada su stanovi u pitanju, obično se zaboravlja, stanovima bi porezi bili niži, jer su na katu, pa se porez na česticu gdje je locirana zgrada dijeli na broj stanova.

Zbog toga su građeni visoki objekti, jer je porez po četvornom metru čestici bio veoma visok na „zapadu“! Kod nas je to bio više „modni trend“! Takav porez ima svoju socijalnu odrednicu, jer tko posjeduje veću površinu čestice, kuće, stana, plaća više poreza, a tko posjeduje manju površinu plaća manji iznos poreza.

Ne može biti izuzetaka, kako se spominje iz vladinih krugova, pa tko ima jednu nekretninu neće na nju plaćati porez!? To je posve pogrešno! Nije isto imati stan od 200 metara četvornih u središtu Zagreba i stan od 50 četvornih metara u središtu Sesveta! Zašto bi oba vlasnika bila oslobođena plaćanja poreza? Još, ako bi u onom prvom stanovale dvije osobe, a u ovom drugom 4, onda bi stvar bila još i gora!

Porez se mora plaćati za svaki stambeni objekt sukladno određenom pravilniku koji bi uvažavao makro i mikro lokaciju, površinu i starost objekta. Određeni bodovni sustav bio bi utvrđen i temeljem toga utvrđivala bi se vrijednost objekta, primjenom trenutne tržišne cijene, vezano za određeni prostor. Naravno, određeni povrat plaćenog poreza činio bi se na koncu svake godine za vlasnike nekretnina čiji su prihodu po određenoj skali bili niski. No, to bi se moralo činiti za svaku osobu, ili obitelj pojedinačno!

Hrvati se moraju osloboditi „kolektivističkog“ pogleda na život! To je prošlost samoupravnog komunizma koja nas je i dovela bila do propasti baš svega!

Zalagao sam se u svim programima koja sam napravio za HSP za uvođenje obveze prijave svih prihoda svakog hrvatskog državljana na koncu kalendarske godine u periodu od 1. siječnja do 31. ožujka naredne godine! Bez ikakve razlike je li osoba prijavila svoje boravište na ovoj ili onoj adresi, jer to je ne bitno!

Porez se plaća na prihod, a ne na adresu! Isto tako, ne bitno je podrijetlo prihoda, je li to od dividende, iznajmljivanja stana ili zemlje! Plaća se na visinu prihoda, a ne podrijetlo prihoda! Isto tako, svaki državljanin bi bio obvezatan prijaviti svoje prihode, pa i oni koji uopće nisu imali prihode! Zbog toga što se onda ne bi dogodilo da netko odjednom ima 5 milijuna Kuna, a ostvario ih je „prije tri godine“, tada nije prijavio nikakav prihod, no dokaza da nije ništa imao ne bi bilo!

U kreiranju porezne politike ne može se, ne smije i ne treba osvrtati na iznimke i donositi prosudbe za sve temeljem takvih slučajeva, poput ministra Tolušića i njegovog pristupa „stara baka“! Ne može mjerilo za poreznu politiku biti „problem“ stare bake iz nekog sela, koja je naslijedila raspadajuću kuću svoje sestre i ni sama ne zna što bi sa tom kućom! Sama baka je svjesna da kuća vrlo malo vrijedi, ali ona bi je prodala za viši iznos od onog što vrijedi i eto „ne pravde“!

Porez na nekretnine morao bi plaćati i DUUDI na sve one nekretnine koje nisu u uporabi, a posjeduje ih država.

Nitko neće imati razumijevanja za Hrvatsku kada traži kredit za uravnoteženje proračuna, a istodobno država posjeduje više tisuća nekretnina u svom vlasništvu! To je vrijednost koja se mora unovčiti. Jednostavno, te se nekretnine moraju prodati! Isto tako, naše tržište nekretnina je vrlo mrtvo, jer prodavca u principu ništa ne vodi ka prodaji nekretnine. Vrlo često možemo čuti kako netko već „tri godine prodaje nekretninu“ i „ne može“ je prodati!? Jednostavno, osoba traži i očekuje cijenu koju ne može dobiti na tržištu! Kada bi svake godine vlasnik, odnosno prodavac, plaćao porez na nekretninu, onda bi i vlasnici bili malo više zainteresirani za prodaju!

Gospodin Sever je nedavno na jednoj TV postoji gostovao kao predstavnik sindikata. Na žalost, gospodin Sever i dalje živi u samoupravnom snu, pa mu smeta pad cijena nekretnina koji bi se po njemu eventualno dogodio uslijed rasta ponude nekretnina na tržištu zbog uvođenja poreza na njih! Zato mu je bolje i dalje posjedovati nesvrsishodne nekretnine, bilo da su to privatne osobe ili država. Drugim riječima tavorenje kakvo je do sada bilo.

Hrvatska će postati atraktivna svim ulagačima, koji bi započeli poslovanje samo ako ima neku pogodnost prema konkurentima iz inozemstva. Jeftinije nekretnine bile bi upravo ta pogodnost i mogućnost. Tržište nema milosti i svodi na novčanu realnost, ali i mogućnost i šansu.

Hrvatska javnost mora se suočiti sa jednostavnom činjenicom, Hrvatska se nalazi pred stečajem kao država! Nitko nikad nema povoljne cijene kad rasprodaje imovinu u predstečajnim okolnostima, pa stoga svatko tko je na stajalištu gospodina Severa, on je na stajalištu neka sve ide kao i do sada! No, spas od stečaja time se neće dogoditi. Izbjegavanje stečaja, ili minimiziranje štete od mogućeg stečaja uvijek se čini prodajom imovine i to prije svega nekretnina.

Foto:PXL




Komentari
Share Button