I Srbima u Hrvatskoj je dosta etnobiznisa, za Pupovca je glasalo manje od 15 posto Srba

prosinac 5, 2015 maxportal
Share Button

Većina pripadnika srpske nacionalne manjine koristila je mogućnost i glasovala na općim listama umjesto na manjinskoj. Manje od 15 posto Srba u Hrvatskoj glasalo je za Pupovca i Stanimirovića



silvana_oruc_ivos-11111111[1]

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Milorad Pupovac, poznat i kao etnobiznismen među političarima, ovih se dana izjadao medijima i svekolikoj javnosti kako „postoje ozbiljne indicije da je riječ o organiziranoj pljački SDSS-ova mandata i da bi to institucije trebale istražiti“.

Dakako, riječ je o tome da je Mirko Rašković, izabran s liste SDSS-a, zbog pritiska unutar te stranke da se dade potpora koaliciji Hrvatska raste i Milanoviću, napustio SDSS. Zapravo ništa neočekivano. Pupovca su i do sada mnogi ugledni hrvatski Srbi optuživali da strankom vlada nedemokratski i da mu je ona poligon za osobne interese, tako da Raškovićev potez nikoga nije previše iznenadio.

Iznenađujuće je jedino to što Pupovac, koji ima dugogodišnje saborsko iskustvo pa se očekuje da poznaje zakone,  sada plače i kuka kako taj mandat pripada njemu odnosno SDSS-u?! Tri saborska mandata u dvanaestoj izbornoj jedinici pripadaju srpskoj manjini u Hrvatskoj, precizno  ljudima s imenom i prezimenom koji su izabrani s te liste.

Zato je smiješno što Pupovac uporno tvrdi da je to njegov mandat koji mora pod svaku cijenu zaštititi i priziva hrvatske institucije da na silu oduzmu mandat Raškoviću jer da će se svaka „uporaba tog mandata smatrati ilegalnom“. Mogu razumjeti Pupovca. Nije izgubio samo treći mandat. Ostao je bez kluba zastupnika, posebnog ureda, tajnice u Saboru, a i bez dijela novčanih sredstava namijenjenih strankama koje ovise o broju zastupnika. Ali zbilja je pretjerano zbog toga optuživati kako je u pitanju krađa mandata?!

Rašković je izabran i njegovo je pravo odlučiti hoće li i dalje biti član stranke. Uostalom, posljednjih godina nagledali smo se zastupnika koji su napustili stranke s čije su liste izabrani. Možda to i nije najmoralnije, ali dok se zakon ne promijeni ne može se govoriti o krađi mandata.

Puno važnije pitanje u svemu, a koje Pupovac ne postavlja, jest to je li u redu da manjinski zastupnici izabrani s posebne liste moraju biti oni koji će presuđivati koja i kakva će biti buduća vlada. Doduše bilo je toga i prije ali posljednja zbivanja pokazuju da se uloga manjinaca sve više svela na trgovačku. Što ne služi nikome na čast.

Prije koji tjedan jedan istaknuti zastupnik manjine kazao je kako će dati glas onima koji im osiguraju veća prava. Bilo bi i to razumljivo da je riječ o državi u kojoj su manjine obespravljene. No u Hrvatskoj manjine imaju, ako ne najveću razinu prava, a onda su sasvim sigurno u vrhu ne samo među državama EU već i cijelog svijeta, pa je gotovo neumjesno trgovati i na takav način uvjetovati neka nova „prava“.  Ili kako bi se to lijepo u narodu kazalo – tražiti kruha vrh pogače. To je, uostalom,  vrlo štetna rabota i za manjine i za većinski narod jer se stvaraju animoziteti i potencira nezadovoljstvo.

Kad se uzme u obzir da je riječ o vrlo malom broju pripadnika nacionalnih manjina (riječ je o 37.000) koji su glasovali na  posebnoj manjinskoj listi i dobili zakonom jamčenih osam mandata, jasno je da njihovi mandati ne mogu i ne smiju biti oni kojima će se ucjenjivati lijeva ili desna politička opcija. Posebno je to vidljivo kad je u pitanju srpska nacionalna manjina.

Realno valja pretpostaviti da je većina pripadnika te nacionalne manjine koristila mogućnost i glasovala na općim listama umjesto na manjinskoj. Dokazuje to postotak od niti 15 posto birača srpske nacionalne manjine koja je ovaj put poduprla manjinsku srpsku listu što je u prvom redu poruka Pupovcu, Stanimiroviću i sličnima. Nema bolje potvrde od te  da mnogi od njih ili nisu zadovoljni politikom koju svih ovih godina provode spomenuti manjinski zastupnici il načinom kako ih zastupaju.

Drugi povod nezadovoljstvu jest taj što se žele jače integrirati, odnosno da ne žele biti taoci podjela i sukoba s većinskim stanovništvom s kojima ih dio manjinskih vođa uporno svađa ili potencira podjele.  

Iako je teško dirati u stečena manjinska prava, odnosno to se u razvijenim demokratskim državama smatra korakom unatrag, nije nemoguće da će i ovakav izborni zakon glede izbora manjinskih zastupnika dugoročno doći na reviziju. Ne zato što će na tome inzistirati većina. Naprotiv, vrlo je realno da će na treviziji inzistirati same manjine kojima će dosaditi da budu taoci političkih interesa raznoraznih etnobiznismena.

Foto:24sata



Komentari
Share Button