POSTOJE LI JOŠ IKAKVE NORME ETIČKOG PROFESIONALIZMA U HRVATSKOM NOVINARSTVU ILI JE RADI JAVNOG INTERESA SVE DOPUŠTENO?
PIŠE: Mate Bašić
S mojega motrišta, temu koja je bila povodom, gotovo je suvišno spominjati, usredotočio sam se tek na način kojim se jedna krajnje dvojbena novinarska metoda nastoji uzdignuti na razinu poželjnosti, preporučenog ponašanja, pa i strukovnog pravila, nekovrsnog “zakona” koji kaže da cilj opravdava sredstvo tamo gdje hrvatsko novinarstvo teži biti tzv. angažiranim, političkim novinarstvom, tamo gdje se novinar ponovo vraća u kategoriju “društveno-političkog radnika”, kojemu je pritom osnovni smisao novinarstva usputni i zapravo suvišni balast.
Naime, slučaj Hedl je posrijedi, makar se – koliko se može izlučiti iz hrvatskih medija i s društvenih mreža – on silom nastoji predstaviti, preusmjeriti, formulirati i determinirati kao “slučaj nove hadezeovske lupeštine otkrivene samozatajnim i samoprožrtvenim novinarskim pregalaštvom”.
Hm, možda to i jest, mislim, to s “hadezeovskom lupeštinom”; nije to nešto osobito novo ni u HDZ-u, a bogme niti u bilo kojoj drugoj političkoj stranci, političko-politikantskoj udruzi, opciji i tome slično. No, ponavljam, onkraj same teme njegova pisanja, ipak je od teme same zanimljivija “novinarska metoda” kojom se poznati, nagrađivani, ugledni novinar i književnik Drago Hedl poslužio, a koja je, više nego sigurno, profesionalno, moralno i etički, pa čak i zakonski, temeljito dvojbena.
Ovaj put (velim “ovaj put”, s mišlju kako nije “jedini put”), sve je otpočelo Hedlovom autorskom noticom – uz priložena dva redigirana, izrezana audio-podcasta – u njegovu matičnom Telegramu, u kojemu se (možda?) skrasio nakon Ferala i Jutarnjega, uz opremu: “Politika & Kriminal – EKSKLUZIVNO – Saborski zastupnik i šef županijskog HDZ-a (nap. MB – Franjo Lucić) pokušao podmititi Telegramovog novinara – Kako je Franjo Lucić htio zaustaviti moje pisanje o njegovim aferama“.
xxx
Zanimljiva se kratka raspravica potom začela na FB-zidu negdašnjega novinara HRT-a Saše Kosanovića, u kojoj sam i sam – neovisno o bilo čemu drugomu – pokušao ponešto kazati o suspektnoj novinarskoj “metodi” – potajnog snimanja.
Naime, Saša Kosanović tamo je temu i otpočeo prije svega govorom o novinarstvu, zapisavši: “Ima kolega koji vole reći da se novinarstvom teže baviti u provinciji i gradovima izvan Zagreba. Nemate vi pojma, kažu, kako je s lokalnim šerifima. OK, nije lako, znam, nije lako ni sa saveznim.
Drago Hedl zna kako je i s jednima i drugima. Ona zna koliko je teško. Više od 30 godina dokazuje da se vrlo ozbiljnim novinarstvom možete baviti izvan “metropole”. Samo trebate imati malo obraza, hrabrosti i potrebe da radite novinarski posao”, nakon čega je otpočela ta “zanimljiva kratka raspravica” oko koje se vrtim kao mačak oko vruće kaše, a išla je – u dijelu u kojemu sam ja u njoj sudjelovao – doslovno ovako:
Boris Rašeta Hm, za ono što je Hedl radio nije baš bilo potrebno “malo” hrabrosti.
Ines Sabalic Jako, jako hrabar.
Boris Rašeta Ja se ono ne bih usudio.
Mate Bašić Hm, Ines, Boris, meni je, moram priznati, potajno snimanje razgovora i objavljivanje potajno snimljenog razgovora, hrabrost dvojbene vrijednosti (profesionalizam, etiku i moral ne bih spominjao).
Boris Rašeta Postoji nedvojben javni interes. zbog nalaza tajnog snimanja je Sabo (nap. MB – negdašnji vukovarski SDP-ov gradonačelnik Željko Sabo) odrobijao. Doduše, tajno snimati hadezeovce nije u redu, to si u pravu.
Mate Bašić Boris, činjenica da postoje novinari koji iz meni i tebi nepoznatih poriva i razloga potajno snimaju samo, ili uglavnom, hadezeovce, jedan je od najvećih misterija modernoga hrvatskoga novinarstva… Ali nije u redu tajno snimati ni tebe, ni mene, ni ni Sabu, pa ni toga nekog tipa (nap. MB – Franjo Lucić) kojega je snimio Hedl, a koji je, jel da?, sasvim slučajno hadezeovac, a mogao je biti, recimo, i iz neke Glavaševe stranke novijega datuma…
Javni interes koji podrazumijva tajno snimanje inače je uglavnom reguliran zakonskim odredbama…
No, s druge strane, to što se u nas uvriježilo mišljenje da je, primjerice, “curenje” povjerljivih podataka zapravo pozitivan prilog zviždača javnom interesu, jest nakarada, jer tu nije riječ o zviždačima, već o zapravo nedopustivom kršenju zakona (naravno, ne kažem da to nismo radili /nap. MB – objavljivali/, mnogi od nas, i to čak s guštom)… U ovom pak slučaju, nipošto nije riječ o javnom interesu, ali ako i nategnemo da jest, ostaje pitanje može li dotični novinar sam sebi određivati granicu postupaka kojima će udovoljiti javnom interesu…
Jer, ako to prihvatiš kao takvo, brzo ćeš doći do misli kako od nekoga nešto možeš izvući i dobrim batinama, “u javnom interesu”, naravno… Inače, ako malo pažljivije pročitaš cijelu Telegramovu sagu oko potajnog snimanja, vidjet ćeš da je Hedl temu već bio završio, a razgovor s tim likom bio mu je potreban tek za potvrdu “pravila druge strane”…
Eto, pa se onda pokušaj podmićivanja nametnuo sam po sebi, kao as na desetku, a malo je pripomogao i u propagandnoj najavi već dovršene teme, iz čega je jasno da je namjerno potajno snimanje učinjeno u čistom javnom interesu (budući da je svaka propaganda sama po sebi javna, inače je ne bi ni bilo)..
Boris Rašeta OK, zašto to nisi napisao kad je Sabo otišao u zatvor?
Mate Bašić Hahaha, pa kakve veze sad ima Sabo, a posebno ja? Ne sjećam se da sam o Sabi ikada išta napisao, a za ovoga tipa nisam nikad ni čuo… Što hoćeš reći: da je Hedl ovoga tipa išao sjebat na taj način da bi rasčistio slučaj Sabo ili neke druge zavrzlame na liniji HDZ-SDP u Slavoniji? Pa ako i jest, kakve to veze ima sa mnom, odnosno, s ovim što u ovom slučaju govorim? A govorim da je potajno nezakonito snimanje bilo koga, bez njegova znanja i pristanka, vrlo dvojbeno (a posebno u tome nema ništa hrabro).
Boris Rašeta Slučajem Sabo uspostavljena je pravna praksa. Sniman je bez znanja, ali je sud odobrio snimanje jer je postojao nedvojben javni interes – Sabo je pokušao potkupiti vijećnicu HDZ-a da prijeđe njima. Osuđen je i odležao je zatvor. Jedini argument kojeg možeš izvući ovdje jest: “Da, ali Lucić je član HDZ-a, a za njih ne vrijedi ni pravna praksa ni zakon”. I nećeš, dakako, biti u krivu.
Mate Bašić Ta neka ženska koja je snimila Sabu, ako se dobro sjećam, nije bila novinarka… A Hedl jest novinar… Kao takav, on navodno nije ni zainteresirana strana, ni tajni agent DORH-a, ni privatni detektiv… Novinarstvo ne postoji zbog toga da bi bilo jedino dio nekakva sudskog spisa i kaznenog progona… Ja sam, dakle, govorio o potajnom snimanju isključivo u novinarskom kontekstu… Zato mislim da ti je paralela pogrešna… Recimo, urednički gledajući, ja bih dobro razmislio prije nego što bih objavio tu priču s potajnim snimanjem (da, između ostaloga, jer je to utuživo, a u mjeri u kojoj nije, svakako ruši krediblitet glavnog teksta). Ali bih glavni tekst, barem onakav kakav je najavljen, svakako objavio, jer mi se čini da je dobro istražen i potkrijepljen, no pričekajmo ga…
Boris Rašeta Ova lijepa zemlja propada jer se takvi tipovi nedovoljno snimaju, ako mene pitaš.
Mate Bašić Da, moguće, ali to je drugi par postola… Čini mi se da je taj tip ionako podnio ostavku na sve postojeće, zar ne, što je pak treći par postola… Konačno, ova lijepa zemlja, dragi moj Boris, propada i zbog toga što svatko svakoga neovlašteno snima, na još gore načine to koristi, a mene posebno žalosti kad to ide pod krinkom novinarstva, usput “hrabroga”.
Sinisa Kraljevic Nisam stručnjak, da li ovaj što novinaru nudi lovu ostaje u Saboru jer ima imunitet ili ide u prdekanu?
Boris Rašeta Ostaje u Saboru. U zatvor bi mogao novinar.
Boris Rašeta Mate, što je propalo zbog “neovlaštenog snimanja”?
Mate Bašić Boris, ne kužim što me pitaš… Što je propalo – gdje, kad? Nemam pojma, valjda nije nikad ništa… 
Mate Bašić Boris, evo dokaza da si ti u pravu, a ja u krivu: čak i nevezano s konkretnim slučajem, potajno snimanje nije samo hrabro, već je i načelno “u skladu s temeljnim etičkim i profesionalnim načelima”.
Presudio je tako i vodeći novinarski profesionalac u Hrvata s početka trećega milenija A.D., predsjednik HND-a osobno (Nap. MB – Saša Leković), koji “još jednom poziva sve kolegice i kolege da se odupru bilo kojoj vrsti pritisaka i pokušajima sprječavanja novinara i medija da obavljaju svoj posao u skladu s temeljnim etičkim i profesionalnim načelima”, poput potajnog snimanja te “također poziva novinare da svaki pokušaj utjecanja na njihovu profesionalnu neovisnost prijave nadležnim institucijama, ali i da dokaze objave” (o rezultatima potajnog snimanja), čime će “ne samo zaštititi osobni integritet i novinarsku struku nego i pomoći razvoju zdravog demokratskog društva”.
xxx
Postoje li, dakle, još ikakve norme etičkog profesionalizma u hrvatskom novinarstvu? Teško je reći, ali možda i postoje, ako se uzme u obzir da, primjerice – unatoč usplahirenu zalaganju predsjednika HND-a u suprotnom smjeru koji je u jednom danu objavio čak tri priopćenja/teksta na tu temu na stranicama svoje udruge – odvjetnik Ljubo Pavasović Visković za HRT kaže da bi na sudu mogao završiti upravo novinar Hedl, samo ako ga Lucić tuži za neovlašteno snimanje: “Čak se u nekim slučajevima može raditi o kaznenom djelu, ako snimate nekoga koga niste upoznali s činjenicom da ga snimate”.
Ako su se pak norme etičkog profesionalizma u hrvatskom novinarstvu izvitoperile i izgubile, a očito jesu, trebat će ih svakako redefinirati i povratiti. Kako se to ponekad nameće kao gotovo jednak problem kao što je kriminal u HDZ-u, SDP-u i okolo, pitanje je jedino kako. Jednostavno sigurno nije.
KORISNI LINKOVI:
1.
http://www.hnd.hr/hnd-pozdravlja-odluku-kolege-drage-hedla-…
2.
http://www.hnd.hr/saborski-zastupnik-hdz-a-franjo-lucic-pod…
3.
http://www.hnd.hr/nakon-razgovora-s-hedlom-uskok-ce-odlucit…
4.
http://vijesti.hrt.hr/…/hedl-snimio-zastupnika-hdz-a-franju…
5.
http://www.telegram.hr/…/ekskluziv-saborski-zastupnik-i-se…/
P.S. Ako nas pitate smiju li novinari snimiti političare ( makar i tajno) i to objaviti, odgovor je ne da smiju nego je poželjno, čak i ako je na rubu zakona. Javni interes i opće dobro ne bi smjeli biti sankcionirani (Maxportal)
