Pupovac nikad ne spominje Srbe koji su branili Hrvatsku, brine samo za one koji su ju napadali

rujan 23, 2017 maxportal
Share Button

Dva su važna razloga u zahtjeva za skidanjem ploče u Jasenovcu. Prvi je nastavak rata mirnodopskim sredstvima, propagandom i agenturom/petom kolonom. Taj je zahtjev je napad na hrvatsku državu, tj. na obilježja te države.  Vojničko groblje ili spomen na vojnike pale za svoju državu obilježje je državnosti.



PIŠE: Joško Buljan

Drugo, taj je zahtjev dio Pupovčevog plana da ucjenama i iznudama promijeni karakter hrvatske države.

Zašto uopće Pupovac, kao lider Srba u Hrvatskoj može bez ikakvih sankcija godinama  poricati i umanjivati kazneno djelo zločina agresije i govorom mržnje nazivati spomen ploču na poginule branitelje „pločom s ustaškim pozdravom“?

Zato što je od početka svog političkog djelovanja u službi velikosrpske ideologije, kojom uspješno manevrira između iskompleksirane ljevice i  izdajničkih vođa takozvane desnice. Oni mu osiguravaju dobivanje uvijek novih koncesija u zamjenu za dobivanje njegovih glasova za stvaranje vladajuće većine. Dok god je tako , njegova misija krivotvorenja novije povijesti, nepriznavanje zločinačke agresije i guranje Hrvatske u poziciju da se mora braniti od lažnih optužbi, ne će prestati.

Nastavit će se proizvodnja srbijanske tvornice laži i sipanje optužbi koje stalno iznova kuju on i njegovi partneri iz Beograda. Za njega je politika uistinu samo rat drugim sredstvima. A i taj rat i ta politika jednako su velikosrpski i protuhrvatski.

Za Pupovca rat nije izgubljen. Hrvatska „Oluja“ tek je privremeno pomela i dislocirala srpske fašiste; nekog u Srbiju, nekog u Hrvatski sabor.

Nikad nije spomeuo Srbe koji su se borili za Hrvatsku 

Mnogi Srbi odigrali su ulogu pomagača u međunarodnoj agresiji Srbije na Hrvatsku, ali su mnogi i sudjelovali u njezinoj obrani. Pupovac je uvijek bio u službi ovih prvih, a nikada nije ni spomenuo one druge. Zašto  nikada nije došao u Knin  na Dan pobjede i kazao da je Hrvatska država i srpskog naroda i da su se mnogi Srbi borili za njenu neovisnost? Zašto pred okupljenim mnoštvom nikada nije kazao da su mnogi poginuli u toj pravednoj borbi.

Da je naveo neka časna srpska imena i odrekao se velikosrpske ideje, Pupovac je mogao okrenuti novu stranicu u hrvatsko-srpskim odnosima što čekamo već 22 godine, no četnik u njemu bio je jači , on odbija doći kazavši da se tu ništa ne može promijeniti. Ni nakon naše ruke pomirenja i pobjedničkog praštanja, on nije promijenio svoju velikosrpsku ploču.

U jednom od mućak tjednika i ovih dana on ponovo trabunja o srpskoj ugroženosti u Hrvatskoj. Naši sugrađani srpske nacionalnosti dobro su integrirani u hrvatsko društvo i, da, nisu diskriminirani kako to predstavlja Pupovac. Jedina diskriminacija im se događa upravo na slučaju protežiranja Pupovčeve klike, koju smo sami ustoličili. Gotovo svi izvan te klike Hrvatsku smatraju svojom domovinom i glasuju normalno za stranke koje su na političkoj sceni.  

Do kada će hrvatske Vlade, i one SDP-ove i HDZ-ove provenijencije ignorirati ovako važan problem? Do kada će asistirati u nametanju Pupovaca za predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj? Do kada će državnim novcem pomagati njegovo agresivno društvo u krivotvorenju hrvatske povijesti i omogućavati nastavak velikosrpske ideologije i njegovu politiku mijenjanja karaktera hrvatske države?

Srpski fašizam

Vjerojatno još dugo, ako ni Pupovčevo i Stanimirovićevo  sastančenje s Vučićem u Beogradu i njihovo zajedničko dogovaranje o zajedničkom „danu sećanja“ na propali velikosrpski projekt nije dovoljan razlog da se s time prestane, ne znam što jest!

Činjenica je da je na ovim prostorima u zadnjem ratu postojao samo srpski fašizam. Stoga bi  profesora Pupovca i njegovu kliku  uputio da pogledaju što o hrvatskom fašizmu  govori  danas prof. Puhovski  koji je prije nekoliko dana gostovao na RTL-u kod kontroverznog Zorana Šprajca. On je iznenađenom Šprajcu rekao: „Fašizam je jedinstvo ideologije, pokreta i poretka. Mi imamo ideologije dosta, imamo elemente pokreta, a od poretka nema ni p. Prema tome, nema fašizma.“  

Nadalje, Puhovski je izjavio govoreći o promjeni imena Trga maršala Tita: „Ja sam za promjenu imena zato što mislim da čovjek koji je sudjelovao u masovnim ubojstvima i to kao zapovjednik  tih ubojstava ne bi smio imati trg. (28.08.2017 prof. Žarko Puhovski , RTL Direkt).Tako bi trebao razmišljati svaki slobodouman čovjek danas u Hrvatskoj bez obzira na ideologiju.

Ako je fašizam, kako kaže prof. Puhovski, jedinstvo ideologije, pokreta i poretka onda je ono zlo koje je zahvatilo regiju i Hrvatsku u Domovinskom ratu srpski fašizam. Postojala je ideologija – i to prava fašistička ideologija krvi i tla – osmišljena još 1985. kada je Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) dala temelj za „znanstvene osnove“ raspada Jugoslavije te za revidiranje položaja i uloge srpskog naroda na političkom, ekonomskom i kulturnom planu u Jugoslaviji.

Pupovčevu stranku osnovao je ratni zločinac

Dolaskom Slobodana Miloševića kao vođe operacionalizaciju plana nije trebalo čekati dugo. Ideologija je izvedena na ulice putem „mitinga istine“, a nedugo nakon toga posredstvom srpskog „ugroženog“ življa i u druge republike.  

Taj Pokret  pod potpunom kontrolom imale su Srpske tajne službe koje su imale razgranatu suradničku mrežu među srpskim stanovništvom u Hrvatskoj i BiH, a od svojih pouzdanika oni su formirali prve terorističke skupine, koje su tajno naoružali i logistički opremili za rat. U svim planovima srpskom fašizmu potporu je davala komunistička JNA, koja je kroz taj fašizam tragala za vlastitim opstankom.  

Kada su okupacijom na nekom području osvojili vlast, uspostavili bi fašistički poredak u kojem su Hrvatima namijenili smrt ili protjerivanje, dakle, genocid. Kad je UNPROFOR omogućio konsolidaciju te razbojničke srpske vlasti na cijelom okupiranom području, srpski je fašistički poredak samo učvršćen. Svatko tko je tada pratio vijesti, mogao je iz dana u dan gledati palež hrvatskih sela, jedno po jedno na baš svakom od okupiranih dijelova Hrvatske. Sjetite se, to je bilo nakon primirja!

Preostali Hrvati bili su izloženi neprekidnom teroru, pljački čak i ubojstvima bez ikakvih reakcija bilo srpskih vlasti, bilo UNPROFOR-a. Što je to ako nije fašistički poredak? Samo u istočnoj Slavoniji ubijeno je više od 600 Hrvata, uglavnom staraca koji nisu napustili svoje domove. Palež i pljačka i to u barem polu-mirnodopskim uvjetima, tako su izgledale hrvatske kristalne noći 1992.-1995. Ukupno je spaljeno preko 400 katoličkih crkvi a mnoga sela uništena su do temelja.

To je radio srpski fašistički poredak (ako ćemo pravo, više nalikuje nacističkom poretku), a stranka koja  sada predstavlja tu razbojničku fašističku vlast, pogađate, jest Pupovčev SDSS kojeg je osnovao između ostalih ratni zločinac Goran Hadžić! Dakle, mi koji smo se borili protiv Srba, uključujući i HOS, po definiciji smo antifašisti. Ako što treba zabraniti kao fašističko, onda je to SDSS, a ne antifašistički borbeni poklič ili antifašistički HOS-ov grb.

Bili smo samo hrvatski vojnici 

Naravno, dok smo – mi koji smo bili – bili u ratu, niti nam je fašizam ili antifašizam bio na pameti, niti smo se smatrali bilo čime osim hrvatskim vojnicima, dočasnicima ili časnicima. Borili smo se za samostalnu i demokratsku državu u kojoj ništa, a pogotovo ništa hrvatskoga ne će biti zabranjeno. Znali smo da će u demokratskoj državi uvijek biti nečega što će nam smetati, ili će smetati nekome drugome, ali znali smo da je to bit demokracije: nije stvar države da se bavi time tko što govori, pjeva, viče ili misli. To je stvar slobode, slobode za koju smo se tada borili. Strašno je gledati kako srpski fašisti pomognuti strankom koja ne može skupiti ni 1% glasova sad nameće neslobodu i zabrane.

Sam Pupovac i Srbi skrivaju kao zmija noge činjenicu  da su  postojali planovi Jugoslavije za nastavak rata nakon „Oluje“. Taj plan razmatran je na  41. proširenoj sjednici Vrhovnog Saveta Odbrane Jugoslavije 14.08.1995 , dakle,  plan nisu razmatrali čobani i budale u mjesnoj zajednici u Srbu, nego sam politički i vojni vrh vojske koja je izvršila agresiju na Hrvatsku.

I nakon poraza planirali su gerilskir rat

Upravo taj plan o gerilskom ratu može objasniti mnoge događaje koji su se dogodili poslije „Oluje,  a koji povjesničari „opće prakse“ često prešućuju kada se govori o „Oluji“ i mjesecima nakon „Oluje“. Pretpostavka gerilskog rata ili – po riječima njemačkog stratega gerile von der Heydtea- „rata nakon rata“ jest psihološko naoružavanje, zauzimanje „psiholoških kota“, kako ih naziva taj njemački general. Koju to kotu  sada zauzimaju Srbi? Uvijek istu: da je svaka hrvatska država fašistička i ustaška i da ne smije postojati, osim kao neka Srbohrvatska. Srbi su ti koji hrvatskoj državi daju legitimitet.

Kao što piše u dokumentu: nema mirenja s hrvatskom državom, to je za njih srpska zemlja! Zato smeta spomen na bilo koje hrvatske pobjede, svaki takav spomen izravno ruši ideju da nam za državu trebaju Srbi „osloboditelji“ ili nekakvi samozvani antifašisti.

Što je onda u pozadini zahtjeva za skidanjem ploče u Jasenovcu? Možemo izdvojiti dva međusobno povezana razloga. Prvi je nastavak rata mirnodopskim sredstvima, propagandom i agenturom/petom kolonom. Taj je zahtjev jednostavno napad na hrvatsku državu, tj. na obilježja te države. Vojničko groblje ili spomen na vojnike pale za svoju državu obilježje je državnosti. Svaka hrvatska država smeta Srbe i Srbiju jer je to prepreka srpskoj ekspanziji.

Krstulović preorao ustaška i domobranska groblja 

Nije slučajno da je Vicko Krstulović 1945. dao preorati sva domobranska ili ustaška groblja. Taj je izrazito anticivilizacijski i barbarski čin, neviđen drugdje u Europi nakon II. svjetskog rata, trebao uništiti bilo kakvu ideju hrvatske državnosti.

Drugo, taj je zahtvjev dio Pupovčevog plana da ucjenama i iznudama promijeni karakter hrvatske države tako da ona bar ne bude samo hrvatska. Pupovac na mala vrata uvodi konstitutivnost Srba. Što ona znači? To da tek Srbi (čitaj Srbija) Hrvatskoj daje legitimitet.

Tek ako Srbi dopuste, formirat će se hrvatska vlada, vodit će se ova ili ona politika, naravno, po mjeri Srba. Proglašava se ljevičarem, ali traži da Srbi sjede u svakoj vladi i da imaju zagarantirana mjesta u vlasti. Što su implikacije takvog stava? Sjetite se, Pupovac je nedavno izjavio kako su Srbi po prirodi antifašisti implicirajući da su Hrvati fašisti kojima treba vladati jer sami to ne smiju.

Tako si on zamišlja konstitutivnost Srba koja nam puzajući dolazi zahvaljujući hrvatskim izdajnicima u vlasti, dezorijentiranom političkom elitom i njenoj nespremnosti na promjene prije svega izbornog sustava koji srpskom fašizmu daje odlučujuću ulogu u hrvatskoj politici.



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button