Silvana O. Ivoš: Pravi bi se frajer sučelio s narodom, da vidi hoće li mu pljeskati ili zviždati

rujan 11, 2015 maxportal
Share Button

Populističke mjere kojima Milanović pokušava kupiti novi mandat samo su prelijevanje iz šupljeg u prazno. Odnosno mjere kojima se, čak i kad bi zaživjele, ništa dugoročno ne bi postiglo osim što bi upali u nova i nova zaduženja.



silvana_oruc_ivos-11111111[1]

Piše: Silvana Oruč Ivoš

No, ako Milanović baš želi isprobati koliko su njegovi prijedlozi učinkoviti neka se usudi i slobodno, sa svojih premijerskih visina, siđe među ljude. Po ovacijama ili pljesku znat će da je na dobrom putu.  Ili, da mu politički put skreće na makadamsku, sporednu stazu.

Nije teško zamisliti koliko je Milanovićev ego bio povrijeđen tužnom spoznajom da ga kamere nisu uhvatile na prijenosu prve utakmice Eurobasketa između reprezentacija Hrvatske i Slovenije. Napravio je frizuru, stavio šal s nacionalnim obilježjima i hrabro se zaputio na tribine. Među ljude koje u zadnje vrijeme izbjegava osim ako nije riječ o kontroliranim uvjetima. Imao je sreću. Nitko ga nije zapazio.

Strani snimatelji zapazili su, i puno važnije, prepoznali, hrvatsku predsjednicu koja je tribine dijelila s navijačima. Dovoljno za veliku premijerovu nervozu zbog čega je na brzinu svu krivnju za taj nemili događaj, doznalo se u Vladinim kuloarima, a onda i preko svojih surogata, brzopleto  svalio na HTV. Koliko ga je sve pogodilo pokazuje da je hrvatsku predsjednicu odmah iza toga, bez ikakvog povoda, napao javno spočitnuvši joj Visoku, preseljenje i tko zna sve što ne.

Ova mala prispodoba s utakmice zgodna je jer je pokazala nekoliko stvari. Prvo, i loše po Hrvatsku, da je hrvatski premijer neprepoznatljiv i nezanimljiv. I drugo, da je jako osjetljiv na popularnost hrvatske predsjednice.

Vidjelo se to u više navrata. Gdje se pojavljuje popularna predsjednica, pogotovo ako je tu i predsjednik HDZ-a, Milanović daje petama vjetra. Gotovo u maniri nekakvog tata koji se iskrada nakon počinjenog nedjela, premijer nije mogao dostojno niti proslaviti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti nego je brže bolje zbrisao da ne mora slušati ovacije predsjednici i predsjedniku HDZ-a, odnosno zvižduke na svoj račun.

Došao je i u Sinj, ali nije ostao na Alki. Imao je zdravstvenih poteškoća. Naravno, s obzirom na ranije ponašanje mnogi su zaključili kako je to samo izlika da ne sretne Kolindu i Karamarka koje je Sinj dočekao gotovo s ovacijama.

Mediji su izvijestili kako je u Barbanu, na Trci na prstenac, premijer u čudu pitao Stipu Mesića zašto toliko ljudi plješće predsjednici, a ne njemu. Štoviše, čak i blijedi Josipović dobio veći pljesak od aktualnog premijera.

Prije koji dan bila je proslava 25. obljetnice Anititerorističke jedinice Lučko na kojoj je predsjednica Grabar-Kitarović bila pozvana da održi govor i da joj Specijalci daju prijavak. Prema pisanju dijela medija, a koje nitko nije demantirao, ministar policije Ostojić pokušao je spriječiti da do toga dođe, odnosno pokušao je promijeniti protokol na način da se njemu podnese prijavak.

Neslužbeno se čulo da se Ostojić nadao da predsjednica ne će doći te da će na njeno mjesto uskočiti premijer. Nakon što su specijalci kazali da će prijavak podnijeti predsjednici, ministar ga je izbjegao i nije bio ni u pratnji predsjednice na obilasku postrojene postrojbe. Dakako, time je debelo prekršio protokol ali i dobre uzuse.

I nije to jedini Milanovićev ministar koji izbjegava predsjednicu. Na žalost to je postao model ponašanja kukuriku vlade. Jer to koliko je predsjednica omiljena u narodu najbolje pokazuje koliko je ekipa oko Milanovića i on sam – neomiljeni. Popularnost predsjednice države za njih ima miris neuspjeha. I zato je treba izbjegavati. I zato neće ići na konzultacije kod predsjednice, zato joj nije ni čestitao kada je izabrana i zato svako toliko nešto ružno, i nimalo muževno, dobaci na predsjedničin račun.

Junači se ovih dana Milanović pozivanjem Karamarka na televizijsko sučeljavanje. Kampanja nije ni počela, još uvijek se ne zna kada će biti izbori ali Milanović bi se u sigurnosti studija, možda i dogovorenih pitanja – sučeljavao. Međutim, kad je riječ o boravku među narodom, događanjem na ulici, među biračima, u nekontroliranim uvjetima, Milanović je manji od malog miša koji bježi u sigurnost svoje mišje rupe.

I takvo bi nas Milanovićevo ponašanje moglo zabavljati da nije riječ o nečem drugom. Premijer bježi jer ga na to tjeraju njegovi radni rezultati čije posljedice svi osjećamo. Jer njegova Vlada svoj mandat završava s katastrofalnim rezultatima. Već je najmanje sto tisuća iseljenih, a egzodus se nastavlja. Ostavlja najmanji broj zaposlenih ikad tako da bi nakon okončanja sezonskih poslova moglo biti sto tisuća radnih mjesta manje nego na početku mandata ove Vlade.

Unatoč velikom iseljavanju, broj nezaposlenih ostaje isti, dakle nije teško za izračunati koliki bi bio da mladi i radno sposobni ljudi masovno ne odlaze. Milanović je uspio iza sebe ostaviti sto milijardi kuna novog duga. Životni standard uspio je srušiti za 10 posto u odnosu na početak njegovog mandata. Riječju, njegova vlada je, prema ozbiljnim izračunima,  šesta najneučinkovitija vlada na svijetu.

Populističke mjere kojima pokušava kupiti novi mandat samo su prelijevanje iz šupljeg u prazno. Odnosno mjere kojima se, čak i kad bi zaživjele, ništa dugoročno ne bi postiglo osim što bi upali u nova i nova zaduženja. No, ako Milanović baš želi isprobati koliko su njegovi prijedlozi učinkoviti neka se usudi i slobodno, sa svojih premijerskih visina, siđe među ljude. Po ovacijama ili pljesku znat će da je na dobrom putu.  Ili, da mu, što je vjerojatnije, politički put skreće na makadamsku, sporednu stazu.

Foto:FaH



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button