Spomen ploča HOS-u ili Milorad Pupovac, vojvoda od HDZ-a

rujan 2, 2017 maxportal
Share Button

Od 11 HOS-ovaca čija su imena na spomen ploči dvojica su poginula na novljanskom ratištu a devetorica na području Jasenovaca. Poginuli su braneći sela u kojima žive Srbi, od agrsora koji su imali petokraku na kapi.



PIŠE: Mate Bašić

“Kako na vlastitom iskustvu najbolje znam kako je teško zaustaviti laž koja se zavrti, pa od grude snijega postane lavina, molim sve vas koji ste podijelili i lajkali statuse i članak koji neistinito govori o tome kako je Zvone Ćurković ostavio ranjenog prijatelja prilikom proboja iz Bogdanovaca, da promislite o tome jer to naprosto NIJE ISTINA. Ne samo da nije istina nego je gruba podvala jednom hrabrom branitelju Sajmišta na kojem su se vodile najkrvavije borbe i uvreda svima nama koji smo njegovi suborci.

Zvonimir Ćurković je s malobrojnim preživjelim HOS-ovcima, dijelom Vojne policije i još nekim braniteljima, pošao u težak i mučan proboj iz Vukovara, kada su Bogdanovci već odavno bili pali, u kojemu jest ranjen jedan branitelj (ne taj o kojem članak govori) ali – nitko, nitko nije ostavljen.

Naprotiv, Jakob Crnomarić, Ivan Dok Anđelić i Viktorin Juri – Paša u luđački smjelom pothvatu izložili su svoje živote kako bi toga branitelja spasili. U tom proboju izašlo nas je 37, između ostalih Viktorin Jurić, Jakob Crnomarić, Drago Adžaga, Irena Đuđar, Ivan Dok Anđelić, Damir Markuš, Zdravko Radić i drugi, pa valjda je naša riječ dovoljna?

Ako je Zvone i izrekao svoj stav s kojim se mnogi ne slažu, to nije razlog da se šire ovakve laži. SRAMOTA!” – zapisala je na svojemu FB-zidu jedna moja frendica, umirovljena hrvatska časnica iz Vukovara, autorica dvije romaneskne uspješnice, dvaju proznih štiva koji se svojom antiratnom porukom uglavnom referiraju na Domovinski rat, te na sve ono što je taj opravdani i obrambeni rat – JUST WAR, kako se to u teoriji naziva – prije, za vrijeme i poslije svojega trajanja u real timeu, zapravo sobom nosio, donio i namrio nama, a osobito potomcima u zavjet.

Što se zapravo dogodilo, zašto je to ona zapravo zapisala?

Zvone Ćurković, zapovjednik vukovarskog HOS-a i predsjednik udruge zagrebačkih veterana branitelja Vukovara, pozvao na skidanje natpisa ‘Za dom spremni’ s ploče HOS-a u Jasenovcu, ali samo i isključivo tamo – izvjestio je, između ostalih tportal – domećući kako se “činilo da je kompromisno rješenje na pomolu”  jer je Zvone Ćurković pozvao na “skidanje natpisa ‘Za dom spremni’ s HOS-ove ploče u Jasenovcu kako bi se iskazalo poštovanje svim nevinim žrtvama, a na sva ostala mjesta na kojima je istaknut natpis u sklopu grba HOS-a to se ne bi odnosilo:

– Pozivam na čist, otvoren, pošten stav, na vrlo pažljiv odnos prema braniteljima, pogotovo HOS-ovcima, i na dijalog – kazao je Ćurković.

S dobronamjernim se Ćurkovićem nakon toga istupa na u Dnevniku3 HTV-a, naravno, nije složio nitko od hrvatskih veterana, čak niti u HOS-u, no bez ikakva razloga, iznebuha, vukovarski branitelj, dragovoljac, logoraš i umirovljeni časnik HV-a Predrag Peđa Mišić – u hrvatskoj javnosti prihvaćen kao čovjek-branitelj-veteran-žrtva-lojalist naglašene srpske nacionalnosti (!) – izletio je s opakom difamacijom na Ćurkovićev (well, na račun zapovjednika vukovarskog HOS-a): tobože je Zvone u proboju iz Bogdanovaca prema Vinkovcima ostavio ranjenoga suborca Ivicu Jurčana na milost i nemilost srbijanskim ljudožderima, pa se sada zato pravi pametan, kao što je tada iza leđa istinskim herojima Vukovara smišljao i izvodio protuhrvatske smrtonosne podvale?!

Komentirali su na to “brojni”, čak i neki “vrlo važni ljudi” iz doba vukovarske tragedije, od zapovjednika sve do onih u Vinkovcima, pa do sudionika proboja (njih 37), kada je Zvone višestruko ranjen, jedva je živ ostao.

“Nakon malo promišljanja, mislio sam da nikad neću podržavati Milorada Pupovca, međutim kao što rekoh nikad ne reci nikad. Stav gospodina Pupovca je da ako se ne ukloni ploča HOS-a u Jasenovcu on i SDSS izlaze iz vlade. Jedina prava i normalna odluka jer tamo niste trebali niti biti. Preslagivanjem Vlade, došli smo do svakodnevnih ucjena SDSS i Pupovca. Jer kad bi se Vas pitalo, Vi bi obrisali i šahovnicu, a hrvatske branitelje izbrisali s lica zemlje.

Ovoga puta nećete, ne možete i nećemo vam dozvoliti uklanjanje ploče s imenima najčasnijih hrvatskih sinova kako u Jasenovcu tako i bilo gdje u Lijepoj našoj. Stoga sretno Vam bilo i ne odustajte od nakane da napustite Vladu RH, moju potporu svakako imate, to je jedini potez koji ste davno trebali napraviti u vašem nakaradnom političkom igrokazu” – reterirao je kasnije Mišić, a odjednom, nestao je njegov neprimjereni, zapravo, neistiniti komentar, objeda, “netočan navod”, na Ćurkovićev račun: jer, niti je Zvone vodio proboj iz Bogdanovaca, niti je ikoga ikada ostavio, a čak je i višestruko ranjen predvodeći taj SVOJ proboj s 37 Hrvata pred srpsko-srbijanskim smrtonosnicima.

Nikola Badžek u bespućima FB-a piše:

– Ma tko objavio, NIJE TOČNO. Ivica Jurčan Jurke je bogdanovački branitelj koji je krenuo u proboj prema Nuštru 7-8 dana ranije. Zvonko Ćurković je krenuo u proboj i sam ranjen: imao je 50-tak gelera u tijelu, koje neke ima i danas.

Nikola Zlatko Toth Fenix kaže:

– Zločestih i zlonamjernih je bilo i bit će. Svatko tko se pojavljuje u medijima mora biti svjestan da će biti izložen upravo takovim osobama i mora se s time nositi. Svatko tko se borio u Vukovaru o Zvonetu može reći samo najveće sve ostalo je kao prva rečenica. Najbitnije je da zapovjednici Jastreb, Mladi Jastreb, Fenix i ostali imaju najviše mišljenje o Zvonetu. I tu je kraj priče. Istine radi Jurčan je izlazio vjerojatno po padu Bogdanovaca 10.11.91., a Zvone vjerojatno 17-18.11.91. ZDS

Ivan Dok Anđelić veli:

– Draga, bila si u ekipi od nas 37 koji smo skupa probijali se iz pakla Vukovara. Sve što si napisala u kratkim crtama – potpisujem. Osobno sam ja Zvonu teško ranjenog umotao zavojima i flasterima od pojasa do ramena i mislio da on neće moći izdržati taj naporni put. Skupa smo izašli do Nuštra i iznijeli našeg ranjenika. Nisam pripadnik HOS-a ali sam im – brat. Žao mi je što nam se sve ovo događa.

Sam pak “dobri čovik”, čovjek Zagrepčanin, podrijetlom iz Livna – koji s gledišta modernoga “kulturnog marksizma” uopće nije ima razloga biti u Vukovaru 1991., a još manje je imao razloga da mu ljudi umiru na rukama – Zvonimir Ćurković odgovorio je na sve to u jednomu podcastu. Ne treba ga prepričavati, smisao je isti kao što je ranije napisano.

https://www.facebook.com/jelena.matic.jozeljic/videos/vb.100000359634043/1584377644917541/?type=2&theater
 
“Bilo je neugodno i ružno“, prisjeća se Damir Radnić prvih tjedana nakon povratka – govoreći za časopis Vojna povijest.

Ipak, većina preživjelih HOS-ovaca, čak i dvojac teško ranjenih, Antolić i Purulić, brzo se priključuje, kao i brojni branitelji Vukovara, rekonstrukciji 204. brigade vukovarskih veterana u Rakitju, a potom i u novoosnovanu 5. gardijsku brigadu. Prošli su sva ratišta, sve operacije HV-a u kojoj su 204. BVV i 5. GBR sudjelovale: Hercegovina, Posavina, Maslenica, ponovno Hercegovina, srednja Bosna, redom najteža ratišta. Borci i zapovjednici HOS-a, iako višekratno ranjavani, ostvarili su značajan ratni put.

Zvone Ćurković i Damir Radnić kao inspektori HOS-a, oba kasnije kao zapovjednici 4. bojne 204. brigade. Radnić je s postrojbom prošao sva ratišta, ranjavan sa suborcima, karijeru završio kao pukovnik i zamjenik zapovjednika nastavnog središta za obuku vojnika na Muzilu u Puli.

Ipak, HOS kao postrojba postala je i ostala neželjeno dijete u institucijama koje kreiraju kolektivnu memoriju. Nema ih u udžbenicima, nema ih u medijima, čak je igrom slučaja upravo na njihovoj priči zapelo prikazivanje dokumentarnog serijala “Heroji Vukovara” na HTV-u. Štoviše, a što je uistinu nevjerojatno, oni su još uvijek optuženi za veleizdaju u famoznom “Izvješću državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara”.

Jedna od brojnih gnusnih optužbi kojima je cilj kreirati tezu kako je HSP s HOS-om i u sprezi sa zapovjednicima Vukovara pravi krivac za lošu obranu glasi: “…

Pojedini pripadnici HOS infiltriraju se i u ZNG gdje pokušavaju širiti uobičajene laži i dezinformacije te vršiti… i vrbovanje za oružane akcije prema legalno izabranim vlastima u RH”. Tvorac tog uratka, koji zapravo apsolutno ničim nije objasnio uzrok pada Vukovara, osim time što je izmislio postrojbe HOS-a koje su trebale napasti Banske dvore i likvidirati Franju Tuđmana, Josip Manolić, i nakon 15 godina, pred haaškim istražiteljima tvrdio je kako su HOS-ovci nacisti”…

Predrag Peđa Mišić u međuvremenu je ipak reterirao: s Fejsbuka, pa i s Interneta, nestali su maligni navodi o Ćurkoviću – iako je “dojam”ostao, a portal Direktno.hr objavio je kako “vukovarski branitelj i bivši zatočenik srpskih koncentracijskih logora, Srbin po nacionalnosti, Predrag Peđa Mišić, živi i radi na dobrobit Vukovara i širenju dobrih i pozitivnih priča o tom gradu heroju koji nije zaslužio da bude grad slučaj. Inicijator je izrade sedam metara visokog kipa Isusa od starog, granatiranog hrasta.

Ali, o čemu je uopće riječ? Osim što pametnjakovići odjednom usred priče postavljaju HOS, eda da bi dizsentigrirali, uopće, uništili ideju o “obrani naspram napada”, ideju o “žrtvi naspram agresoru”, činjenicu da su Srbi (u različitim pojavnim oblicima) krenuli u uništavanje, i to više nego osvajanje, stvari, bića, pojava i terotorija, s kojim inako nisu znali što bi?

Dana 5. studenoga 2016. godine uz prigodni program na Trgu Kralja Petra Svačića 8 u Jasenovcu, postavljena je spomen-ploči na kojoj stoji natpis:

– Neovisnost i suverenost Republike Hrvatske životima su izborili i bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga – HOS-a, 1. satnije ‘Ante Paradžik’…

Uz imena poginulih HOS-ovaca na ploči piše kako je podižu HOS Jasenovac i Udruga branitelja HOS-a grada Zagreba, a na grbu HOS-a uz ostalo stoji i natpis “Za dom spremni”, koji su članovi HOS-a koristili u Domovinskom ratu.

Međutim, odjednom, više nije riječ o  1991. ne čak ni o 2016./17., odjednm je riječ o 1941. eventualno o 1945., o svježim vremenima u kojima neki od nas žive: – “Na ploči pored imena poginulih nalazi se i pozdrav ‘Za dom spremni’, službeni pozdrav ustaškog pokreta, službeni pozdrav NDH i pozdrav kojim su se pozdravljali oni koji su odgovorni za smrt preko 80.000 dosad poimenično propisanih žrtava – Srba, Roma, Židova i antifašista (mahom Hrvata) u razdoblju od 1941. do 1945″ – kazao je na to Milorad Pupovac, nakon što su njegove (privatne?) Novosti SNV-a “otkrile” da na toj spomen-ploči piše to što piše.

Je li tu nastao problem? U izjednačavanju HOS-ova pozdrava iz 1991. s HOS-ovom pozdravom iz 1941/45? Pa smiješno je to, nelogično je i smiješno je nelogično je.  Naravno da nije.

Da sam ja Andrej Plenković, dakle, da sam premijer, pa da zbog imaginarne međunarodne zajednice ili ne znam zbog čega već, moram pristati da ucjenu Milorada Pupovca, SDSS-a, HNS-a i SDP-a, s HOS-ovom pločom, ja bih učinio ovako:  prvo bih maknuo Pupovca i HNS iz koalicije, posmjenjivao ih odozgo do odozdo, bez iznimke, uz obrazloženje da se izabrana Vlada ne smije ucjenjivati, a drugo, pronašao bih ono što oni eufemistički nazivaju “rješenjem” za Jasenovac u tome da bih:

a) promijenio izborni zakon (11. i 12. izbornu jedinicu),
b) ukinuo vlastitu “komisiju”, ovu koju je Plenković imenovao, kako se zove već s (većinom) nedopustivim članovima unutar nje,
c) otvorio bih sve arhive, onako kako je Hasanbegović bio najavio,
d) hitno bih započeo s forenzičkim iskopavanjem po Jasenovcu,
e) preuredio bih tekst na HOS-ovoj ploči u kojemu bih precizno opisao kad, kako i zbog čega su ti ljudi poginuli (nikako znak) kako bih otklonio bilo kakvu konotacijsku zabunu.

Jer, ne znam ja baš je li tamo bio “glavni ustaški stan”, mislim, je li tamo bilo zapovjedništvo konc-logora. Taj Jasenovac, pa to su dvije ulice, bezvezno neko selo, vjerojatno su tamo i  ta kuća i ta zemlja prije toga bili nečiji (možda hrvatski), nisu tamo Srbi od stoljeća sedmoga, a osim toga ta je država bila “ustaška”, pa su i kuće u njoj bile “ustaške”.

Mislim da je taj argument nastao naknadno: prvo su Novosti SNV-a “otkrile” spomen-ploču s HOS-ovim znakom, a tek koji mjesec kasnije pojavio se “argument” da je tamo bilo smješteno zapovjedništvo konc-logora. Mislim da tu oni demagogiziraju opet, trebalo bi to provjeriti, ne nasjedati. Čini se da je tu općenito riječ o zamjeni teza.

Naime, točno je da je postojao kompleks konc-logora Jasenovac, i s ove i s one strane Save, t.j. s one strane u današnjoj BiH, koji dio oni slobodoumno političko-manipulacijski-zločesto nazivaju tzv. Republikom Srpskom.
Međutim, taj tzv. ustaški konc-logor NIJE bio u mjestu Jasenovac, nego je mjesto Jasenovac bilo najbliže naseljeno mjesto pokraj logora, i nije spadalo u kompleks konc-logora.  To je vrlo važno. Samo Zapovjedništvo nalazilo se, po logici stvari, u Zagrebu, kao što se sve važno nalazilo u Zagrebu.

Usporedimo Vukovar: je li Zapovjedništvo na Sajmištu bilo u Borkovićevu Zapovjedništvu u podrumu u gradu, ili je bilo u Zagrebu, il je ipak bilo u nekoj (kojoj?) kući na Sajmištu, gledajući lokalno, pa se premještalo iz jedne u drugu, pa je Zapovjedništvo zapravo bilo u svakoj kući na Sajmištu, iz čega proizilazi da su Srbi i JNA morali srušiti baš svaku kuću koja se nalazila u Vukovaru, jer se u svakoj nalazilo potencijalno “zapovjedništvo” i svaka je imala potecijalni “podrum”, što je, dakle, isto, te se danas ni na jednu od njih ne smije postaviti bilo kakva spomen-ploča s obzirom na – to zna što – recimo na “proboj Srijemskoga fronta” ili na Vučedolske neke ratničke nesporazume koju tisućicu godina davno?

Naime, još važnije: oni  momci, oni pripadnici HOS-a, čija su imena navedena na spomen-ploči U Jasenovcu, oni jesu dečki koji su poginuli u mjestu Jasenovac 1991.  Stvarno! Oni su mrtvi! Oni su položili svoje živote na Oltar Domovine! Nitko od nas nijr isti kao što su oni!

Naime, niti su oni – branitelji, pa i HOS-ovci među njma – uopće bili ustaše, niti su bili partizani, a najmanje logoraši iz konc-logora.

Naime, jer baš su lokalni i prekosavski Srbi, krajišnici, jugoslaveni, četnici i JNA, svi oni združeni, oni su  1991. napali mjesto Jasenovac!

Naime, nisu zapadnoslavonski, bosanski i JNA-ovski Srbi napali tzv. Spomen-područje – kojega ionako nitko nije ni branio, pa su ga Srbi samo opljačkali i devastirali, o čemu trenutno nitko ne govori! – a još manje su HOS-ovci, HV ili uopće Hrvati napali Spomen-područje Jasenovac, tj. konc-logor. Srbi su napali selo Jasenovac i ubijali ljude koje su Hrvati branili svjim životima, tako su izginuli, Hrvati.

Naime, popustljivi Plenković (ako je uopće popustljiv, zavisno s koje se strane promatra!), a posljedično i cijela vlast – danas razmišljajući o spomen-ploči u Jasenovcu na kojoj se pokraj imena ubijenih HOS-ovaca nalazi i znak s kojim su poginuli – danas se fokusiraju na to da se tamo odvijala neka bitka tipa 1945., a ne 1991.

Naime, to je ono što je u ovoj priči najgore.

Naime, davno je bila naša 1991., a ta njihova 1945., e nje se – osim njih – nitko ne sjeća. Pitanje je samo – zašto.
Što je pak temeljno filozofsko pitanje.

Naime, to pitanje – zašto.

Naime, nakon što se toliko puta upotrijebi taj gramatički prilog iz snova “naše”, recimo i slijedeće:
čini mi se da su svojedobno baš “feralovci” bili (možda tada u Slobodnoj Dalamaciji, no svejedno, povremeno se to reciklira u Novostima SNV-a) oni pametnjakovići koji su napali “Tuđamonovu” ideju da se Spomen-park u Jasenovcu pretvori u Spomen-park svih hrvatskih žrtava, odnosno svih žrtava koje su stradale na području današnje RH, eventualno na području NDH.

Užasna se tada panika podigla, a kako stvari stoje – ta panika traje do danas?!

Zašto se, međutim, žrtve, tj. mrtvaci, ne bi 70-80 godina nakon smrti, tj. danas, ne bi mogli izmiriti?  Zašto se žrtve iz 1991/95. ne bi mogle izmiriti sa žrtvama iz 1945. i 1991.

Davno je bila naša 1991., a ta njihova 1945., e nje se – osim njih – nitko ne sjeća.



Komentari
Share Button