Mediji ne djeluju poput uboda igle, njihov utjecaj nije trenutan, ne dolazi odmah do glave. Mediji ne sugeriraju što da mislimo, nego o čemu trebamo misliti (što je najvažnije).
Piše: Pero Kovačević
Kao što znamo svaki medij je tvornica koja proizvodi vijesti i kao svaka tvornica mediji žive od prodanih proizvoda. U ovom slučaju ti proizvodi su upravo vijesti. Vijesti omogućavaju medijima probitak na tržištu, a političarima uspon u političkoj karijeri, stjecanje naklonosti birača i dobivanje izbora.
Regulirajući protok tko i što kroz vrata javnih informacija, mediji drže golemu moć u političkom sustavu.
Mediji ne djeluju poput uboda igle, njihov utjecaj nije trenutan, ne dolazi odmah do glave, njihov je utjecaj usporen – na duge staze. Djeluje na različite komponente svijesti. Mediji ne sugeriraju što da mislimo, nego o čemu trebamo misliti (ono što je najvažnije).
Pojavom radija, televizije i novih medija (interneta) ta moć postala je neupitnom. Svima nam je dobro poznata izreka «tko ima medije ima i vlast». Uloga novinara je da razotkrivaju negativnosti kako bi javnost znala što joj rade političari, vlada i ostali centri moći.
Prema Stjepanu Maloviću novinari imaju moć da diskreditiraju pojedinca ili instituciju, proglase nekoga krivim bez sudske presude, ili pak stvore preko noći junaka, zvijezdu ili omiljenu osobu. Malo je struka koje imaju takvu moć djelovanja u javnosti i koje nose tako mnogo odgovornosti
Isto tako mnogi od nas će se složiti sa stajalištem prema kojem ono što nije objavljeno u medijima, nije se ni dogodilo. Što znači da samo ono što je prošlo kroz medije ima neko značenje i važno je. Na svijetu se dnevno dogodi bezbroj događaja od kojih neki mogu biti važniji i od događaja prezentiranih u medijima, no ključ je upravo u načinu na koji novinari dolaze do informacija i u načinu na koji informacije dolaze njima. Logično, nameće se zaključak da sve ovisi o marketingu tj. promociji tog događaja.
Mediji imaju, prema brojnim teoretičarima, ulogu gatekeepera, čuvara vrata koja otvaraju samo nekim informacijama. Gatekeeperi otvaraju vrata u dva smjera: ljude puštaju van i unutra. Prema Lance W. Bennettu, američkom teoretičaru medija, u američkom sustavu vrata se često otvaraju kako bi pustila vijesti koje politički insideri šalju brojnoj publici vani, ali se rijetko otvaraju brojnim glasovima koji izvana žele nešto poručiti malobrojnima koji su unutra.
U zemljama u tranziciji, kao što je bila i ostala Hrvatska, presudnu ulogu imaju političari, posebno oni kojima su usta puna demokracije, a koji istodobno misle da su mediji zapravo njihovi glasnogovornici i ništa drugo.
Postoji i izreka da je novinarstvo «treća sila», što znači da nakon energije i materije dolazi informacija. Kroz ovu izreku više je nego očigledno koliku moć mediji imaju u svojim rukama. Pri ovoj analizi moći medija valja se osvrnuti i na kontekst u kojem se moć medija pojavljuje u službi politike. Mnogi svjetski uglednici, političari, vojskovođe, upravitelji, predsjednici shvatili su da bez medija nema vlasti. Kao primjer navodimo vam slijedeće citate:
“Ako bih pustio uzde tisku ne bih se održao na vlasti ni četiri mjeseca!“
Napoleon
“Ostaviti tisak sam sebi znači isto što i zaspati pred opasnošću!”
Napoleon
Zoran Milanović je prepoznao tu moć medija, te je upravo koristeći tu moć, uspostavom kontrole i presudnog utjecaja na pisanje medije izbjeglički kaos, svoje propuste, nespremnost i nesposobnost vlasti prikazao u sasvim drukčijem svijetlu – prikazao je sebe kao „Mesiju – velikog državnika i humanitarca“ koji spašava Europu.
Tako Milanović kaže da se ”Hrvatska u izbjegličkoj krizi pokazala kao moderna, civilizirana, humana i dobro organizirana država zapadnog kruga, koja nije posao s izbjeglicama radila na račun svojih interesa niti je dopustila ugrozu svojih građana”. Ističe kao ”prvi put imamo dobru reputaciju i pozicionirani smo kao država potpunog zapadnog kruga”. Na Balkan nas pak, ocijenio je Milanović ”guraju HDZ i Karamarko”. On je prisilio Mađarsku i Sloveniju da prime izbjeglice itd, sve u stilu on je taj „Mesiju -velikog državnika i humanitarca“ koji spašava Europu.
Činjenice se, u medijima pod kontrolom Zorana Milanovića, naprosto prešućene i izostavljene.
Premda su nas u Vladi mjesecima uvjeravali da je Hrvatska spremna na mogući veliki izbjeglički val izbjeglica, premda su bahato i nadmeno odmahivali rukom na dobronamjerna upozorenja, već je drugi dan krize pokazao da je riječ o spinu vlasti bez pokrića. Svjedoci smo izbjegličkog kaosa i nesposobnosti vlasi.
Izbjeglica u Hrvatsku ukaze kao u samoposlugu,ne znamo tko nam je ušao u zemlju,tko je iz zemlje izašao, unatoč činjenici da izbjeglice nemaju identifikacijske dokumente ili imaju krivotvorine ne uzimaju se otisci jer se eto izbjeglice plaše davati otiske, prema riječima Ranka Ostojića, ministra unutarnjih poslova, a za to nema ni potrebe kako kaže Vesna Pusić jer „teroristi putuju zrakoplovima u business klasi“.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je u pravu kad kaže:”lan B je bio reakcija na Plan koji nije postojao. Plan B je zapravo stihija prebacivanja izbjeglica u susjedne zemlje.“
Priznali to mediji ili ne, ali je upravo Zoran Milanović njihovom zaslugom ni kriv ni dužan prikazan u stilu on je taj ”Mesija – velikog državnika i humanitarca” koji spašava Hrvatsku i Europu.
Foto: gov.hr
