AUTOR ovog teksta Karamarka poznaje iz sredine 80-godina s misnih slavlja i vjeronauka kod Isusovaca u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici. Iako se nismo družili proteklih godina o njemu i dalje mislim bolje nego pola HDZ-ovaca.
Ako se malo informiramo o stanju unutar pobjedničke Domoljubne koalicije onda će nam trebati jako malo da nam se povjere Karamarkove stranački kolege koji će nam kao prijateljima iskazati sumnju u pobjedu vlastite stranke.
Nakon podužeg razgovora može se čuti da im ne bi bilo tako žao, kao što bi se moglo pričiniti na prvi pogled. Velik broj starih kadrova ne osjeća se prihvaćenim u Karamarkovu HDZ-u i Brkićevoj vojnoj postrojbi za dobivanje izbora.
Kao da govorimo o nekoj protivničkoj stranci, mnogi ugledni HDZ-ovci će u četiri oka reći da je Karamarko loša opcija, da mu je ideja lustracije nepotrebna komplikacija, da nije pobijedio nego kupio glasove na izbornoj skupštini te da nije održao obećanje o sustavu jedan član jedan glas.
Dodamo li tomu sve manju razliku između Milanovićevog SDP-a i Karamarkove nemušte koalicije onda se dobiva dojam da glavni Karamarkovi protivnici ne sjede na Iblerovom trgu nego da su raspršeni po različitim HDZ-ovim kružocima i interesnim zajednicama.
Karamarko je u kampanju krenuo pun entuzijazma i planova da bi se HDZ-u tijekom kampanje dogodili gafovi kakvi se događaju samo početničkim ekipama. U ovom kontekstu je potpuno irelevantno je li famozni plan 5 plus original ili jeftina kopija, svakako je ekipa u izbornom stožeru najveće stranke pokazala da djeluje diletantski. Iz krugova bliskih HDZ-ovom stožeru se tako može čuti mnoštvo kritika, od onih na račun poprilično bahate, ali i nestručne Josipe Rimac pa do onih na račun Karamarkova osobnog savjetnika Miljenka Manjkasa, kojega HDZ dobro plaća da bi Karamarko i dalje bio najnepopularniji političar.
U tu skupinu čudnih stručnjaka svakako spada i međunarodni tajnik Miro Kovač, kojega su navodno bili izbacili iz Kolindine kampanje, ali se vratio u većem sjaju. Osim nestručnosti i upitne lojalnosti unutar izbornog tima, Karamarko ima i ozbiljnih problema na terenu. Kako inače protumačiti odluku da se na izborne liste predlažu neuspješna Margareta Mađerić, Andrija Mikulić ili Davor Šuker, a da se generalu Željku Glasnoviću ponudi sramotno osmo mjesto?
Na istoj poziciji je i nova HDZ-ova zvijezda dr. Tomislav Ćorić – obrazovan, dobroizgledajući i prezentan kandidat, tip političara koji donosi prevagu na izborima. Šteta za HDZ što nije afirmirao više sličnih kandidata. A ima, ima….
Slučaj Margarete Mađerić možemo razumjeti. Nagradili su je jer je pristala na javno sramoćenje na lokalnim izborima. Kad su svi vrli muževi HDZ-a odbili Mađerićka je u svibnju 2013. pristala biti kandidat HDZ-a za zagrebačkog gradonačelnika (jer najveća hrvatska stranka mora imati kandidata) i osvojila uvredljivih 5,41 posto glasova. Poznavatelji stanja u HDZ-u kažu da bi manje od nje osvojio jedino Andrija Mikulić, predsjednik HDZ-a Grada Zagreba.
Očito da HDZ-ova baza ima problema s ljudima koji nisu klimavci, ali zato mogu donijeti stotine tisuća glasova. Umjesto da HDZ-ova baza podrži ljude koji su neokaljani i mogu donijeti glasove oni podržavaju stare i dokazano neuspješne kadrove, čime izravno utječu da razmak između Milanovića i Karamarka bude sve manji. Razlozi predizbornih sabotaža mogu biti mnogostruki, od osobne uvrijeđenosti i interesa do straha da bi Karamarko mogao održati lustracijsko obećanje.
Gubitak izbora Karamarka i Brkića bi pomeo, a nekim krugovima unutar samoga HDZ-a dao bi krila. Ako Karamarko i Brkić prokockaju svoju šansu da pobijede s velikom razlikom onda se od srca mogu zahvaliti svom savjetničkom timu i terenu kojemu nije stalo do novih ljudi i novih vremena nego još uvijek povlače stare poteze za stare koristi.
Autor ovog teksta Karamarka poznaje iz sredine 80-godina s misnih slavlja i vjeronauka kod Isusovaca u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici. Iako se nismo družili proteklih godina o njemu i dalje mislim bolje nego pola HDZ-ovaca. Poglavito jer sam uvjeren da će se danas, u zrelim godinama, zalagati za vrijednosti koje je u mladenačkoj dobi usvojio u Župi Presvetog Srca Isusova u popularnoj Palmi.
Unatoč otporu u vlastitoj stranci, i nestručnost koja je na granici sabotaže, Karamarko je budući hrvatski premijer. SDP mora otići jer – matematički gledano – Milanović je elementarna nepogoda za Hrvatsku i bilo bi tragično da mu Hrvati povjere još jedan mandat.
Stoga sam uvjeren da su više šanse imali Srbi u “Oluji” nego Milanović na ovim izborima. Ali, ni Karamrko ni HDZ ne smiju imati našu bianko mjenicu.
M. Marković/foto: arhiv MP
