TAJNI DOKUMENTI: John Markul iz Livna FBI-ju je objasnio da to nije pravi Tito

rujan 23, 2017 maxportal
Share Button

Marijan John Markul, porijeklom iz Livna, u Los Angelesa je 1955. godine agentima FBI-ja detaljno pričao o susretu s Titom za kojeg je tvrdio da je ruski agent



U travnju 1955. čovjek po imenu Marijan John Markul agentima američkog FBI-a izrazio je, piše u dokumenatima s kojih su američke vlasti nedavno skinule oznaku tajnosti, zabrinutost oko jedne specifične stvari: identiteta Josipa Broza Tita.

“Gospodin Markul smatra da osoba koja se danas predstavlja kao maršal Tito u biti nije pravi Josip Broz Tito, nego ruski agent koji je uzeo identitet Josipa Broza Tita 1937., u vrijeme kad je pravi Tito nestao u Rusiji”, stoji u donedavno tajnoj bilješci FBI-a, datiranoj 4. svibnja 1955.

U toj tajnoj bilješci iz svibnja 1955. navedene su informacije i o Markulu. On je rođen u Livnu 1909. godine, od 1930. do 1933, živio je u Rusiji, dobro govori ruski, većinu vremena proveo po zatvorima, a 1933. je preko Sibira pobjegao u SAD.  Od 1944. naturaliziran je kao američki državljanin. Markul je posjetio Jugoslaviju 1954., kada je razgovarao s Titom u dvije odvojene prilike.

Tijekom tih razgovora pojavila se sumnja bazirana na Titovom prstu. Osoba s kojom je razgovarao imala je 5 prstiju. Postoje i snimke na kojima vođa Jugoslavije svira klavir a prsti su mu na broju. Sve to nije u skladu s malim bravarom iz Kumrovca, koji je u vrijeme svog šegrtskog zanata ostao bez kažiprsta i srednjeg prsta lijeve ruke. Razlike su, tvrdi Markul, bile očite. Josip Broz je bio visok oko 160 cm, dok je predsjednik SFRJ bio 180 cm visine, obrazovan, načitan i staložen.

“Nadalje, Markul je ustvrdio da je pravi Tito, njemu poznat kao Josip Broz, visok oko 180 centimetara, a da je čovjek s kojim se susreo 1953. bio visok samo oko 160. Također dodaje kako je primijetio da je čovjek kojega je sreo 1953. imao blagi ruski naglasak i govorio mekim glasom, dok je Tito kakvog on poznaje govorio oštrije i grublje. Markul tvrdi da pravi Tito nije bio zdrav i da je imao tuberkulozu te da je nestao 1937. kad je bio u Rusiji”, stoji u FBI-evu dokumentu.

Markul je ispričao da je s pravim Titom razgovarao 1928. u Jugoslaviji te da ga je opet vidio u Parizu 1935. ili 1936., i to na ulici i da je siguran da je to pravi Tito.

Markul dalje tvrdi da je njegov otac Ivan, koji ima 89 godina i još je živ, poznavao pravog Tita i radio u istom gradu u Jugoslaviji i da prema mišljenju njegova oca čovjek koji se predstavlja kao Tito nije isti Tito koji je 1937. bio tajnik Komunističke partije”, navodi se u spisu na četiri stranice.

Dok je Markul bio u Zagrebu, piše dalje, pozvan je na primanje za Tita i odazvao se. Tamo je bilo oko 80 gostiju, on je nakon tog primanja  tri sata razgovarao s Aleksandrom Rankovićem za kojega tvrdi da je bio šef sigurnosti u Jugoslaviji i, prema njegovu mišljenju, najvažniji čovjek u zemlji, ne izuzimajući ni Tita. S njim je razgovarao tri ili četiri sata i nakon prvog sastanka.

“Tijekom oba razgovora s Rankovićem Markul mu je, tvrdi, ispričao za svoje sumnje, navodeći kao dokaz i nedostatak prstiju kod pravog Tita. U oba slučaja Ranković mu je rekao da se ne bi trebao zabrinjavati tim stvarima, nego uživati u posjetu Jugoslaviji. Tada je Ranković promijenio temu i nije dopustio Markulu da priča o Titu”, stoji u nastavku dokumenta.

U spisu se navodi kako Markul također tvrdi da osoba po imenu Živko Topalovich (iz Francuske) može potvrditi njegove izjave. Taj je čovjek dobro poznavao Tita jer je bio u jugoslavenskoj vojsci i na konferenciji s Titom. Topalovich vjeruje da je osoba koja se predstavlja kao Tito ruski general Nikolai Lebkdev.

Tema o broju Titovih prstiju pojavljuje se i u priči Nike Ivšića, Titovog radnog kolege iz željezare u Sisku i partizanskog prvoborca. Ivšić je tvrdio kako je Broz izgubio prst na stroju. Poslije rata 1945. kad je Tito došao u Sisak, Ivšić se pred svjedocima rukovao s njim i rekao: “Ti nisi Josip Broz“, jer je Tito s kojim se rukovao imao sve prste. Poslije toga OZN-a je Ivšića mučila i na kraju ubila.

Slično je završila je završila i starica iz Kumrovca koje je, nakon što je vidjela Tita, rekla “To nije moj Jožek“. Lokalni stanovnici kažu da je zauvijek nestala, a po tim pričama ubili su je Rusi.

Fetivi Zagorci pak nisu skloni povjerovati u spekualcije da je Tito bilo tko drugi osim njiho Josip Broz iz Kumrovaca.

– Ma nema šanse da bi taj naglasak itko mogao skinut. Pa Tito je znao pričati anegdote iz djetinjstva, a tko bi ih drugi sećal, ak ih nije doživel, pričaju u Klanjcu.

– Rođen sam 30 kilometara od Kumrovca pa to zatezanje nikad nisam mogao kopirati. Moraš biti rođen u Kumrovcu da bi znao kumrovečki. Može li tko izvan Zagorja tako govoriti? Može li tko skinuti bednjanski? Sve su to puke izmišljotine, teorije zavjere, Elvis je živ, Amer nije bio na mjesecu.

Pričajte s 98 posto Kumrovčana i reći će vam isto. Teoriji zavjere priklanjuju se oni koji su bili protiv Tita, a svi ostali sjećaju ga se kao malca koji je oduvijek pokazivao uzuzetnu inteligenciju i sposobnost snalaženja – pričaju Titovi zagovornici i slave njegovu orginalnost.

–  Kad je došao u Bijelu kuću i čuo da se ondje ne puši, rekao je ‘blago vama’ i zapalio cigaru. Eto. To vam je Zagorec.

M.M. /foto:arhiv



Komentari
Share Button