Autocesta od Jadrana do Baltika: Predsjednica je zaokrenula vanjsku politiku Hrvatske

studeni 29, 2015 maxportal
Share Button

HRVATSKA predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u kratkom vremenu koliko je na čelu Hrvatske uspjela je ostvariti toliko međunarodnih aktivnosti koliko nisu napravili svi dosadašnji predsjednici Republike Hrvatske prije nje. Kruna njenog diplomatskog uspjeha je dolazak američkog podpredsjednika Joa Bidena na summit Brdo – Brijuni kojim je značajno osnažena njena pozicija u Hrvatskoj, kao i pozicija Hrvatske u međunarodnim odnosima.

Ovaj posjet američkog podpredsjednika je puna je potvrda ispravnog puta koji je trasila hrvatska predsjednica sa Hrvatskom kao čvrstom, temeljnom članicom uspravnice Jadran – Baltik – Crno More, te posredno popunjavanjem upražnjene pete stolice Višegradskog saveza koji bi trebao postati temelj gospodarskog razvoja Republike Hrvatske. Predsjednica RH je jasno pokazala da Hrvatska ima snažan međunarodni potencijal zbog svojeg geostrateškog položaja na jadranskim vratima Europske Unije, južnim vratima Višegradskog saveza i srednje Europe.

Također činjenica da energetska neovisnost Hrvatske omogućava stvaranje tržišnog poslovanja u plinskom businessu za Europu, a posebno za članice Višegradskog saveza od Jadrana do Baltika posebno kad se pokrenu projekti LNG terminala na Krku, izgradnja plinovoda od Krka do Gdanjska čime se sprječavaju ucjene cijenama ruskog plina obzirom da je interes Rusije da se na sve moguće načine onemogući alternativni dobavni pravac plina za Europu.12278747_736787776464577_1151019771555983121_n[1]

To je posebno razvidno posljednjim događajima migracijske krize kojim je destabilizirana jugoistočna Europa, dok je potajno u dogovoru s Njemačkom, Rusija pokrenula baltički projekt NORD STREAM 2 kojim se zaobilaze Ukrajina, Poljska, Mađarska i Slovačka te novi distributivni centar ruskog plina postaje Njemačka. Da li su ti plinski businessi razlozi svih ovih migracijskih kretanja prvenstveno vojno sposobnih migranata iz Sirije te drugih država Bliskog Istoka trasom kroz jugoistočnu Europu kako bi se onemogućila političko, nacionalno te sigurnosno povezivanje po uspravnici Jadran – Baltik.

Dva su razloga zašto je taj projekt neprihvatljiv prvenstveno Njemačkoj i Rusiji:

Prvi razlog je geopolitički jer se pokretanjem projekta Jadran – Baltik – Crno More stvara tampon zona koja spriječava utjecaj Njemačke na jugoistočnu Europu te izlazak na Bliski Istok, dok s druge strane spriječava preveliki utjecaj Rusije na destabilizaciju euroatlanske Europe što je bilo posebno vidljivo nakon ukrajinske krize, pokušaji destabilizacije baltičkih i nordijskih država kršenjem zračnog prostora te otmicama policijskih službenika, a poslije neuspjeli pokušaji uspostave „crnogorskog proljeća“ nasilnim pokušajem rušenja legalnih vlasti Crne Gore uz pomoć prosrpskih stranaka zbog njene odluke o pristupanju NATO savezu, također stalno napeta situacija u Makedoniji, vojne vježbe u Vojvodini u blizini granica Hrvatske, kao i napeto stanje u genocidnoj tvorevini u BiH, „Republici Srpskoj“.

Drugi razlog je gospodarske prirode jer je predsjednica Hrvatske pokrenula svoje projekte pružanjem ruke prijateljstva državama partnerima, kako kod projekta Uspravnice zajedno s Adrzejom Dudom, predsjednikom Poljske, je pokrenula zajednički projekt, tako je u od prije započetom projektu Brdo – Brijuni zajedno s Borutom Pahorom, predsjednikom Slovenije, dočekala američkog podpredsjednika Bidena. Takvim pristupom je ostvarena realna prijetnja interesima Njemačke i Rusije zbog mogućnosti razvoja luka Rijeka i Ploče te Koper čime bi se skratio put roba iz Kine, Južne Koreje, Japana i Indije za najmanje 10 do 15 dana čime bi značajno bile ugrožene sjeverno europske luke Roterdam i Hamburg.

Također izgradnjom alternativnom plinovoda njemačke i ruske tvrtke vlasnici plinovoda NORD STREAM 1 i 2 bi izgubile na tranzitu plina u srednju Europu čime bi doveli u pitanje isplativost tog projekta. Iz toga razloga su jugoistočnoj i srednjoj Europi namijenjene migrantske krize i destabilizacija nacionalne sigurnosti dok bi Njemačka i Rusija ostvarivale enormne prihode na tranzitu i prodaji ruskog plina. Izgradnjom alternativnog plinovoda Krk – Gdanjsk kapaciteta 42 milijarde m3 bi se osigurali tržišni uvjeti za određivanje cijene plina koja sa sadašnjih 400 do 600 €/1000m3 cijena bi pala na prihvatljivih 200 do 300 €/1000m3 čime bi svi u Europi imali napokon normalne cijene po kojima bi se mogla organizirati proizvodnja i gospodarski razvoj.

Naravno takva politika mnogima u plinskom businessu ne odgovara jer osnovni problem u zemljama tranzicije te istočno i jugoistočnih europskih država prožetim snažnom korupcijom omogućava potkupljivanje političara u većini ovih država kojima bi se spriječila izgradnja projekata važnih za gospodarski razvoj srednje Europe od Jadrana do Baltika. Posljednje afere u Republici Hrvatskoj o čemu je pisao Maxportal u kojima su glavni akteri Ante Kotromanović u vezi proglašenjem neperspektivne vojne luke „Kovčanje“ na Lošinju kako bi se predala Rusiji na upravljanje , a iz koje se može opstruirati i kontrolirati događanja na otoku Krku oko izgradnje luke Rijeka te LNG terminala.

Inače se radi o vojarni s dubokim gazom koja je bila od velikog značaja kako za vrijeme Jugoslavije tako i u samostalnoj Hrvatskoj. Zatim neuspješni pokušaji prodaje INA-e Gaspromu kojem je jedini cilj onemogućiti energetsku nezavisnost Republike Hrvatske. Također privatizacijski projekti kojima rukovodi Mladen Pejnović kao šef DUUDI-ja koji omogućuje predaju važnih vojnih objekata ruskim tvrtkama kao što su Kupari o čemu je pisala Višnja Starešina u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji.

Projekti kojima Republika Hrvatska u kratkom vremenu može pokrenuti snažan gospodarski razvoj kroz Uspravnicu Predsjednice RH, te povezivanjem sa prijateljskim državama članicama Višegradskog saveza, Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom su spremni i čeka se samo podrška od predstavnika izvršne vlasti koju su vjerujemo mnogi shvatili nakon posjeta Joe Bidena, velikog prijatelja Republike Hrvatske.

Dok većina vodećih medija u Republici Hrvatskoj pokušava na sve moguće načine umanjiti ulogu predsjednice RH u ovim važnim i teškim vremenima za cijelu Europu kako bi se održao status slabe i beznačajne Hrvatske u sastavu zapadnobalkanskih asocijacija na kojima su neumorno radili prethodna dva predsjednika RH kao i koalicija SDP-a kad su bili na vlasti, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je pokrenula proces zaokreta vanjske politike Republike Hrvatske koji nezaustavljivo kreće u smjeru vraćanja srednjeeuropskog identiteta Republici Hrvatskoj te ostvarivanje partnerskih odnosa sa prijateljskim državama jugoistočne Europe kako bi se ostvarili prioritetni nacionalno sigurnosni interesi koji se očituju kroz ostvarivanje ravnopravnosti Hrvata u jedinstvenoj nedjeljivoj Bosni i Hercegovini te podrški ulaska Crne Gore i Makedonije u NATO savez kojim bi se ostvarila stabilnost jugoistočne Europe.

Predsjednici Hrvatske i Slovenije zajedničkim dočekom posebnog gosta iz Sjedinjenih Američkih Država pokazao je da ipak postoje državnici koji mogu graditi odnose, a ne ih rušiti otvorila je i nova pitanja izostankom Angele Merkel, jednog od glavnih pokrovitelja Hrvatske u zapadnobalkanskoj asocijaciji kojima se smanjuje njena važnost u štetnim političkim usmjeravanjima Hrvatske prema „zapadnom Balkanu“ te se pokreće nova uloga Hrvatske, kao i NATO partnerske Slovenije u stabilizaciji susjedne jugoistočne Europe.

Nakon uspješno provedinih projekata za gospodarski razvoj Republike Hrvatske s partnerskim državama po Uspravnici Jadran – Baltik, izgraditi partnerske odnose kako s Njemačkom tako i s Rusijom, jer na zdravim poslovnim i ravnopravnim osnovama postoje velike šanse za uspješnu suradnju te ostvarivanje trajne stabilnosti europskog kontinenta.

Novi Pogledi/M.G./Foto:FaH




Komentari
Share Button