BRACO SA SREBRNJAKA Na četrdeset peti rođendan posjetilo ga je 10.000 ljudi

Rana ljetna jutra na zagrebačkom Srebrnjaku su osobito impresivna. Ljetni vjetar je obično ugodan a njegovo se šuštanje čuje i u granama bambusova vrta koji je pravi ukras ovog dijela Zagreba. Riječ je o vrtu poznatoga iscjelitelja Josipa Grbavca, poznatijega po nadimku Braco sa Srebrnjaka. Današnje jutro izgledalo bi kao i svako drugo jutro da mirnoću toga prekrasnog dijela Zagreba nisu poremetili parkirani autobusi i ljudi koji su s buketima cvijeća dolazili  odasvud. Kad sam se popodne vraćao natrag ista slika – i dalje gomila ljudi s cvijećem idu prema Braci sa Srebrnjaka.

Kako nemam nikakvih iskustava s fenomenima raznih vrsta bio sam uvjeren da na Srebrnjaku neću naći ništa što već nisam u ovoj ili onoj varijanti već vidio ili čuo. Doduše, do mene su dopirale gotovo nevjerojatne priče o nadnaravnim sposobnostima mladolikog čovjeka podulje kose koji me više podsjećao na zvijezdu rock’n’rolla nego iscjelitelja.

Poučen iskustvom i radoznalošću da često ništa nije onako kako izgleda, odlučio sam izbliza saznati što se to danas, dan prije Dana pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja događa na Srebrnjaku. Zbog toga krenuo prema velikom dvorištu ispred uređene kuće na samom kružnom toku na kojem počinje Srebrnjak. Dvorište, zapravo plato ispred kuće, bili su krcati ljudima. Jedna gospođa mi je rekla da su tu zbog rođendana Ivice Prokića koji je sve i započeo.

Braco sve predvidio

Dobio sam broj 1486 i čekao da nas puste unutra. Po broju sam zaključio da je prije mene tu već bilo oko 1500 ljudi. Za vrijeme čekanja čuo sam izjavu nekoga tipa ( koji je izgledom podsjećao na Mišu Kovača) za neku televizijsku kuću kako Braco neće doći. Na pola uha sam čuo kako niti sam ne zna zašto, ali da je on to sve predvidio. Dok sam se uspinjao stepeništem, uveli su me u prostorije, a na stolovima je bila pripremljena skromna zakuska. Zidovi krcati fotografijama na kojima se vide Ivica Prokić i Josip Grbavac, kojem je nadimak Braco dao upravo on, kako prijateljski pričaju ili sjede okruženi pravom planinom cvijeća. Pokušavao sam proniknuti u ono što se skrivalo iza tih fotografija i fenomenalne popularnosti koju je Ivica Prokić uživao. Konačno, do te je mjere vezao uz sebe Bracu, tada mladog studenta, da je on pokušao dezertirati iz vojske. Kako bi provodio cijele dane uz svog učitelja i njemu najbliži krug ljudi.

Bracina je misija zapravo počela kada je u Zagrebu sreo vrlo neobična čovjeka koji se zvao Ivica Prokić, a radio je na tržnici, prodajući voće i povrće. Svakog se jutra oko njega skupilo mnogo žena, zbog njegove navodne čudesne moći viđenje budućih događaja u malom, džepnom ogledalu. Fama se proširila i Prokić je počeo savjetovati ljude kako da riješe svakodnevne probleme. Kako kažu oni koje je savjetovao, s iznenađujućom uspješnošću.

Naime, Braco se Ivici i maloj grupi njegovih prvih sljedbenika pridružio otvorena srca, osjećajući od početka da sama nazočnost neobičnog čovjeka aktivira njegov unutarnji život. Važno je znati da su Braco i Ivica oduvijek gajili međusobno prijateljstvo jer se doima da je Prokić od početka na neki način osjećao da će nastaviti njegov rad koji je jednostavno nazivao “davanje pomoći”. Tek kasnije postaje jasno da je Ivica do svoje smrti na oku držao svog pulena kojeg je smatrao svojim nasljednikom.

Svibanj nije prošao

Prije 19 godina, 1995. godine, Prokić pokazuje znakove zabrinutosti i govori “stvari će biti u redu ako sretno prođe svibanj”. Nije prošao. Ivica Prokić umire u nesretnom slučaju na plaži Santa Lucia, u Južnoj Africi. Njegovo se tužno proročanstvo obistinilo. Braco je preživio taj fatalni golemi val koji je zapljusnuo plažu i vratio se u Zagreb kao novi vođa grupe koja je tada brojila nekoliko stotina  ljudi. Misiju predanog tragičara Prokića Josip Grbavac je podigao na višu razinu i razmahao je do neviđenih razmjera.

Braco je 46-godišnji ekonomist iz Zagreba, visokoobrazovani obiteljski čovjek, oženjen i otac trinaestogodišnjeg dječaka. Po ničemu se ne razlikuje od ostalih Hrvata. Ipak, on je trenutno najslavniji, najutjecajniji i najmoćniji ne-religijski iscjelitelj i vizionar u dijelu Istočne Europe. Njegova se karizma proteže i na Austriju, Njemačku, Švicarsku i Sloveniju. Seanse su mu besplatne, u grupama od po 200 osoba i ne obavlja privatne tretmane. Iako zvuči kao dobra marketinška priča, činjenica jest da je  sreo čak 220. 000 ljudi koji su pohodili njegove javne nastupe. Na četrdeset peti rođendan ga je posjetilo oko 10.000 ljudi koji su mu u znak zahvalnosti uručili bukete cvijeća kao i na današnji dan preminulom Ivici Prokiću