Fra Jozo Grbeš: Pomoć Kolinde Grabar Kitarović bila je presudna za slobodu Zvonka Bušića

siječanj 10, 2015 maxportal
Share Button

Kolinda se nije bojala raditi za pravednu stvar usprkos protivljenju moćnika

U želji da bolje upoznamo rad predsjedničke kandidatkinje kao veleposlanice Republike Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama razgovarali smo s fra Jozom Grbešom kustosom Franjevačke Kustodije Svete Obitelji, koji je od 2001. do 2012. bio na dužnost župnika Župe sv. Jeronima u Chicagu. Portal Narod.hr donosi razgovor s utjecajnim franjevačkim svećenikom.

Od kada poznajete Kolindu Grabar-Kitarović?

fratri i tajči

Fra Robert Jolić, Tajči i fra Jozo Grbeš

Gospođu Kolindu Grabar Kitarović susreo sam ubrzo nakon njenog dolaska u Washington za veleposlanicu, dakle negdje 2008. godine.

Je li tijekom  veleposlaničkog mandata unaprijedila odnose sa hrvatskim državljanima koji žive u SAD-u?

Svakako. Mislim da je to posebno osjećala hrvatska zajednica u Washingtonu, ali i ostale hrvatske zajednice diljem SAD-a. Tako npr. u Chicagu je bila na svim važnijim događajima zajednice:170 godina Hrvata Chicaga, predstavljanje knjige o Hrvatima, za središnje hrvatsko slavlje Velike Gospe u Chicagu, obljetnice društava Hrvatska žena, itd.).

Dojam svih nas je da je bila uvijek spreman surađivati, razgovarati, slušati ljude i promicati hrvatsko ime i hrvatske interese. Njena otvorenost bila je svima odmah ogromna radost. Njen dolazak u Washington bio je dobitak za sve.

Kako je surađivala sa katoličkim misijama i Vašom misijom?

Mislim da je gospođa Grabar Kitarović u katoličkim misijama bila doma. Ja vjerujem da je ona u sakramentalnom životu zajednice zaista nalazila dom duše. Osjećala se uvijek s nama doma. Mislim da to izlazi iz njene duhovnosti, ali iz razumijevanja zajednice. Dok sam bio župnik Sv. Jeronima u Chicagu primjetio sam kako je običan hrvatski puk nedjeljom poslije svete mise u njoj mogao odmah naći ugodnog sugovornika. S malim čovjekom isto tako osjećala se doma.

Mnogi su iz svijeta hrvatske politike prolazili kroz naše zajednice, ali samo nekoliko njih ih je ostavilo tragove. Tragove ostavljaju samo oni u kojima ljudi vide iskrenost riječi i kvalitetu djela. Samo nekoliko osoba ovdje i danas ljudi s radošću spominju. Kolinda Grabar Kitarović je jedna od tih rijetkih.

Supruga pokojnog g. Zvonka Bušića u svojoj je knjizi posvjedočila kako se Kolinda Grabar-Kitarović  10 sati vozila autom kako bi posjetila njezinog supruga u zatvoru? Kakva su Vaša sjećanja?

Ubrzo nakon njena dolaskaa u Washington došla je u Chicago. Na tom susretu odmah mi je izrazila želju pomoći višedesetljetnom uzniku Zvonki Bušiću konačno ugledati slobodu i domovinu nakon skoro 32 godine zatvora i više od 40 godina izgnanstva iz Hrvatske. Nisam je poznavao prije tog susreta. Bila je vrlo direktna, otvorena i jasna.

Vrlo sam se ugodno iznenadio. Iznenađenje je bilo tim veće zato što je dolazila iz HDZ-a. Osobno sam na molbu pokojnoga Zvonke tražio susret s nekadašnjim premijerom i Kolindinim predsjednikom stranke, ali očito nije bilo ni volje ni ljubavi. Vidio sam ubrzo da je Kolinda drugačija od njega i njih. I najvažniji dojam koji sam dobio na prvom susretu koji i danas ostaje jest da je govorila istinu. Oni prije nje nisu!fra_Jozo[1]

I tada se nije bojala raditi za pravednu stvar usprkos protivljenju nekih tamo moćnih koji vedre i oblače. Nije joj stalo do ideologije nego istine! Mislim da je ona dosta žrvovala u ta vremena kako bi učinila dobro.

Razmjenjivali smo često komunikacije tih mjeseci u svezi Zvonkine sudbine. Ja sam odlazio k njemu iz Chicaga u zatvor, a ona iz Washingtona. Njena pomoć bila je presudna za Zvonkin izlazak. Zvonkina supruga Julienne Bušić može to posvjedočiti.

Vrlo mi je stalo do istine. Ovo sam od 2008. godine ponovio svakoj osobi koja me pitala u svezi ove teme. Mučno je istinu saznati, ali je jako važno učiniti sve da se sazna.

Zvonko Bušić je za nju darovao cijeli život. Istina vođena ljubavlju mora nam biti polazište svih djela. Te dvije stvarnosti mislim da su Kolindi Grabar Kitarović i oslonac i svjetlo i put. Bez njih ona ne bi bila to što jest. Ono što je meni o njoj već godinama poznato, nadam se da su Hrvati imali konačno prigodu iskusiti i shvatiti.

Netko je mudro rekao kako uvijek ostajemo isti, a ono što nas čini drugačijima jesu dvije stvarnosti: knjige koje smo pročitali i ljude koje smo susreli. Mislim da ja Kolinda stekla puno mudrosti susrećući puno ljudi po svijetu i Hrvatskoj na svim životnim razinama. Mudrost stečena otvorenim duhom i snagom iskustva postaje temelj koji ostaje zauvijek.

Narod.hr



Komentari
Share Button