POBJEDA Donalda Trumpa uveliko je ovisila o podršci koje su mu dale društvene mreže. Nasuprot tome, većina mainstream medija vodila je huškačku kampanju protiv Trumpa.
No, pokazalo se kao i u SAD-u mainstream mediji nisu svemoćni, što će sigurno osokoliti manje medije i blogere diljem svijeta. S druge strane, to je izazvalo paniku među velikim medijskim kućama te političarima i korporacijama povezanih s njima. O novim načinima kako se potonji bore protiv blogera s društvenih mreža koji ih sve više ugrožavaju piše američki konzervativni bloger Daniel Greenfield .
Mediji su krenuli u rat protiv facebooka. Dok su Hillaryni simpatizeri za poraz svoje kandidatkinje krivili sve i svakoga- od FBI-a do unutarnje mizoginije, mediji su za sve okrivili- facebook.
Zašto facebook ? Televizijske vijesti odumiru. Novine postoje u tiskanom i elektronskom obliku. Profit se za mainstream medije preselio na društvene mreže. Bit društvenih mreža leži u tome što oni dopuštaju zajednici da sama oblikuje ono što vidi. Ta ideja je zastrašujuća ako ste medijski konglomerat koji služi kao nečiji glasnogovornik.
Isto tako zastrašujuće je ako ste ljevičar koji cilja na visoke državničke funkcije, u zemlji koja se ne slaže s vašim svjetonazorom. Obama je okrivio online dopisivanje za izborne rezultate. Ali, online dopisivanje sadrži mogućnost dopiranja do javnosti. A, to znači brisanje kompetentnih glasova sa društvenih mreža ako ste konzervativac.
Rat protiv konzervativnih medija je bio proveden pod krinkom zabrane “lažnih vijesti”s facebooka. Siteovi lažnih vijesti mogu sadržavati satirične stranice poput “Oniona” ili “Daily Curranta“. Isto tako mogu biti strane clickbait stranice koje usmjerajavaju ka lažnim vijestima. A, isto tako mogu biti stranice koje nisu mainstream mediji, a čiji priče ljevica osporava zbog svojih partijskih interesa.
Rat protiv lažnih vijesti je dimna zavjesa u kampanji protiv konzervativnih medija. Lako se može vidjeti kako su konzervativne stranice prava meta.
Buzzfeed, koji jako ovisi o prometu sa facebooka, pohranjivao je histeriju proiv “lažnih vijesti”.Njihovo dijeljenje na “legitimne” mainstream medije, kategoriju koja nekim slučajem uključuje i Huffington Post, od različitih desno orijentiranih stranica je glavna sastavnica popratnih dokaza koja se koristi u ratu protiv lažnih vijesti.
Uzimajuću u obzir povijest Buzzfeed-ovih pisanja o lažnim vijestima koje uklapaju u političke narative, može se reći da oni nemaju kredibilitet prozivati ostale. Njihova istaživanja o tome kako lažne vijesti nadmašuju one istinite su se pokazala kao..lažna.
No, ono što je važnije jest, kako je cijela ta priča pomaknuta od lažnih vijesti na konzervativne. Odmah je jasno da se se otpočetka radilo o desnim medijima koji nadmašuju mainstream medije.
USA Today i Los Angeles Times sastavljali su liste stranica s “lažnim vijestima” na kojima su se nalazile ugledne konzervativne strancie poput RedState-a, IJR-a i Blaze-a. Buzzfeed se okomio na RightWingNews.
Lažne vijesti su postale eufemizam za napad na političare s kojima se ljevičari ne slažu i to na način da prikazuju svoje stranačke agende kao zabrinutost za novinarstvo i javnu dobrobit.
To je mnogo više od običnog etiketiranja. Cilj je zabraniti konzervativne stranice na društvenim mrežama. Ili ih barem kazniti na način da se ne mogu natjecati s mainstream medijima.
Postoje očiti ideološki i financijski razlozi koji stoje iza borbe protiv “lažnih novosti”. Financijski razlozi su očiti. BuzzFeed, HuffPo i Vox, dobrim dijelom ovise o zaradi s društvenih mreža. Vox je tako, jednom, tvrdio kako grad Blouder u Coloradu ima 102 zahoda i kako je postojao veliki most koji je spajao Gazu sa Zapadnom obalom. Ali to nekako nije smatrano za lažnu vijest.
Primjeri koji pokazuju kako su lažne vijesti služile u ratu protiv “lažnih vijesti” su sljedeći naslovi : “Lažne vijesti su opasnost za demokraciju, rekao je Obama” (USA Today), “Obama, s Angleom Merkel u Berlinu, okomio se na lažne vijesti” (New York Times) i “Barack Obama: Lažne vijesti na facebooku štete demokraciji”, (Huffington Post).
Ali, Obama nije ništa rekao vezano za medijske napade na “lažne vijesti”. On je prigovarao zbog načina na koji su SAD-e i Rusija izjednačene i napadane za “dezinformacije” na televiziji i facebooku. Njemački izvori jasno daju do znanja da se radi o starim kontroverzama vezanim za stare kontroverze oko nacionalne sigurnosti.
Bijes zbog poraza Hillary Clinton, iskoristili su ljevičarske clickbait stranice za pritisak na facebook. Google News je već djeolomično ušao u borbu protiv lažnih vijesti. Twitter je stavio leđa kampanji za socijalnu pravdu. Ali, facebook je najkrupniji zalogaj. Približno pola Amerikanaca prima informacije putem facebooka.
Društvene mreže omogućuju korisnicima kreiranje vlastite zajednice u kojima su oni sami kreatori. Tu se nalazi potencijalna moć. Borba protiv lažnih vijesti je stavljanje medija pod kontrolu.
Nema sumnje u to da su društvene mreže pune smeća, ali isto onoliko koliko one dolazi od mainstream medija, toliko dolazi i od “lažnih vijesti”.
Internet može osnažiti kada dopušta korisnicima da sami nađu odgovore. Medijsko ogorčenje usmjereno na lažne vijesti, inzistira da postoji samo jedan autoritet koji će davati odgovore. Ali, kako kaže stari hakerski slogan: “informacija želi biti slobodna”. Mediji se bore i ne uspijevaju da zaustave protok.
Zabranjivanje konzervativnih vijesti na facebooku, ne će stvoriti siguran prostor za medijske laži. Umjesto toga, dovest će do bijega konzervativaca s facebooka. Isto onako, kako su konzervativci zamijenili medije s internetom.
Nastanak clickbaita i partijskog novinarstva je medijski odgovor na nestanak središnjeg autoriteta. Mediji su u panici, zato jer njihovu taktiku nitko ne može kopirati i imitirati. Postalo je teško razlikovati lažnu vijest od one prave, zato što su mediji duboko uronili u posao proizvođenja lažnih vijesti. Izabiru narative, oblikuju priče oko njih i stalno lažu.
Ovo nije konzervativna kritika, već je uzeta od Obaminih ljudi.
“Stvorili smo eho-komoru”, rekao je Ben Rhodes, zamjenik načelnika Vijeća za nacionalnu sigurnost po pitanju strateških komunikacija. “Govorili su o stvarima za koje smo im mi potvrdili da smiju reći”.
“Prosječan izvještač o kojemu govorimo je star 27 godina i njegovo jedino iskustvo u izvještanju je prisutnost u političkim kampanjama”, rekao je. “Oni doslovno ništa ne znaju”.
Rhodes je govorio o dogovoru s Iranom i kako je lako bilo uvjeriti medije u ponavljanje laži koje su dobili iz Bijele kuće.
Ako se mediji želi boriti protiv lažnih vijesti, mogu početi od svojih studija i ureda. Njihov pohod čišćenja internetskog prostor od lažnihvijesti zabranom konzervativnih stranica ne može i ne će uspjeti.
Maxportal/FrontPage Magazine/foto: screenshot Youtube
