MIMOHOD IZ INATA: Ima li Predsjednica snage da premijera Milanovića ‘dovede pameti’

svibanj 26, 2015 maxportal
Share Button

Predsjednica mora inicirati, poticati i davati ideje Vladi, generalno je pravilo Kolinde Grabar Kitarović. S Milanovićem, koji misli da je korupcija genetski uvjetovana, nema konsenzusa ni nade u bolju budućnost



Piše: mrVišnja Bojanić/Ilustracija: Mate Bašić

Ovim izjavama s početka predsjedničke kampanje dala je naslutiti kako se neće zadovoljiti tek protokolarnom ulogom nego da će biti operativni predsjednik. U kontekstu čl. 94. Ustava RH koji kaže kako je predsjednik odgovoran za nesmetano i stabilno funkcioniranje svih poluga državne vlasti to se može protumačiti kako će gurati stvari do ruba ustavnih ovlasti ako je to za dobrobit i/ili stabilnost države. Ili, kako je to rekao profesor Ivo Banac referirajući se na taj članak Ustava, ‘predsjednica će imati onoliko ovlasti koliko si sama uzme’.

Od prvog dana predsjednikovanja Kolinde Grabar-Kitarović premijer je shvatio da ona svoj mandat namjerava aktivno konzumirati. Nakon ne pretjerano energičnog i motiviranog predsjednika Ive Josipovića nova vladarica Pantovčaka za premijera je bila bad news pa se odlučio za politiku ‘masakra motornom pilom’, odnosno opstrukciju svake njene inicijative i aktivnosti.

Blamaža s komedijom o ‘deložiranju’ Predsjednice u Visoku nije ga pokolebala i prvi njen prijedlog, onaj za sazivanjem sjednice Vlade na temu gospodarskog stanja, odbacio je zatraživši da mu dostavi konkretne projekte, s rokovima i očekivanim financijskim rezultatima. U prijevodu, poručio joj je da ona i njen tim odrade njegov odnosno posao Vlade. Nije to iznenađujuće, ta čak je i ugledni The Economist u broju od siječnja 2014., zaključio kako Zoran Milanović nije osoba koja inspirira a gospodarska pitanja su mu dosadna.  kolinda, milanović, vojska

Predsjednicu njegova odbijenica nije impresionirala, sjednicu Vlade odgodila je za bolja vremena i s ključnim dionicima političke, poslovne, akademske i sindikalne scene pokrenula raspravu o ‘stanju nacije’. Rezultat višednevnih razgovora je paper sa 7 neuralgičnih točaka  hrvatskog društva na temelju kojeg će se u ranu jesen definirati konkretni potezi za izlazak iz krize. Čelnici SDP-a i Hrvatskih laburista nisu se odazvali razgovoru.

Ništa bolje Predsjednica nije prošla ni s odlukom da novac iz predsjedničke kampanje plasira u humanitarne svrhe preko računa stranke uz objašnjenje  benefita takvog postupka. Umjesto da to shvati kao poticaj za izmjene zakona o oporezivanju donacija u humanitarne svrhe – jer, kakva je to država koja na pomoć siromašnima i ljudima u nevolji ‘odreže’ 40 posto poreza – premijer Milanović proglasio je njen potez kaznenim djelom što nije točno jer samo je utaja poreza kazneno djelo.

Do sada najozbiljniji pokušaj opstrukcije Predsjednice bio je oko odlučivanja o proslavi 20-te obljetnice Oluje. Dok je premijer inzistirao da se središnja proslava u Kninu i mimohod u Zagrebu održe u jednom danu bez obzira što je to logistički komplicirano Predsjednica je predlagala da središnja proslava u Kninu bude 5. kolovoza a mimohod u Zagrebu dan prije ili dan poslije.  Javnost i članovi generalskog zbora podijelili su se oko termina pa je, u želji da prekine podjele i gubljenje vremena, kao alternativu predložila odgodu mimohoda za 28. svibnja 2016. na Dan oružanih snaga RH.

Paralelno s pregovorima oko mimohoda trajao je prijepor oko toga tko upravlja Oružanim snagama u miru. Premijer je tvrdio kako Predsjednica ne zapovijeda OS kada je riječ o vojnim paradama već da o tome odlučuje Vlada. No, prema Članku 100. Ustava predsjednik je vrhovni zapovjednik OS u ratu i u miru a Zakon o obrani, Zakon o Oružanim snagama RH i drugi podzakonski akti samo razrađuju detalje.

To što se u nekim odredbama Zakona o obrani gdje je nadležnost podijeljena između načelnika GS i ministra obrane predsjednik  izrijekom ne spominje ne derogira njegovu funkciju vrhovnog zapovjednika. Da bi se izbjegli slični nesporazumi u budućnosti potrebno je donijeti Pravilnik o obredima u OS kojim se, između ostalog, propisuju vojne svečanosti i proslave a od Ustavnog suda eventualno zatražiti ocjenu ustavnosti određenih članaka Zakona o obrani. Kolinda_Milanovic, istra_FAH[1]

Prije održavanja prve sjednice Državnog odbora za proslavu Oluje Predsjednica je sazvala izvanrednu presicu kako bi javnosti priopćila kako središnje mjesto proslave ostaje Knin dok će mimohod biti dan prije ili dan nakon 5. kolovoza.

Tako je u 3 minute koliko je presica trajala razriješila sve dvojbe oko toga tko je vrhovni zapovjednik OS u miru i u korijenu ‘sasjekla’ mogućnost da ju premijer izigra eventualnim preglasavanjem na Odboru. Bio je to dobro osmišljen i efektan potez. Šteta što to mnogi nisu shvatili pa su se čudili čemu ‘presica’ kad je Ured predsjednice mogao poslati priopćenje.

Sada, nakon što je dogovor oko proslave 20-godišnjice Oluje postignut, doista više nije važno je li premijer Milanović na obje proslave u istom danu inzistirao u inat Predsjednici ili u inat gradu Kninu kako bi umanjio njegovu ulogu tradicionalnog mjesta proslave svih ‘Oluja’. Ili samo zato, kako neki mediji spekuliraju, jer je Knin grad u kojem mu zvižde.

Svi ovi pokušaji opstrukcije Predsjednice nisu drugo doli nastavak one politike koju je dan nakon izbora svojim pokušajem osporavanja ustavnosti izbornih rezultata najavila pravnica iz redova SDP-a, Sandra Petrović Jakovina. Kada to nije prošlo krenulo se s erodiranjem i relativiziranjem ustavnih ovlasti Predsjednice i to na vrlo grub, ‘balkanski‘ način.

Zbog svega navedenog, iako je njena politika uključivosti, spremnost na kompromise politički mudra i dobrodošla, Predsjednica bi trebala razmisliti ima li smisla iscrpljivati se u pokušajima da, kako je jednom zgodom rekla, premijera ‘dovede pameti’  ili je pragmatičnije kohabitaciju održavati tek u okvirima nužnim za stabilnost državne vlasti.

Napokon, kako uspostaviti dijalog s osobom koja je u stanju izjaviti, na tragu  teorije Cesara Lombrosa o rođenom zločincu, kako je sklonost korupciji genetski uvjetovana (cit. izjave sa stranačkog skupa u Solinu, veljača 2011.: „S korupcijom se danas na jedan ružan način moraju obračunavati oni koji su je stvarali, koji su je živjeli, čiji je dio genetskog koda korupcija i koji su pred njom zatvarali oči i prema njoj se bogatili.”)?! Premijer Milanović je ovdje mislio na svih 220 tisuća članova HDZ-a. Dakako, i onih bivših.

Zato poziv Predsjednice Grabar-Kitarović na konsenzus i novi društveni ugovor za bolju budućnost Hrvatske ne može uspjeti. Ne dok je na čelu Vlade Zoran Milanović.



Komentari
Share Button