Robovlasničko ponašanje prema dostavljačima za IKEA-u: Od vozača su napravili kamikaze

ožujak 13, 2015 maxportal
Share Button

KAD sam dobio poziv da radim za IKEA-u bio sam presretan. Dobiti danas posao bio je san, ali taj san je brzo postao noćna mora.



KAO radnik koji vrši dostavu za IKEA-u, odnosno firmi koja je vanjski suradnik IKEA-e, želio bih ispričati kako se stvarno odnose prema radnicima. Prije negoli sam se zaposlio bio sam bez posla godinu i devet mjeseci

Firma u kojoj radim je vanjski suradnik s IKEA-e, sjedište joj je u Austriji. Tvrtka se zove SENTUP d.o.o., a ja radim za On Time Delivery Solution d.o.o. Rekli su mi da su to dvije sestrinske firme samo sam ja prijavljen na ovu drugu. Kad je firma u kojoj sam radio (On Time Delivery Solution d.o.o.), preuzela nas je tvrtka SENTUP d.o.o., ali o tome ću kasnije.

Svi koji radimo na dostavi došli smo preko veze, nije nikad ni bio natječaj za posao i to me ljuti jer je to žalosno za današnje vrijeme, bez obzira što sam i ja upao preko veze,  da se nigdje ne možeš zaposliti ako ne poznaš nekoga.

U početku našeg rada svi smo bili zadovoljni što smo se zaposlili, posla je bilo i previše pa se prva dva mjeseca radilo i po 16 sata. Prekovremeni nisu nikada bili isplaćeni. Svi smo bili premoreni i od vožnje i od dostava koje smo nosili od prvoga  pa sve do 12-og kata. Čak i više jer neki mogli paketi stati u lift. Dostavljalo se od fotelja do ormara, bijele tehnike itd.

Mislili smo da je to samo prvi mjesec jer je IKEA groznica zavladala u Hrvatskoj, ali ispalo je da smo se svi prevarili. Ljudi su bili iscrpljeni, vozili smo umorni dostavljali do 22 sata, spavali za volanom. Radnog vremena nije bilo, onaj tko bi se pobunija reklo bi mu se da je 400 000 nezaposlenih u Hrvatskoj, kojeg od njih želiš da te zamijeni.

Ljudima je trebao posao kao i meni i svi smo i dalje nastavili raditi u nadi da će krenuti na bolje. Nakon dva mjeseca se napokon napravio raspored i malo, al’ vrlo malo, smanjio se obim posla. Imali smo čak i slobodne dane, ali nitko se  toga nije pridržavao. Kad bi bio slobodan dizalo te sa slobodnoga dana koji nikada bio isplaćen jer je opseg posla bio velik, a radilo i dalje više od osam sati dnevno.

Plaće su  svaki mjesec kasnile. Za mjesec siječanj plaću nismo ni dobili jer je firma On Time Delivery Solution d.o.o. propala, i dalje svi radimo jer živimo u nadi s obzirom da dostavljamo za IKEA-u da će biti bolje.

Kad se vozi za Dalmaciju putni nalozi se ne isplaćuju. Svaki dan smo u pretovaru, vozimo preko dopuštenoga, a dopušteno je 3000 kg. Spava se u kombijima jer im je teško platiti smještaj kad se vozi za Hvar ili Brač, a trajekta nema pa moraš negdje prespavati. Kad ne trebaš prespavati u kamionu, npr. voziš za Dubrovnik vraćaš se isti dan.

Vozači iz Zagreba krenu ujutro u šest sati, a iz Dubrovnika se vraćaju iduću noć oko tri sata sata. Nepodnošljivo je da ljudi budu tako dugo za volanom nakon teškog fizičkog posla, ali je tako naređeno.

Vozači su postali kamikaze za volanom jer nemaju mogućnosti nikome ukazati problem, žaliti se ne smiju jer slijedi otkaz. Znali smo plaćati gorivo iz svoga džepa jer se nije imalo za gorivo u firmi. Nekima su se vratili novci, drugima ni dan danas nisu.

Sramota za Hrvatsku što dopušta da se  privatnici ponašaju kako ih je volja i sramota za IKEA-u što se hvali po facebook-u da su snizili cijenu dostave i montaže, a radnici nisu primili plaću.

Andrija Orlović, Zagreb

Photo: promo IKEA




Share Button