Svjedočenjem Vinka Sindičića završen dokazni postupak Perkoviću i Mustaću

srpanj 18, 2016 maxportal
Share Button

U Münchenu je nastavljeno suđenje bivšim dužnosnicima državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču.



Svjedočio je bivši agent SDS-a Vinko Sindičić koji je iz Italije, gdje živi, došao svjedočiti, iako se u Rijeci i Muenchenu protiv njega vode dva postupka zbog navodnog lažnog svjedočenja. Na prošlom 116. ročištu počeli su ga ispitivati branitelji Perkovića i Mustača, a danas je uslijedio nastavak.

Branitelj Beyer ispituje o Sindičićevoj ulozi u doba bivše Jugoslavije, o njegovu opisu dvaju svjetova u komunističkoj partiji, kako je rekao svjedok, o legalnoj i ilegalnoj strani partije.

Sindičić je sucima opisivao strukturu koja u partiji, kako je rekao, nije trebala organizaciju i institucije za aparat koji je ubijao, odnosno naređivao ubojstva. Svaki put radili su drukčije, opisivao je svjedok koji je na leđima donio crnu torbu, kako je rekao, “punu dokumenata kojima će raskrinkati pred sudom laži”. Pokazao je torbu odvjetniku Beyeru i rekao da će izvaditi dokumente. Ne sada, rekao je sudac Dauster. SINDIČIĆ, MUENCHEN

Branitelji su nastavili pitati o tajnoj službi unutar partije. Sindičić je dokazivao kako je izvršni aparat za ubojstva postojao. Svađao se zatim svjedok s braniteljem Josipa Perkovića, a sudac je dobacivanja prekinuo lupanjem po stolu. Partija je bila iznad svih, govorio je Sindičić. Nije stvorena prema zakonu, osvojila je vlast. Služba sigurnosti bila je mješavina policije i sigurnosne službe, nije bila tajna služba,govorio je Sindičić, a slično tvrdi i za KOS. Daleko su javne službe bile od ubijanja, ubojstva su bila dio tajne službe koja je radila u tajnosti i ilegalno, daleko od zakona, na crnoj partijskoj strani bez zakona,tvrdi svjedok.

Branitelj Wagner ispitivao je pojedinosti o prodaji stana u Rijeci gospođi Lovorki Marušić, a smijeh svjedoka razljutio je suca kao nikad dosad tijekom 21 mjeseca suđenja. Predsjedajući doktor Manfred Dauster požurivao je obranu u postavljanju pitanja. Peter Wagner pitao je svjedoka je li 2013. pisao  Krunoslavu Pratesu i u pismu mu nudio kako će sve svjedočenje i dokaze protiv Pratesa poreći za 24.152 eura koje Sindičiću navodno duguje Bavarski kriminalistički ured.

Sindičić je ponovio na sudu kako je putovao u Švedsku oteti Luku Sekulu prema nalogu bavarske policije. Sindičić je htio izvaditi iz torbe papir koji smatra dokazom za to, a sudac nije prihvatio nikakav papir branitelja tijekom ispitivanja.

Perkovićeva odvjetnica Zurr ispitivala je o logistici Udbine skupine koja je došla ubiti Đurekovića. Imam ovdje papire koji dokazuju da je Centralni komitet osnovao skupinu koja bi utvrdila ima li tragova ubojstva koji vode prema Jugoslaviji, rekao je Sindičić. Potvrdio je kako je po nalogu Perkovića treća osoba predala ključ garaže tiskare ubojicama. Svjedok kaže kako ne zna kad je ključ predan, a već je tada, kaže, bio utvrđen datum ubojstva. Đureković je iz Hrvatske manevriran u inozemstvo kako bi ga ubili, rekao je još jednom Sindičić. Svjedoka je braniteljica Zurr pitala o skupinama koje su došle u Muenchen ubiti Đurekovića. U hotelu International držao sam automobil, to je bio više službin hotel nego obični hotel,rekao je svjedok te tvrdio kako su se ondje održavali sastanci i planiranje.

NOBILO, PERKOVIĆ
Braniteljica je pitala o bombama. Sindičić je rekao da toga nije bilo – jedine bombe, dodao je, imali su emigranti koji su bili toliko glupi da ih prime kad im ih je jugoslavenska služba prikriveno nudila. Jeste li ključ stana dr. Branka Jelića dali službi, pitala je braniteljica. Nisam, Jerko Dragin povukao je tu svoju bilješku, rekao je Sindičić. Zašto su ga htjeli ubiti u garaži, pitala je Zurr. Istraživali smo tragove poslije ubojstva, nismo planirali ubojstvo, rekao je Sindičić. Koje ste tragove istraživali, upitan je. Svjedok je opisivao što su sve u Muenchenu istraživala trojica agenata poslije Đurekovićeva ubojstva. Je li tko ubojice mogao povezati s Jugoslavijom, to je bio predmet istrage, rekao je svjedok.

Perković nije bio na mjestu ubojstva, pitala je Zurr, zašto ste njega ispitivali? Razgovarao je s drugima, zato, rekao je Sindičić. Objasnio je kako su ubojice odvojeno putovali od oružja koje su prevozili drugi u kamionu špedicije (vozio je Pero Josipović). Točno su znali Đurekovićevo kretanje. Sve je bilo pripremljeno i unaprijed planirano, ubojice nisu došli pa ga tražili po Muenchenu, rekao je Sindičić. Pokazivao je na svežanj papira na stolu i rekao kako je sve u dokumentima. Sekretar CK Marijan Kalanj osnovao je komisiju koja je istraživala ubojstvo, to je ta partijska komisija, rekao je svjedok.

Mustačev branitelj Scharr ispitivao je o Sindičićevu djelovanju 70-ih u Njemačkoj gdje je bio dvostruki suradnik službi Jugoslavije i Njemačke te gdje je kontaktirao sa Službom za zaštitu ustavnog poretka Njemačke. Ne poznajem Božu Vukušića, rekao je Sindičić. Dao sam iskaz o navodnoj otmici Blagoja Zelića kako bih sebe rasteretio, rekao je svjedok. Razgovarao sam s Bijelićem o ubojstvu, on je bio neugodan svjedok i zato je ubijen, rekao je Sindičić.

Razgovarali smo u Bakru, Analfabet je, kad mu nešto pročitate ne može šutjeti, zato je mrtav, rekao je Sindičić. Nabrojio je i koga su istraživali nakon ubojstva; Mustaća, Perkovića, Merdžanića, Modrića, Cetinića, Josipovića, Zelića, Sekulu i Bijelića. Sindičić je nabrojio skupinu i dodao – zapovijed je dao Centralni komitet. Čolak s tim nema ništa, Ivan Lasić ima, rekao je svjedok. Frakcije u partiji vodili su Šuvar i Špiljak, služili su se i prljavim stvarima. Đureković je bio džoker protiv Špiljka, zato ga je Špiljak morao isključiti, rekao je Sindičić optužujući Miku Špiljka.

Na pitanja branitelja Nobila svjedok je govorio o dokumentima koje je istraživao poslije ubojstva Đurekovića, ugovor o najmu stana, pošta… Rekao je Nobilu kako je odmah nakon ubojstva nastao veliki skandal, čak su otjerali ministra Gažija zato, rekao je i dodao da nikoga nije tada saslušavao u policijskom smislu. To je bio partijski zadatak, nalog, svi smo na svoj način trebali utvrditi vode li tragovi ubojica u Jugoslaviju, rekao je svjedok. Branitelj Nobilo pitao je kako su Lukić i Manfreda istraživali Perkovića i Mustača ako su već nekoliko godina bili u mirovini. Nije istina, rekao je Sindičić.

Nobilo je pokušao pokazati da se Sindičić koristio lažnim imenom Ante Morović. Iz jedne kaznene  prijave iz 1985. Nobilo je pokazao da se Sindičić potpisao pravim imenom, pa je sudac Dauster rekao da to ne smatra pogrešnim. Nobilo tvrdi kako Sindičić nije tajno živio u Rijeci.

Sindičić je rekao da je prodao stan obitelji Mustačeve nećakinje, pa mu je Mustač, kako kaže, pravio probleme. Nobilo je pokušao pokazati da je Sindičić isti stan prodao trima osobama, pa se sudac umiješao pitanjem je li Sindičić bio zato osuđen. Imam papire, pravdao se Sindičić, na što ga je Nobilo pokušao pokazati kao falsifikatora dokumenata i neplatišu poreza. Umiješao se tužitelj Weiss pitanjem kakvu vezu to ima sa suđenjem?

Obrana je pokušala pokazati kako je svjedok nepouzdan i da je često kršio zakon. Sindičić je nijekao, čak i tvrdnje da je pokušao dvaput pregaziti jednu osobu. U Rijeci sam bio poznat i stalno sam imao problema s tim komunistima, rekao je svjedok.

Obrana je nastavila pokazivati Sindičićeva kršenja zakona, dok ih sudac nije prekinuo. Tužitelj je rekao Nobilu kako samo stvara klimu o svjedoku, a ne dokazuje ništa. Tko bi takvog čovjeka stavio da ispituje šefove tajne službe, rekao je Perkovićev branitelj Nobilo, koji pokušava dokazati da Sindičić laže o istraživanju Mustača i Perkovića. Vi se sami dezavuirate, rekao je sudac Dauster branitelju Nobilu ne dopuštajući pitanja o kaznenim prijavama koje nisu rezultirale presudama.

U nastavku svjedočenja Sindičić je opet priznao kako ga je Perković poslao u Škotsku da puca na hrvatskog emigranta Štedula.

Jeste li bili doušnik Mišo, pitao je svjedoka Nobilo. Sindičić je zanijekao da je to i kodno ime Pitagora ikad upotrebljavao, iako mu ga je služba bila dodijelila. Imao je kaže mnogo lažnih putovnica na razna imena. Na upit obrane o dr. Branku Jeliću,  je li htio osnovati terorističku organizaciju, Sindičić je ukazao kako je postojalo Hrvatsko revolucionarno bratstvo. Sindičić je rekao kako je ondje stanovao i već imao ključeve koje nikad nije predao SDS-u. Nobilo je predočio dokument Udbe da je Sindičić predao kopiju ključa Jelićeva stana. Sindičić je zatim zanijekao tvrdnje da je KOS-u dao dio Jelićeva arhiva. Sjedio sam na više stolica, rekao je svjedok opisujući svoje djelovanje višestrukog agenta.

Uključio se predstavnik državnog odvjetništva i upozorio branitelja Nobila da svjedok nije okrivljenik. Sudac Dauster rekao je Nobilu kako mogu biti upitni dokumenti službi države koja ne postoji, a upozorio ga je da pročita izvješće vještaka povezano s tim.

Nobilo je zatim pročitao izjavu bivšeg djelatnika SDS-a Rijeke Ivana Cetinića, koji govori o nikakvom Sindičićevu odnosu sa SDS-om, a svjedok je nekoliko puta prstom pokazivao u Perkovića govoreći kako je on namještao davanje negativnih izjava protiv svjedoka. Nobilo je nastavio čitati razne dokumente o Sindičiću kako bi ga prikazao pred sucima u što lošijem svjetlu.

Sindičić je nijekao takve optužbe, tvrdeći da su desetak godina kasnije isti ljudi povukli te svoje izjave na koje ih je kako je rekao nagovarao Perković. Slao je Vugrinca u Rijeku da im kaže što će reći, kaže svjedok.  Niste napuštali zemlju zbog straha od optužnice za ubojstvo obitelji Ševo, pitao je Nobilo. Ne, bio je odgovor svjedoka.

Sudac Dauster pokušavao je vratiti ispitivanje na temu suđenja. Anto Nobilo je nastavio čitati izjave bivših udbaša koje ocrnjuju Sindičića. Pitao ga je je li špijunirao Stipu Ševu. Otac gospođe Ševo bio je suradnik koji je špijunirao svoju kćer, rekao je Sindičić koji nije odgovorio kako ga ne bi zbog mogućeg odgovora optužili za pomaganje u ubojstvu. Na pitanje o operaciji “Sob” (otmica Luke Sekule u Švedskoj) pozvao se također Sindičić na isti 55. članak zakona koji mu omogućuje odbijanje iskaza. Obrana se usprotivila, pa su se suci povukli razmotriti može li Sindičić i tu uskratiti iskaz.

Suci su mu zatim odlukom omogućili da opsežno uskrati iskaz o otmici Sekule, za kojeg je na prošlom ročištu svjedok ustvrdio da je jedan od Đurekovićevih ubojica. Zatim je završeno svjedočenje Vinka Sindičića koji je na kraju rekao sucima da govori 8 jezika, od toga 5 izvrsno. Na zahtjev obrane da svjedok prisegne, sud je zaključio da iskaz nije od presudne važnosti, pa to nije slučaj.

Perkovićevi branitelji Beyer i Zurr pročitali su na kraju podnesak u kojem tvrde da je Đureković ubijen u Arkanovu pokušaju otmice. Odvjetnica Dalipagić iz Mostara izvijestila je obranu kako svjedok Ivan Lasić želi opet svjedočiti navodeći saveznu udbu kao nalogodavca akcije protiv Đurekovića.

Suci su zatim pozvali Sindičića da preda preslik dokumenta CK s potpisom Marijana Kalanja, koji naređuje istragu Đurekovićeva ubojstva. Suci su utvrdili da već imaju taj dokument koji su u Italiji pronašli prilikom pretresa karabinjeri. Državno odvjetništvo predložilo je zatim odbacivanje zahtjeva za ponovnim saslušanjem Lasića koji je kako je rekao viši državni odvjetnik Weiss opsežno saslušan.

Na kraju ročišta obrana je zatražila i novog svjedoka Vigora Komara kojeg je sud odbio jer ono što je govorio u filmu “lex Perković” ne znači potvrdu velike umiješanosti KOS-a. Odbili su i svjedočenje Ivana Lasića. Obrana je zatim zatražila za početak kolovoza svjedočenje Josipa Perkovića koji je na početku odbio nagodbu i šuti već 21 mjesec. No sud ne može prekinuti postupak dok Perkovićeve rukom pisane bilješke prevedu njegovim njemačkim braniteljima.

Sutra (utorak) počinje u 10 sati sa završnom riječi viši državni odvjetnik Lienhard Weiss. Perković sigurno neće govoriti sutra, ali na jednom od sljedećih ročišta vjerojatno će biti spreman.

MP/Foto:hrt



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button