„Vojnici novog doba“: Grupa mladih koja je izmamila suze u braniteljskom šatoru

siječanj 5, 2015 maxportal
Share Button

AKO ste mislili da branitelji ne mogu slušati rap glazbu, prevarili ste se. U sljedećim redovima ćete moći pročitati intervju sa mladima koji su obogatili braniteljski šator u Savskoj 66 svojom pjesmom „Zaboravljeni heroji“, prouzročili suze u očima, ali i poručili kako postoje mladi koji dijele iste vrednote kao i naši heroji.



Radi se o rap grupi Vojnici novog doba, a porazgovarali smo s članovima grupe, Dinkom Ledić-Purićem (u glazbenom svijetu znan kao DieLPi), Dinkom Bošnjakom i menadžeriom grupe Anđom Anić.

Dinko, recite nam kako ste došli na ideju osnivanja ove grupe.0[1]

Dinko Ledić-Purić: Nas tri prijatelja smo se glazbom počeli baviti 2002. godine i od samog početka smo surađivali pa smo 2005. godine odučili ujediniti snage i osnovati grupu. Grupu su osnovala dva prijatelja, Alen Mujkanović – Mujka, Ivan Apostolovski – apacheBEATZ, i ja. Uz nas, članovi VND-a su još Davor Pokić – SeLLektoR, Dinko Bošnjak i Milan Prerad – Ronin. Od tada smo snimili tri do četiri albuma. Grupu smo osnovali kao prijatelji i kroz obiteljski odnos smo gradili sve. Prvi album je bio “Mujka & DieLPi – Nekako smo jači” , nakon toga je izišao Mujkin album „Rimovani intelekt“, potom moj dupli album „Anđeoska lekcija“ i „Test inteligencije“. Nažalost, 2008. godine naš prijatelj i suosnivač Ivan je poginuo u prometnoj nesreći. Sve što radimo od tog trena, radimo njemu u čast i ljubav.

Dinko, je li ova grupa tvoje prioritetno zanimanje ili se baviš još nečime u životu?

Dinko Bošnjak: Trenutno studiram ekonomiju na VERN’u, peta sam godina na smjeru Računovodstvo i financije. Trenutno tražim posao, što je dosta teško u zadnje vrijeme (smijeh), pa čak i preko Student servisa. Naknadno sam se učlanio u grupu 2009. godine na Dinkov nagovor, jer je vidio neki talent u meni.

Jesi li se i prije bavio nečime sličnim?

Dinko Bošnjak: Prije sam pisao pjesme za sebe, ali bi one većinom završavale u košu za smeće. Nisam znao šta bi s njima, kome bi ih dao. Nisam, nažalost, nijedan album snimio zasada. Svakoga su stisnuli problemi, svi smo odrasli, nekako smo se malo i udaljili od rapa i pjevanja, no opet smo se povezali natrag.

Anđa, čime se vi bavite?

Anđa Anić: Nedavno sam postala menađerica grupe „Vojnici novoga doba“, a inače sam završila Pravni fakultet i radim u odvjetničkom uredu u Zagrebu.

Svi živite u Zagrebu. Kako ste uopće došli na ideju da snimite pjesmu „Zaboravljeni heroji“?

Dinko Bošnjak: Pjesma je nastala prije dvije godine. Jedne noći sam bio inspiriran cijelom situacijom jer su svi nekako zaboravili na heroje. Moja obitelj iz Like je isto bila u ratu i shvatio sam po njima i njihovim licima kako su razočarani situacijom. Ima jedan dio u pjesmi gdje se pitam je li država slučajna. To sam čuo kada je ujak komentirao kako je netko u Saboru to izjavio. Doslovno sam poludio na to i rekao kako su se moji borili za ovu državu da mi možemo biti slobodni i sretni.

Ljudi su dali svoje živote. Nemam što drugo reći, u pjesmi sam apsolutno sve rekao i sve je istina. Pjesma je napisana u jednoj noći, nazvao sam prijatelja Dinka i rekao mu da imam jednu pjesmu i s njom sam krenuo u „Vojnike“. On je isto nadopisao svoj dio, skupili smo novce, kupili smo beat od našeg prijatelja Dusta, snimili u studiju, no nismo ju izdali. Nismo ni čekali neku priliku, jednostavno je pjesma ostala. Imali smo smišljen i spot i sve. Pjesma je skoro pa ostala zaboravljena i da nije bilo naše prijateljice Anđe ovo se ništa ne bi dogodilo.1507101_10153149127364349_3390431258357306549_n[1]

Anđa, kako ste došli na ideju da se pjesma dalje proširi?

Anđa Anić: Prošle godine na zimu bili smo kod Dinka Bošnjaka i oni su mi u krugu prijatelja izveli tu pjesmu. Od tog trenutka sam se zaljubila u tu pjesmu i cijelo vrijeme sam ih poticala da naprave do kraja pjesmu, da pjesma izađe i da dođe do ušiju onih zbog kojih je ta pjesma napisana, a to su hrvatski branitelji – naši heroji. Nakon toga se dogodila Savska 66 i najdraži šator na svijetu, šator naših branitelja, i mi smo došli jedne večeri nakon studentskog vjeronauka u 22 sata izmoliti krunicu da Bog da snage našim herojima da izdrže ovu tešku patnju pred kojom su sad izloženi. Ispred Ministarstva smo molili i gledali u sliku naše heroine, pokojne Nevenke Topalušić, i dobila sam viziju kako bi bilo lijepo da iznad te fotografije stoji transparent, stih pjesme „Zaboravljeni heroji“: „Ako nećemo mi ljudi, Bog će proslaviti heroje“.

Nakon toga, na našu zajedničku inicijativu, u krugu naših prijatelja, skupili smo naše skromne donacije i dali izraditi navedeni transparent. Potom smo došli u braniteljski šator pokloniti braniteljima transparent i tako je sve krenulo. Branitelji su nam pomogli postaviti taj transparent te su nam ponovno pokazali nesebičnu ljubav. Ova pjesma je samo minimalni znak pažnje i ljubavi našim braniteljima, kako onima koji su svoje živote dali za Hrvatsku, tako i živim braniteljima koji su ostavili svoje zdravlje i prolili svoju krv za našu slobodu. Ovo je poruka braniteljima da oni nisu i neće biti zaboravljeni od strane nas mladih. Oni su junaci i za nas nadnaravna bića, odmah na ljestvici ispod Boga jer su ti ljudi omogućili slobodu, stvorili Hrvatsku i ostvarili naš san i san svih naših predaka i nerođene djece.

Dinko Ledić-Purić: Taj dan kada smo donijeli transparent našim braniteljima nismo znali kako ide procedura, kako da predamo. Jednostavno smo ušli s tim transparentom i prekrasno su nas primili. Kada smo predstavljali sebe i cijelu ideju, spomenuli smo kako je to stih jedne pjesme. Rekli smo kako ćemo uskoro donijeti tu pjesmu, što smo i napravili, a kada smo izlazili iz šatora najviše nas je potaknuo branitelj Zlatko. On nam je rekao: „Dinko, sutra neka ta pjesma bude ovdje!“. Nije bilo odmah sutra, ali smo donijeli do kraja tjedna i izveli je na dan kada je bila akcija „Jedan križ za jedan život“. Obećali smo da ćemo izdati i donijeti CD-ove, što smo, uz veliku pomoć naših prijatelja i dobrih ljudi, i učinili.

Gdje možemo kupiti CD?

Dinko Ledić-Purić: Sve CD-ove što smo imali smo poklonili našim braniteljima u šatoru, nadamo se da ćemo uspjeti skupiti financije za još više primjeraka.VND 1

Koje je vaše stajalište o trenutnim događanjima s braniteljima i s državom?

Anđa Anić: Branitelji se vrlo često pitanju je li njihova žrtva bila uzaludna i je li ovo Hrvatska o kojoj su svi sanjali, što nas sve užasno boli. Naravno da oni nisu htjeli ovakvu Hrvatsku, nisu htjeli Hrvatsku gdje se mladim fakultetski obrazovanim ljudima događa da su prisiljeni zbog situacije odlaziti u druge države, čak i druge kontinente. Oni nisu htjeli državu gdje će mladi ljudi „biti sretni“ s bijednih 1600 kuna koje država osigurava. Nikome od nas nije laka situacija što se tiče posla, no postoji još mlada populacija koju Hrvatsku ne bi dali za ništa, a sve bi dali za nju. Naša najveća želja i dugoročna vizija je da mladi ljudi ostanu u Hrvatskoj i uživaju sve blagodati ove zemlje koju mogu imati zahvaljujući onima koji su ju stvorili.

Dinko Ledić-Purić: Nažalost, u medijima ne dolazi do izražaja potpora hrvatskog naroda i mladosti prema braniteljima. S ovom pjesmom smo htjeli pokazati da smo mi, mladi, uz naše branitelje i da ih nikada nećemo zaboraviti i da ćemo uvijek biti uz njih, kao što su oni bili uz nas.

Kako ste vi, a kako branitelji doživjeli izvođenje pjesme u šatoru?

Dinko Ledić-Purić: Doživljaje je teško opisati. Kada smo prvi put donijeli 20-ak CD-ova, branitelji su nam se tražili da im se potpišemo na CD, što je meni bilo nevjerojatno. Pitao sam ih onda da se oni meni potpišu na album, no oni su inzistirali i to je toliko ljubavi… Neopisivo. Pa kada nam se zahvaljuju se zapitam za što nam se zahvaljuju, pa se mi njima idemo zahvaljivati i objašnjavati kako se oni nama nemaju ništa zahvaljivati. Nevjerojatan je osjećaj te povezanosti hrvatskih srca i hrvatske mladosti sa hrvatskim braniteljima. To je nešto neraskidivo.

Anđa Anić: Ja bih još dodala da sam gledala reakcije ljudi kada su Dinko Ledić-Purić: i Dinko Bošnjak izveli pjesmu „Zaboravljeni heroji“ i u očima mnogih branitelja su se stvorile suze, neki su čak prilazili i rekli da od silnih emocija nisu mogli poslušati do kraja pjesmu, koliko ih je dirnula. Pjesma, kao što je rekao Dinko Bošnjak na početku, ne uljepšava i ne poružnjuje situaciju hrvatskog branitelja. Pjesma je tužna realnost hrvatskog heroja i obrađeni su svi elementi: od majke koja traži sina i djeteta koje pamti svojega oca samo preko slike do heroja koji je ostao bez noge. Kada netko vidi takvog vojnika na cesti koji se vozi u kolicima, nitko se ne zaustavi i stisne ruku tog čovjeka i zahvali mu se što je ostavio svoje zdravlje i što nosi težak križ radi svih nas. Ne radi sebe, već radi svih nas da bude slobodni.

Dinko Bošnjak: Tužno je to što svatko tko prođe Savskom nekako skrene pogled, jer je to neka stvarnost koju nitko ne želi pogledati. Ignoriraju je jer je teško i njima za vidjeti jer ništa ne poduzimaju. Meni je isto svaki put teško kada prolazim ovdje i ne mogu vjerovati da je došao dan gdje će mi branitelji pljeskati i zahvaljivati. Mogu se samo zahvaliti. Bojao sam se da će pjesma biti dvosjekli mač – istina da je ona lijepa i iskrena, no ona pogađa, a toga sam se najviše bojao.

Zašto, čega te bilo strah?

Dinko Bošnjak: Pjesma izaziva suze, ljudi su izlazili iz šatora jer nisu mogli podnijeti. Ne želim potaknuti tugu u ljudima, želim samo da se nastave boriti i da tu ima nekoga. Nisam vidio baš puno mladih, a čini mi se da im posjet mladih puno znači. Tu smo, ne mičemo se, ne okrećemo glavom, želimo pomoći i dati podršku i ići s njima gdje god treba. Ako nisam mogao dati podršku s pet godina, mogu sada kada imam 28.

Anđa Anić: Za kraj bih dodala da se mnogi branitelji smiju kada ulazimo u šator i komentiraju: „Reperi, svaki dan ste ovdje!“, mnogi od njih se pitaju što nekolicinu mladih ljudi vuče tu u šator. Nas vuče to što smo mi njihova djeca, mi smo hrvatska mladež i budućnost, a ova pjesma i CD-i su samo minimalna zahvala tim ljudima, iako ne postoji nijedna riječ i djelo koje je dovoljno jako za zahvalu, kako majkama koje su izgubile svoju djecu, tako i djeci koja ne pamte svoje očeve, ljudima koji su izgubili svoje zdravlje… Branitelji trebaju izbaciti iz svojega rječnika riječ hvala, jer nju ne trebaju reći nikome osim Bogu.

Još bi dodali da, uz pomoć prijatelja i dobrih ljudi koji dijele našu zahvalnost prema hrvatskim braniteljima, krećemo u realizaciju videospota za pjesmu „Zaboravljeni Heroji“. No, više o tome znat će se uskoro.

Poslije intervjua s ovim mladim nadama Hrvatske, upitali smo Đuru Glogoškog što misli o pjesmi koja je posvećena hrvatskim braniteljima.

„Kada smo čuli riječi te pjesme, svaki branitelj je osjetio toplinu oko srca jer se tu radi o mladim ljudima koji su prepoznali što su branitelji učinili u Domovinskom ratu i što hrvatski branitelji čine danas za hrvatski narod“, izjavio je vidno sretan Glogoški.

Pjesmu možete poslušati na priloženom videu.

 



Komentari
Share Button