Nijemi krik: U Hrvatskoj nema smrtne kazne, ali je abortus dopušten

9 prosinca, 2014 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dr. med. Bernard Nathanson jedan je od osnivača udruge za ukidanje zakona o pobačaju u SAD-u pod nazivom NARAL(National Abortion Rights Action League, 1968.). Osnivač je i ravnatelj najveće klinike za porođaje u svijetu pod lijepim nazivom Centar za reproduktivno i seksualno zdravlje, smještene na istočnoj strani New Yorka.



bernardnathanson[1]

Dr. Bernard Nathanson

U toj klinici je obavio  oko 60 tisuća pobačaja a u svojoj ordinaciji dodatnih 15 tisuća. To je  naveo u govoru u Dablinu pred zastupnicima protiveći se promjni Ustava koji bi  u Irskoj  legalizirao pobačaj. Razlog je što se i sam našao pod udarom vlastite savjesti, jer je vremenom otkrio, što je prikazao u svom dokumentarnom filmu Nijemi krik, da je namjerni pobačaj (prekid trudnoće) zapravo ubojstvo nerođenog djeteta-čovjeka.

U tom govoru je naveo i ovo:…..“Život se uistinu može jasno definirati: počinje začećem, oplodnjom, i tada je začeta osoba ljudsko biće. Ne postoji točka na kojoj bi se dogodila promjena; od ništa u nešto: od ne-osobe u osobu. Pri razvoju u maternici nema naglih promjena i zbog toga je život neprekidni spektar, od svoga početka do završetka. Vjerujem da dopuštanje pobačaja znači plansko uništavanje onoga što je jasno i nepobitno ljudski život. Vjerujem da je to neoprostiv čin smrtonosnoga nasilja…… Kao znanstvenik znam – ne mislim nego znam – da ljudski život počinje začećem. Iako formalno nisam vjernik, vjerujem svim srcem da postoji božansko Biće koje od nas zahtjeva da konačno i neopozivo zaustavimo to beskrajno tužno i neizrecivo sramotno djelo“.(iz mog članka objavljenog u tjedniku Hrvatski Fokus na 21. siječnja 2005.)

A što kod nas ili u našem Ustavu stoji, kad je u pitanju život ljudskoga bića? Lijepo nam i izravno to tumači članak 21. iz poglavlja III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA, a u točki 2. OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA. Dakle članak 21. glasi:  

Svako ljudsko biće ima pravo na život.

U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.157238_962_1158588637985-ariana_need,_afb._6[1]

Ovome gore korespondira i liječnička zakletva, takozvana Ženevska zakletva(1948.) a ista je izvorno povezana sa starim grčkim liječnikom Hipokratom i glasi: ” U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje moga pacijenta. Poštovaću tajne onog koji mi se povjeri. Održavaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege biće mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.” (wikipedia).

Pogledajmo što stoji u  člancima 19. i 20. Zakona o liječništvu:

                     MEĐUSOBNI ODNOSI LIJEČNIKA I PACIJENATA

Članak 19.

Svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata, a posebno pravo na informiranost i samostalno odlučivanje.

Liječnik je dužan u odnosu prema pacijentima postupati primjenjujući i poštujući odredbe posebnih zakona koji reguliraju prava pacijenata te odredbe Kodeksa Hrvatske liječničke komore.

PRIZIV SAVJESTI

Članak 20.

Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.A pregnant woman working in office

Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca.(NN 121/03, 117/08)

Ovo navodim zbog priziva savjesti. Ali nigdje, ni u kojem zakonu, ne  vidimo kako je bilo koji liječnik dužan bilo koju trudnicu tretirati kao onu kojoj treba liječenje, tj. da trudnica koja traži da joj se obavi abortus jest ona koja je bolesna pa joj treba dijagnoza, liječenje i rehabilitacija. Pa ako neka trudnica kaže da je njezino nerođeno dijete bolesno, tj. da je, i to pokazuje na papiru, kod drugog liječnika(ginekologa ) utvrđena neka malignost onda iz zakletve proizlazi da će život poštovati  od začetka, odnosno da će ga liječiti. Kratko i jasno kod liječnika-doktora se ide na liječenje a ne na ubijanje.  On nije školovan za ubijanje nego za liječenje. Trudnica koja traži ubijanje nerođenog dijeteta nije bolesna pacijentica nego ona koja se stavlja iznad prava dijeteta na život, iznad Ustava RH, protivno zakletvi liječnika i drugih zakona i kodeksa. Takozvano pravo na izbor pobačaja ni po kakvoj sili ne može anulirati hipokratovu odnosno liječnikčku zakletvu, pravo dijeteta na život ili pak ustavnu odredbu. To je samo deklarativna krilatica feministkinja koje  misle da su nekakve svemirske amazonke i da im se sve mora podrediti. Legalni ili ilegalni pobačaj je istoznačno za dijete, tj. ajme njemu ako ga bilo legalno bilo ilegalno ubijaju, jednako se povlači pred ubojitim predmetima(kako pokazuje dokumentarni film Nijemi krik) i u groznim mukama umire kao i kad  se guši u kiselinama koje ubojica ginekolog ubrzga u trudnički trbuh.

I evo nas, konačno, kod onog Zakona od pokojne Juge(slavije), potpisanog od pokojnog druga Jakova Blaževića pod, isto tako lijepim imenom, kao onaj u New Yorku za porodiljnu bolnicu, a zove se:

ZAKON O ZDRAVSTVENIM MJERAMA ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA SLOBODNO ODLUČIVANJE O RAĐANJU DJECE(NN  18/78 i 88/09)

Zar ne zvuči prelijepo: zdravstvena mjera je ubijanje nerođenog dijeteta za koje, ubojstvo, se obraća trudnica kod liječnika, zakletog po čuvenoj zakletvi, i to se ubojstvo naplaćuje po izvjesnoj tarifi!? I gledaj, divnog li čuda, kako mi pravimo ludu kuću u našoj RH koja je na 8. listopada 1991. prekinula sve, pa i pravne, sveze s ondašnjoj SFRJ-otom, prema odluci Sabora, odražanog tog dana u podrumima INE.

Pravo na izbor pobačaja, sintagma ili krilatica, u prijevodu znači legalno pravo na ubijanje nerođene djece. Ali nigdje to nema uporište u redu naravnog poimanja nastanka života uopće ili pak da se rađanjem čovjeka i tako što odmah eksplicira, tj. vidljivo je kao što se vide čovjekove oči, uši, glava, noge ruke, čuje otkucaj srca, čujemo njegov govor, pa isto tako i njegovo pravo na ubijanje nerođenog dijeteta. Ali da taj isti ima pravo na život, tj. da mu nitko nema pravo oduzeti život, je razumljivo samo po sebi kao što je razumljivo da taj isti treba imati zrak, vodu, zemlju, sunce(energiju i hranu) za održavanje života. Imati pravo nekome oduzeti život je isto kao i sebe proglasiti gospodarem(tvorcem) ovih elemenata za život, odnosno tvorcem ili gospodarom života uopće. I sad ti dođu „svemirske amazonke“- feministkinje, kao gospodarice svega vidljivoga i nevidljivoga i naređuju zakletom liječniku da će samo liječiti i to od začetka do smrti, da ubije nerođeno dijete jer njima treba stručni me-dicinski zahvat kod ubijanja njihove neželjene-nerođene djece tako da ne ugroze vlastiti život zbog ilegalnog odnosno nestručnog medicinskog zahvata.web_dogadjanja_tečaj_za_trudnice[1]

Zašto ovdje spominjem ludu kuću u svezi legalnog pobačaja? Kod nas se javno proziva ravnatelje bolnica da osiguraju vršenje pobačaja iako mu se svi ginekolozi povlače, tj. odbijaju, po prizivu na savijest, tako što činiti. Ta zar taj ravnatelj, ako je također liječnik doktor(medicinar) nije isto prisegao(zakleo se) da će apsolutno poštovati ljudski život od samog začetka? Tko je taj gazda tko će mu narediti? Zar neki ili netko iz pokojne Juge, s kojom smo prekinuli sve sveze, a koji je ujedno tvorac svega vidljivoga i nevidljivoga oko nas? A da apsurd bude snažniji ili impresivniji pogledajmo što u jednom članku od pokojnog Zakona o zdravstvenim mjerama….stoji:

Član 19.

Trudna žena obraća se sa zahtjevom za prekid trudnoće zdravstvenoj organizaciji udruženog rada koja vrši prekid trudnoće prema svom izboru……..

E sad moj liječniče-ginekologu, gdje ti živiš i radiš kad vršiš ubojstvo nerođenog dijeteta?

Da, da! Proglašenjem Zakona o medicinskoj oplodnji(NN 88/09) prestale su važiti odredbe Zakona o zdravstvenim mjer….. i to od članka 29. do 34. uz izmjenu članka 42. Točka 3. stavka 1. A naše bolnice su i dalje ostale biti zdravstvene organizacije udruženoga rada, tako da bi sad neki ravnatelji trebali, ako ne mogu u svoj bolnici osigurati ubijanje nerođene djece, trudnicu uputiti u neku drugu OUR, iz bivše Juge(slavije)! Bože, svašta pa, ajme ah, ah, dokle diktatura komunizma kod nas?

No, vidljivo je da je naš biskup Pozaić javno reagirao zbog pritiska na bolnice koje ne vrše pobačaje u korist poštivanja naravnoga reda života od začetka pa do smrti. A biskup nije bilo od kuda, tj. on djeluje iz srca našeg Kaptola. I neće se, valjda, samo na tome stati!? Osobno očekujem skupove, slične onome skupu iz Vukovara, gdje ćemo, uz naše biskupe, pri euharistiji znati još bolje braniti život i njegove vrednote, kao i prava na život.

Nikola Bašić


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->