Outsourcing

srpanj 12, 2014 Danil Ppric
Share Button

Puno se buke ovih dana diže oko pitanja outsourcinga. Svatko tko je zaposlen u nekoj javnoj ustanovi zna da osobe koje obavljaju prateće i neosnovne djelatnosti veći dio radnog vremena (čast iznimkama) nemaju posla. To ukazuje na to da su, po mojoj gruboj procjeni, barem polovica djelatnika i djelatnica koje obavljaju prateće i neosnovne djelatnosti, tehnološki višak čija je plaća zapravo socijalna pomoć. S druge strane, nisu ti ljudi krivi za to što ih je država iracionalno pozapošljavala i ne može ih se samo tako poslati na ulicu. Neki od njih uzdržavaju obitelji, neki imaju kredite… koje je onda rješenje?



 

outsource

Prije svega, treba reći da je koncept čuvanja radnog mjesta kao takav potpuno promašen. Ako nekoga treba zaštiti, onda je to osoba, a ne radno mjesto. Ovaj koncept je inače poznat pod imenom fleksigurnost, o čemu sam već pisao. Dakle, ako se vidi i ako je očito da postoji iracionalno rasipanje resursa na objektivno bespotrebna radna mjesta, onda ta radna mjesta treba ukinuti, a za ljude se pobrinuti na neki drugi način – prekvalifikacijom, otpremninama, pa i nekim oblikom socijalne pomoći za nezaposlene, koja će se barem zvati svojim pravim imenom.

Drugo pitanje koje se postavlja je li model outsourcinga kojeg predlaže Vlada dobar u smislu da se jasno vidi strategija i cilj, da je napravljena cost-benefit analiza, itd. Tu je sasvim sigurno odgovor negativan. Kao i sve drugo, tako i ovom problemu Vlada pristupa metodom “ho-ruk”, tako da zapravo nikome nije jasno gdje sve to u konačnici vodi. S jedne strane, radnicima se obećava da neće izgubiti posao niti radnička prava. Koji je onda smisao outsourcinga, tj. kako se onda misli išta uštedjeti? S druge strane, spominje se nekakvo petogodišnje prijelazno razdoblje nakon kojeg će se dogoditi nešto… što u ovom trenutku nije sasvim jasno što. U tom smislu se slažem sa sindikatima da je posao oko idejne provedbe napravljen aljkavo, ali ipak mislim da je bolje pokrenuti tu stvar ikako nego nikako.

A ako malo poslušate čavrljanja običnih ljudi o ovoj temi, često ćete čuti izraze sažaljenja.“Jadni ljudi”, reći će vam, “što ih sad čeka?” Lijepo je vidjeti da građani pokazuju empatiju za svoje sugrađane, ali zašto se nitko ne sjeti pokazati empatiju za one koji gube prilike zbog sustava koji je preopterećen iracionalnom raspodjelom resursa? Zašto nitko ne sažaljeva studente koji ne mogu postati znanstveni novaci, mlade doktore znanosti koji ne mogu postati docenti, mlade pravnike koji ne mogu postati suci… zbog toga što se novac nerazumno troši na prateće djelatnosti, umjesto da se s istim novcem unapređuje struka?

(KATKAPITAL, Slobodno je lijepo; 9.lipanj 2014.)



Komentari
Share Button