Babić se iz Švicarske vrati braniti rodni grad. Bio je zamjenik legendarnog zapovjednika Blage Zadre. Uništio je 14 agresorskih tenkova na Trpinjskoj cesti.
Piše: Mladen Pavković
Hrvatski branitelj Marko Babić (Vukovar, 16. veljače 1965. – Zagreb, 5. srpnja 2007.) još za života postao je legenda, ali se nikada tako nije ponašao. Ovih dana obilježit ćemo još jednu obljetnicu njegove smrti. Prerano nas je napustio.
No, ono što je najtragičnije o njemu se govori i piše samo i isključivo nekom prigodom, a ovaj čovjek već je odavno zaslužio da i djeca u školi znaju tko je – Marko Babić, junak s Trpinjske ceste, najbliži suradnik general – bojnika Blage Zadre, neustrašivi ratnik koji je rušio srpske tenkove kao „kule od karata“, borac u kojeg su svi imali povjerenja, koji im je bio uzor nad uzorima.
Nikada nije vikao „ja pa ja“, a još manje se poput ministra branitelja, bez branitelja, Predraga Matića „hvalio“ da ima PTSP-i, pa na osnovu i toga sakupljao političke bodove. Politika ga uostalom nikada nije zanimala. Zanimala ga je istina o hrvatskom oslobodilačkom Domovinskome ratu. Sanjao je o seriji dokumentarnih filmova na tu temu, što je djelomično i ostvario. Roditelje su mu sredinom rujna 1991. odveli iz Vukovara i ubili u jednom obližnjem selu. Mi koji smo ga poznavali, netko više, netko manje, sa sigurnošću možemo tvrditi da nije mrzio, ali nije ni zaboravljao.
Ova vukovarska legenda, čiji se posljednje počivalište nalazi na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, samo je metar udaljen od počivališta Blage Zadre. Zajedno u ratu, zajedno na – groblju! Je li to sudbina ili je to tako naprosto trebalo biti?
Sramotno je što se po imenu Marka Babića danas naziva tek jedan braniteljski malonogometni turnir. Ni njega ne bi bilo da nije njegovih suboraca koji ne daju da se ugasi uspomena na ovog heroja. Ako je tko zaslužio generalski čin, zaslužio ga je ovaj čovjek. Zašto mu ga ne udjele, makar i posthumno?
Prije nekoliko godina na moju inicijativu (2012.) Udruge proistekle iz Domovinskoga rata dodijelile su mu priznanje Junak hrvatskog Domovinskoga rata. Tom činu, na Trpinjskoj cesti, bio je nazočan i ministar Matić. Priznanje su primili njegovi najbliži, koji se nisu mogli načuditi da ga je i po tom pitanju država zaboravila. Matić je uz ostalo jedno vrijeme vikao da će uvesti odličje Junak Domovinskoga rata s nazivom „Blago Zadro“.
Bila je to još jedna njegova „sapunica“, marginaliziranje istinskih junaka. A ako usporedimo (zašto ne?) sudjelovanje u Domovinskome ratu Marka Babića i Predraga Matića dolazimo i do ovih podataka: Babić je kao branitelj u borbenom sektoru prikupio 1888 dana, a Matić 1127 u borbenom i 716 u neborbenom (ukupno 1843 dana). Babić se osim u Vukovaru borio i na drugim ratištima, a Matić isključivo u Vukovaru.
Babić je uništio 14 tenkova JNA, tri puta nego Matić, koji se time hvali i u svakoj radio emisiji. Matić je s mora (odmora) došao u Vukovar, a Babić iz Švicarske, gdje je bio na privremenom radu. Babić je bio zapovjednik (pukovnik), a Matić – vojnik. Nekako bi bilo i za očekivati da jedna od najvećih legendi Domovinskoga rata ima i barem nekoliko puta više ratnih odličja, od recimo Matića. Ali, vraga. Matić je dosad dobio (tko ga je predložio?) Red kneza Domagoja s ogrlicom, red Nikole Šubića Zrinskog, red hrvatskog Križa, Red hrvatskog trolista, red hrvatskog pletera, Spomenicu Domovinskog rata, Spomenicu Domovinske zahvalnosti, medalju „Oluja“ i još niz nagrada i priznanja.
Ima ih daleko više i od Mile Dedakovića i od Branka Borkovića!?
Što je od toga dobio Marko Babić, po čijem se imenu ne zove ni jedna ulica ili trg, škola ili kulturna ustanova? Ništa! A čovjek je bio pripadnik Hrvatske vojske do 1997., kad se časno skinuo. Nije li i to omalovažavanje ljudi koji su bili prvi kad je trebalo? Zašto uostalom Ministarstvo branitelja ne nosi naziv – Ministarstvo hrvatskih branitelja Domovinskog rata „Marko Babić“, ili zašto umjesto crnog (?) goluba zaštitni znak ove ustanove ne bude lik ovog Junaka Domovinskoga rata?
Do još jedne obljetnice smrti Marka Babića (5.srpnja) ostalo je malo vremena. Ali dovoljno dugo da mu se i službeno dodjeli posthumno čin – generala nad generalima!
Matić bi to mogao provesti u djelo, samo da hoće, i bez dodatnih financijskih sredstava.
Ali, neće!
Foto:Screenshot hrt
