ANALIZA Rusku vojsku reformira ministar Šojgu, Putinov “silovik” sklon Hrvatima

studeni 2, 2017 maxportal
Share Button

Dok je mirovnim sporazumom u Minsku, barem za sada, zaustavljeno pomicanje figura na bojnoj karti Ukrajine, postavlja se pitanje što je ratovanje u Ukrajini pokazalo kada su u pitanju nove taktičke sposobnost i oružanih snaga Ruske federacije?



 

PIŠE: Denis Krnić, vojni analitičar

Identično pitanje se postavlja i u slučaju Sirije gdje su se vidjele neke nove, do sada neviđene sposobnosti ruske vojske poput brzog prebacivanja i baziranja postrojbi daleko od ruskih granica.

Moskva je razvila nešto što se popularno naziva “hibridnim ratnim sposobnostima” kroz koje organizira, financira i naoružava lokalne pobunjenike, dok istovremeno raspoređuje vlastite elitne jedinice u neoznačenim uniformama. Model “maskirovke”, odnosno taktika obmane koju Rusi dugo koriste, efektno je primjenjen u slučaju Krima i u istočnoj Ukrajini. Rusija je velikom brzinom pripojila Krim, dok su istovremeno “proruski pobunjenici” zauzeli velika područja na prostoru ukrajinskog istoka.

Drugi bitan element “maskirovke” je poricanje. U prvim danima pripajanja Krima, Moskva je odbacivala bilo kakvu umješanost ruske vojske u pripajanje tog poluotoka, poručivši da su to uradili “proruski borci, odnosno stanovništvo nezadovoljno nezakonitim svrgavanjem Janukoviča.”

Pripajanje Krima Rusiji zateklo je Zapad – spuštenog garda. Procijenjuje se da je Rusija u istočnu Ukrajinu ubacila između 6 i 8 tisuća profesionalnih vojnika raspoređenih u Diverzantnsko izviđačke grupe (Diverziono-razetči grupi-DRG). Takve grupe namjenjene su preciznom vatrenom djelovanju, a svaku grupu čine tenk, oklopno vozilo i samohodni artiljerijski sustav.

Moskva je poslala i mobilne protuzračne sustave “pantzir-S1” i “verba” koji se s pravom nazivaju – čistačima neba. Sve linije fronte bile su pokrivene bespilotnim letjelicama pod upravljačkom palicom operatera ruske vojske. Nakon obavještajne dijagnostike ruske vojnoobavještajne službe GRU, uslijedila bi precizna artiljerijska vatra po ukrajnskim uporištima, a potom bi uletio prodor vojnika Novorosije.

Ukratko rečeno, Rusija je u Ukrajini vodila oblik rata kao kombinaciju konvencionalne operacije na niskoj razini i specijalne operacije s kampanjama u medijima kako bi uticala na javno mnjenje.

Što je pokazalo ratovanje u Siriji

Ratovanje u Siriji za vojne analitičare diljem svijeta donijelo je nekoliko novih momenata u postupanju ruske vojske.

Prvo, ruska vojska u Siriji je u samom početku borbenih operacija razmjestila nekoliko modernih sustava protuzračne obrane, „pantzir“, S-300 i S-400. Tim je potezom, u samom startu vojne operacije, nametnuta je zona zabrane letova i onemogućeno potencijalno djelovanje zrakoplova drugih aktera, prvenstveno SAD-a.

Drugo, po prvi put su prezentirane sposobnosti elektronskog ratovanja, odnosno mogućnosti mobilnog kompleksa koji nosi naziv „Krashuka-4“. Čini se da s tim sustavom ruski vojnici mogu blokirati gotovo sve radiosignale u radijusu do 300 kilometara, preuzimati upravljanje nad tuđim bespilotnim letjelicama, ometati GPS signale, te znatno potisnuti sposobnosti zrakoplova AWACS. Od 2015. godine kompleks se nalazi u ruskoj zrakoplovnoj bazi Hmejmim u Siriji.

Treće, Rusija je pokazala sposobnosti borbenih napada sa velikih udaljenosti putem novih krstarećih projektila „Kalibar 3M14“ s kojima su plovila Kaspijskoog mora velikom preciznošću gađale ciljeve u Siriji. Lanser raketnog sustava „K“ mogu se postaviti i na male, tehnološke jednostavnije brodove koji u tom trenu postaju ubojiti nosači raketa. Rakete su se pokazale preciznijima od američkog “Tomahawka“.

Četvrto, ruske Zračno-svemirske snage prvi put su u ratnoj situaciji upotrijebili stratešku avijaciju. Pokazalo se ne samo da ruska avijacija u svakom trenutku ima najnovije obavještajne podatke o mogućim ciljevima, nego i da ima sposobnost preciznih zračnih udara danju i noću, što je za Zapad donekle iznenađenje, jer se smatralo da su mogućnosti ruske avijacije u noćnim akcijama ograničene. Iako je izvršena brza dostava snaga u Siriji, pokazao se nedostatak suvremenih višenamjenskih brodova za borbu i dopremu snaga “iza horizonta”. To je i zbog doktrine po kojoj je ruska mornarica,za razliku od američke, flota obalne obrane.

Reforme ruskih oružanih snaga vođene su sa ciljem da Rusija dobije bitno drugačije oružane snage: od masovne mobilizacijske vojske do manje i profesionalne vojske, sastavljene od specijalnih postrojba za lokalne konflikte, sposobne da budu podrška ruskoj vanjskoj politici u bilo kojem djelu svijeta.

Završen je proces transformacije kopnenih divizija u brigade sposobne za samostalne operacije.  Ratno zrakoplovstvo smanjilo je svoj broj jedinica od 240 na 120.

Putinov “silovik”

U tijeku je pregrupiranje ratnog zrakoplovstva u 15 velikih baza i 40 manjih, a u svakoj velikoj bazi bi bilo od 150 do 200 borbenih aviona. U tijeku je i velika reforma zračno-desantnih postrojbi gdje će postojeće divizije biti transformirane u brigade za brzo reagiranje. Nova pomorska doktrina ruske države poseban naglasak stavlja na područje Atlantika i Arktika,te snažno prisustvo na Mediteranu pa će se u tom smislu i razvijati buduće plovne jedinice. U pogledu kadrovske politike, ukupan broj časnika sa 355.000 smanjen je na 150.000, a broj generala sa 1.007 na 886.

Iza svih tih silnih reformi kroz koje prolazi ruska oružana sila stoji aktualni ministar obrane Sergej Šojgu, najdugovječniji ruski dužnosnik u postsovjetskoj eri.  Šojgu pripada političkoj struji tzv. „silovika“ , krugu najbližih Putinovih suradnika.

Riječ je o kadrovima sigurnosnog aparata školovanih u sovjetskoj tajnoj službi KGB i njezinoj nasljednici, ruskoj tajnoj službi FSB. Ova ekipa s Putinom se uglavnom druži u njegovu domu u Novo-Ogarjovu, imanju u distriktu Odintsovo u Moskovskoj oblasti.

Kada je Hrvatska u pitanju i njezino ratno zrakoplovstvo, 2011. godine Šojgu je ponudio nove MiG-ove 29 M ili rabljene NATO-izirane MiG-ove 29S iz zračnih snaga Mađarske.

Rusija, inače, ne kreditira kupce svog naoružanja. No, u slučaju Hrvatske htjelo se napraviti iznimku. Šojgu je prije par godina ministra obrane Antu Kotromanovića pozvao da pošalje jednu tenkovsku posadu HV-a na godišnji tenkovski biatlon koji se održava na velikom poligonu blizu Moskve.

Šojgu je i kao ministar za izvanredne situacije dolazio u Hrvatsku. Jednom prilikom, ponudio je Hrvatskoj da sudjeluje u osnivanju centra za humanitarne katastrofe u Nišu. Ponudio je i nekoliko ruskih helikoptera za gašenje požara na hrvatskoj obali u ljetnim mjesecima.



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button