Nigdje u svijetu pozdrav Za dom spremni i znak fascio ne pada na pamet nikome ih zabraniti. Fascio ukrašava grbove Francuske, Kube i Ekvadora, Senata Sjedinjenih Američkih Država, švicarskoga kantona St. Gallen, ali i poznati kip Abrahama Lincolna iz 1920. godine.
Piše: Mr. sc. Blanka Matković
Drevna Sparta bila je najmoćnija peloponeska država čija se vojska smatrala najboljom u Grčkoj. Za razliku od drugih grčkih gradova-država, Sparta je imala profesionalnu vojsku, a vojna je služba počinjala već u sedmoj godini života. Spartanci su živjeli prema vrlo strogim pravilima, a posebno su se ponosili odanošću prema domovini.
Prije polaska u bitku, žene su im davale štitove govoreći: „S njim ili na njemu.“ Spartanci pobjednici vraćali su se sa svojim štitovima, a na štitovima su donosili svoje mrtve. Spartanci se nisu predavali niti uzmicali pa je rezultat svake njihove bitke doista bio jednostavan: pobjeda ili smrt.
Drevna Sparta daleka je povijest, ali spartansko junaštvo do danas je ostalo legendarno. Bili su škrti na riječima, no u zapisima nekih drugih naroda ostale su upamćene ideje koje svakako podsjećaju na načela kojima su Spartanci bili odani čitavoga života.
Tako je u pjesmama rimskoga pjesnika Horacija ostao zapisan stih „dulce et decorum est pro patria mori“ koji u prijevodu znači „slatko je i lijepo/ispravno umrijeti za domovinu“.
Taj moto ostao je zapisan na spomenicima brojnih naroda diljem svijeta – Brazilu, Kanadi, Kubi, Indiji, Dominikanskoj Republici, Novom Zelandu, Švedskoj, Ujedinjenome Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama i drugima.
Osim toga, također je riječ o službenome sloganu Portugalske vojne akademije te pojedinih postrojba Kraljevske nizozemske vojske i Kraljevskoga australskog pješadijskog korpusa. U svome skraćenom obliku – „Pro Patria“ („Za dom(ovinu)“) – isti slogan zadržala je vojska Šri Lanke i jedna kanadska pukovnija. Ovaj, među „hrvatskim“ političarima navodno „sporni“ pozdrav, sačuvao se i u jednome drugom, i to baš onome „najspornijem“ obliku.
Tako je na odlikovanju Lewisa Warringtona, junaka US Army, ostalo zapisano „Pro patria paratus aut vincere aut mori“ što u prijevodu znači „Za dom(ovinu) spremni ili pobijediti ili umrijeti“. Bilo je to 1814. – punih 127 godina prije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske.
Na nesreću tzv. antifašista i općenito mrzitelja hrvatskih nacionalnih obilježja, jedna australska pukovnija bijaše – baš poput starih Spartanaca – škrta na riječima, pa je njihovim sloganom postao – „Paratus!“ (u prijevodu: „Spremni“).
U posljednje vrijeme u Hrvatskoj su sve glasniji oportunistički glasovi (Ante Starčević nazivao ih je Slavoserbima) onih koji smatraju da svi „kompromitirani“ povijesni simboli moraju biti zabranjeni pa čak i onda ako se radi o onima koji su postojali prije „kompromitacije“.
Takve zahtjeve pravdaju nam, naravno, demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima, odnosno svim onim načelima koja su upravo pod tzv. antifašizmom, dakle režimom na čijim „tekovinama“ takvi inzistiraju tvrdeći da je na njima izgrađena današnja hrvatska država, bila sustavno gažena.
Među znakovljem koje je bez sumnje itekako kompromitirano, na primjer brojnim zločinima nad hrvatskim civilima u Dalmaciji i drugdje u primorju te upornim pokušajima zatiranja hrvatskoga identiteta na tim prostorima, svakako je fascio po kojemu je čitav jedan režim dobio ime.
Fascio datira iz staroga Rima u kojemu je simbolizirao vlast, moć i pravdu. Istu simboliku zadržao je i danas, pa ga, baš poput latinske inačice pozdrava „Za dom spremni“, koriste brojni drugi narodi. Tako fascio ukrašava grbove Francuske, Kube i Ekvadora, Senata Sjedinjenih Američkih Država, švicarskoga kantona St. Gallen, ali i poznati kip Abrahama Lincolna iz 1920. godine.
Nitko od ovdje spomenutih nije odbacio jedan povijesni simbol samo radi toga jer je taj isti simbol u jednome povijesnom razdoblju bio kompromitiran. Slična je situacija i sa svastikom koja se još uvijek nalazi na zastavi Finskih zračnih snaga.
Teško je povjerovati da brojni povjesničari među hrvatskim političarima nisu svjesni ovih činjenica. Jednako tako nemoguće je povjerovati da brojni pravnici među hrvatskim političarima nikada nisu naučili ni riječ latinskoga. Teško je povjerovati da čitave horde beskorisnih diplomata na svojim proputovanjima nisu vidjele niti jedan ovdje spomenuti grb. Uostalom, riječ je o državama koje svoja predstavništva imaju i u Zagrebu.
Vjerojatnije je da u vlastitom oportunizmu pribjegavaju ispraznicama kojima žele prikriti političku trgovinu, bezidejnost svojih programa i općenito nedostatak ikakvih ideala, a javnost uvjeriti kako je potrebno zabranjivati hrvatske nacionalne simbole koji su u povijesti navodno „kompromitirani“ (po partijskome tumačenju) jer upravo tako navodno čine sve civilizirane i demokratske zemlje ovoga svijeta. Navedene ih činjenice ne samo demantiraju nego štoviše ukazuju da se te države, koje brojni hrvatski političari ističu kao primjere uređenih društava, itekako ponose svojom tradicijom i simbolima nacionalnoga identiteta.
Tako nešto nije dopušteno Hrvatima, barem ne onima koji ne žele biti omalovažavani kao „nazadni, krezubi i neuki desničari“ i onima koji ne žele plaćati stotine kune za prekršajne prijave te eventualno ići u zatvor. Mnogi hrvatski simboli preživjeli su stoljeća tuđih osvajanja i represivnih režima pa su unatoč tomu ostali zapamćeni u sjećanju hrvatskoga naroda.
Misli li doista netko, izabran na samo četiri godine vlasti, da jednim dekretom može izbrisati stoljeća povijesti? To nije uspjelo čak ni jugoslavenskome komunističkom režimu koji je preživio punih 45 godina. Jedino što je taj režim postigao je bilo to da je u trenutku kada je to bilo najpotrebnije većina Hrvata bila pro patria paratus!
Jesu li komunisti plagirali ustaški pozdrav „Smrt fašizmu, sloboda narodu“?
Neznanje škodi, jedna je druga latinska izreka. Koliko god neznanje privremeno blaženo bilo, dugoročno može izazvati nesagledivu štetu, naročito onda kada se uporno ističe u javnome prostoru. U Hrvatskoj je to svakodnevna pojava pa od osoba koje popunjavaju javni prostor – političara i novinara – vrlo često možemo čuti potpuno pogrešne interpretacije kako povijesnih događaja, tako i povijesnih simbola i slogana. Tako je u Hrvatskome saboru jedna zastupnica uskliknula „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, želeći time naglasiti svoje „antifašističko“ opredjeljenje.
Slogan je to koji je zabilježen u kolovozu 1941. u tadašnjem „Vjesniku“, glasilu Narodnooslobodilačkog pokreta, a s vremenom je prerastao u službeni pozdrav NOV-a. No, slabije je poznato da je vrlo slična fraza zabilježena u glasilu hrvatskih revolucionara – „Ustaša“.
Tako se u zaglavlju jednoga broja navodi ustaško geslo „Dušmanu smrt – Hrvatskoj sloboda“. Bilo je to u lipnju 1930., dakle punih 11 godina prije početka Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj.
Ostaje nepoznato jesu li komunisti ustvari plagirali izvorni ustaški pozdrav pa nam ostaje samo nadati se da će presudu o tome donijeti partijska komisija nazvana Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima – ona ista koja na žalost ne poznaje osnove latinskoga jezika, heraldike i hrvatske povijesti.
Foto: press
