U emisiji ‘Nedjeljom u dva’ 17. lipnja povjesničar Ivo Goldstein govorio je o ustašizaciji Hrvatske, povijesnom tretmanu Jasenovca i tužbi protiv svećenika koji je njegovog oca, pokojnog Slavka Goldsteina nazvao ‘mrziteljem Hrvatske’
Odgovarajući na pitanje koje se često čuje u hrvatskoj javnosti – ‘do kada će se ovdje stalno pričati o ustašama i partizanima?’, Goldstein je kazao da priča o ustašama i partizanima nije samo priča o onome što se događalo prije 70 i više godina.
‘To je i priča o Hrvatskoj 2018. godine, odnosno o Hrvatskoj danas’, rekao je.
‘Čitava priča o ustašizaciji, blajburgologiji, povijesnom revizionizmu koji cvjeta oko nas, nametnuta je tema Hrvatskoj i hrvatskom društvu da bi se njome bavilo, a da bi se negdje ‘iza ugla’ promovirala nazadna, zatvorena, konzervativna, antiimigrantska ideologija i njezina provedbena politika’, pojasnio je.
‘To je sukob dvije Hrvatske – jedna je otvorena, a druga je zatvorena, jedna je ona koja mrzi, druga je ona koja želi komunikaciju,’ dodao je.
Osvrnuo se i na svoj komentar otprije nekoliko godina kad je također u ‘Nedjeljom u 2’ ocijenio da se u javnom prostoru u Hrvatskoj smanjuje govor mržnje.
‘Neću reći da sam bio naivan, ali sam svakako krivo procijenio. Računao sam da napredujemo. Nadao sam se da će nam članstvo u EU pomoći da riješimo dječje bolesti koje imamo u razvoju prema modernoj zemlji, ali do toga nije došlo jer je i sama EU počela bolovati, odnosno, i sama je ušla u krizu, kako grčku, tako i institucionalnu i migrantsku, zbog čega su se snažnije članice morale baviti same sobom. Mi smo ostali prepušteni samima sebi’, rekao je Goldstein i dodao da je oko 2012. ili 2013. u Hrvatskoj krenula ‘konzervativna revolucija’.
‘Ona nužno mora imati povijesni kontekst, povijesnu utemeljenost. Povijesni revizionizam u nekim drugim državama ima neke druge manifestacije, a u Hrvatskoj je to ustašizacija’, kazao je.
Na pitanje zašto se opet bavi istraživanjima o Jasenovcu, a o tome će mu izaći u rujnu ili listopadu i knjiga koju je napisao, Goldstein je odgovorio da je 2015., nakon što je s ocem Slavkom Goldsteinom završio i objavio knjigu ‘Tito’, razmišljao što dalje.
‘Budući da smo i jedan i drugi o Jasenovcu objavljivali radove, vidio sam da imam jedan dosta velik broj podataka, da imam kronološki i problematski niz onoga što bih trebao i što ću obraditi’, pojasnio je dodajući da nije došao do nekih dramatičnih ili revolucionarno novih saznanja u vezi s temom Jasenovca.
Stanković je pustio prilog iz HTV-ove emisije Otvoreno kada je Goldstein zaprijetio napuštanjem emisije jer je Ivan Zvonimir Čičak iz HHO-a spomenuo da treba istraživati Jasenovac nakon 1945. godine.
Goldstein je poručio da “u ime svoje obitelji i strica Danka pita sve te đubretare i smrdljivce da objasne njegovu stricu gdje su svi ti ljudi ako je priča o žrtvama Jasenovca i ubijenoj djeci samo samo propaganda’.
‘Ne mogu ostati miran u toj temi. To nije samo povijest. To je kao da obiteljima stradalih na Ovčari kažete da tamo nitko nije pobijen”, rekao je.
‘To je bio logor smrti i radni logor istovremeno’, rekao je i pojasnio da je radni logor napravljen po obrascu nacističkih logora.
‘Luburić i njegova ekipa su u proljeće 1941. godine išli u Njemačku, 40 km sjeverno od Berlina, u jedan logor naučiti kako napraviti logor, koji je istodobno i logor smrti. Postojao je jedan koncept koji su izmislili Nijemci u Drugom svjetskom ratu, a provodili ustaše. Taj koncept je ubijanje nedovoljnom prehranom – ljudima dajete 600-700 kalorija dnevno. A kako su radili teške fizičke poslove, trebali su između 2000-3000 kalorija dnevno da bi preživjeli. Vremenske prilike u jesen te godine bile su vrlo loše, a zima 1942. je bila oštra. Ako su po takvim uvjetima radili 10 dana na nasipu, ubrzo bi umrli, kazao je Goldstein.
‘U svojoj knjizi htio sam pokazati da Jasenovac nije bio samo logor smrti ili velika tvornica smrti ili mjesto gdje je jako puno ustaša i zatočenika. Htio sam pokazati da su tamo deseci tisuća malih pojedinačnih sudbina, kako zatočenika ili pak onih koji u logor nisu niti ušli, već su odmah prebacivani na desnu obalu Save, gdje su ubijeni, rekao je. Ovi koji su ostajali u logoru, pa i sami ustaše – to je bio skup pojedinačnih sudbina’, izjavio je te istaknuo primjer Ante Vrbana.
‘Bio je iz podvelebitskog sela iznad Karlobaga i radio kao opskrbljivač planinarskih domova. Zagrebačkoj je buržoaziji, koja je tamo boravila, donosio namirnice, odlazeći pješice u Karlobag, i uvijek bi ih zakidao za nešto novca, za što su svi oni znali. Od jednog gladnog seljačića postao je monstrum u Jasenovcu’, ispričao je Goldstein.
Na pitanje trebaju li danas 20-godišnjaci osjećati odgovornost zbog ustaške povijesti Hrvatske, Goldstein je komentirao da ne.
‘Ali trebaju osjećati krivnju ako se izjašnjavaju kao ustaše jer oni su svojedobno bili na krivoj strani. Partizani su bili na ispravnoj strani, a sva ostala svita koja se prišivala nacistima i fašistima bila je na krivoj’, poručio je Goldstein koji se dotaknuo i Milog Plenkovića, svećenika s Hvara koji je nakon smrti Slavka Goldsteina prošle godine komentirao kako mu je drago ‘da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta’.
‘Podnijeli smo tužbu protiv njega. Kako netko može moga oca nazivati mrziteljem svega hrvatskog? Njega koji je govorio da Hrvati nisu ustaše? Može li biti većeg iskaza domoljublja od toga’, pitao je Goldstein.
Goldstein je pri kraju emisije priznao da je prošli tjedan Antunu Vrdoljaku platiti 68. 000 kuna temeljem pravomoćne sudske presude zbog njegova teksta o Vrdoljakovu filmu o Titu.
MP/foto:hrt
