Prošla su dva tjedna od uklanjanja HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu. Bio je to čin na koji su pristale pojedine udruge HOS-a misleći da će time smiriti duhove.
Javnosti su trijumfalno predočili dokaz svoje Pirove pobjede – rješenje Gradskog ureda za opću upravu kojim se Savezu UDHOS-a temeljem zahtjeva za upis promjena u Registar udruga odobrava upis promjene Statuta i kojim je navodno legaliziran pozdrav „Za dom spremni“.
Pažljivijim uvidom u dopis Ministarstva uprave od 6. rujna 2017. jasno je da je navodna Pirova pobjeda SUDHOS-a bila čak i manje od toga, odnosno tek puki posljednji trzaj pred donošenje odluke o tom pozdravu od strane politički oktroiranog Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima predvođenog čovjekom koji predsjeda institucijom čiji je počasni član krvnik hrvatskog naroda Josip Broz Tito.
U HSP-ovom priopćenju od 7. rujna zapitali smo se što još možemo očekivati od ovakvog režima predvođenog HDZ-om. Uklanjanje spomenika Kralju Tomislavu ili banu Jelačiću u Zagrebu?
Likvidaciju krova crkve sv. Marka pred zgradom Sabora zbog povijesnog prvog bijelog polja u grbu? Zabranu opere Ivana Zajca „Nikola Šubić Zrinski“ u kojoj se poziva u boj za dom svoj? Uvođenje zatvorske kazne za javno izvođenje „Vile Velebita“? Izmjene u nacionalnom grbu i zastavi? Zabranu hrvatskih obilježja i uvođenje nekih novih? Jugoslavenskih možda? Totalni teror nad hrvatskim građanima i otvaranje logora?
Pretpostavili smo da bi početak ipak mogao biti nešto suptilniji – izmještanje spomenika na Ovčari ili možda prepravljanje hrvatske himne – jer, eto, i oni vrijeđaju Milorada Pupovca i slične njemu kojima su čak ustaške kune daleko draže od bilo kakve hrvatske države.
Događaji koji su uslijedili pokazali su i svakodnevno pokazuju da je procjena HSP-a bila potpuno ispravna. Uklanjanje HOS-ove spomen ploče iz Jasenovac bio je totalni poraz kojim su širom otvorena vrata kriminalizaciji svih hrvatskih obilježja.
Nakon što je „neformalno“ pao pozdrav „Za dom spremni“, bilo je pitanje trenutka kada će uslijediti napad i na sve ostale simbole hrvatskog identiteta i nacionalnog bića.
Takvim napadima već svjedočimo jer više nije „problematičan“ samo jedan pozdrav, i to starohrvatski pozdrav kojeg je naš narod preuzeo od nekih, daleko starijih naroda i civilizacija.
Dana 20. rujna oglasio se SDP-ov saborski zastupnik Peđa Grbin, po zanimanju pravnik. Dotični je zatražio od Ministarstva uprave da oglasi ništavim rješenja Grada Zagreba kojim su ovjereni statuti udruga u čijim je grbovima i pečatima istaknut pozdrav “Za dom spremni”.
No, to nije sve jer u svojoj Facebook objavi Grbin se obrušio i na ostala hrvatska obilježja sadržana u amblemu HOS-a, pa su tako „spornima“ postali grb i pleter.
Grbin nije ni povjesničar ni arheolog ni hrvatski domoljub pa je razumljivo da o korijenima hrvatskih obilježja zna premalo ili ništa. No, Grbin jest saborski zastupnik čije se radno mjesto pukim slučajem nalazi na Trgu sv. Marka čiji je središnji dio jedan od simbola Zagreba – Crkva sv. Marka.
Pukim slučajem, upravo se na krovu te crkve nalazi hrvatski grb s prvim bijelim poljem, a takve verzije hrvatskih grbova iz razdoblja Austro-Ugarske dotični može naći i u susjednoj Mađarskoj.
Stoga je ne samo teško, nego nemoguće i potpuno iracionalno pravniku Grbinu udarati po doista starom hrvatskom grbu koji je postojao stoljećima prije osnivanja Ustaškog pokreta. Grbin možda nije išao u shopping po kobasice u Mađarsku, ali je sasvim sigurno barem jednom vidio crkvu sv. Marka, pa je isticanje bijelog polja u hrvatskom grbu kao nečeg „spornog“ u najmanju ruku neozbiljno i zlonamjerno.
Drugi Grbinom problem je nepoznavanje ranosrednjovjekovne povijesti i povijesni umjetnost, posebno predromaničkih ornamenata. U pokušaju da se opravda nepostojeći antifašizam i silni novac koji RH izdvaja za „boračke penzije“ i „antifašističke“ udruge, i vladajućima i oporbi potreban je naravno – fašizam.
Zato bilo kakav trag koji bi vodio do Hitlera ili Mussolinija treba pomno tražiti ispod svakog kamena i koristiti ga kao batinu po hrvatskoj glavi, pa makar bio toliko nedužan poput „Guten Tag“. U nedostatku stvarnog fašizma u Hrvatskoj, sve nacionalno – i naravno, „neprogresivno“ – neminovno mora biti okvalificirano kao fašizam.
Stoga se Peđa dohvatio pletera istaknuvši da je hrvatski grb s prvim bijelim poljem u HOS-ovom obilježju obuhvaćen stiliziranim pleterom „koji po svom dizjanu odgovara pleteru koji je za stilizaciju svog zločinačkog simbola U koristio ustaški režim na svom službenom znakovlju“.
Jednostavnim pretraživanjem na Google Grbin je uz minimalan napor mogao naći na stotine varijacija hrvatskog pletera, ali i pletera drugih naroda, kao na primjer „ustaša“ Kelta.
Da je Peđa bacio brzinski pogled na zabat s natpisom kneza Mutimira iz 895., pronađen u crkvi sv. Luke u Uzdolju kraj Knina, u samom središtu križa primijetio bi gotovo identičan stilizirani pleter. Da je obratio pažnju na pleter na reljefu splitske krstionice, uočio bi to isto.
Upitno je zbog čega je Grbinovo poznavanje hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka toliko slabašno. Možda čovjek jednostavno ima averziju prema umjetnosti, možda ga muzeji nikada nisu privlačili, možda ne iskazuje nikakav interes za hrvatske vjerske objekte ili jednostavno misli da se dokaz pronađen u Uzdolju može odnositi isključivo na onaj narod koji je taj dio Hrvatske u ne tako davnoj povijesti okupirao, uništavao, a hrvatsko stanovništvo ubijao i progonio.
Uvjerimo li Peđu da je „sporni“ pleter ustvari srpsko obilježje, možda nam čak i dozvoli da ga zadržimo. Ako ništa drugo, onda barem Pupovcu za ljubav!
Mirela Bušljeta Felc, glavna tajnica HSP-a
