Objavljeno tko je bio za, a tko se protivio povratku Zvonka Bušića u Hrvatsku

kolovoz 28, 2017 maxportal
Share Button

Od prvog kontakta Gojka Šuška s američkim diplomatima u kolovozu 1990. do molbe oporbenih čelnika 1999. hrvatski su se političari 1990-ih konstantno zalagali za puštanje Zvonka Bušića iz američkog zatvora, otkrivaju nedavno deklasificirane američke diplomatske bilješke, piše Večernji list.



Zvonko Bušić bio je hrvatski politički emigrant. U SAD-u je 1977. osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog otmice američkog zrakoplova i postavljanja eksploziva koji je usmrtio newyorškog policajaca. Pomilovan je u srpnju 2008., nakon čega se vratio u Hrvatsku.

Prije četiri godine, 1. rujna 2013., Bušić se ubio u svom domu u Rovanjskoj, a iza sebe je ostavio dva oproštajna pisma u kojima je, među ostalim, napisao da više “nije mogao živjeti u Platonovoj pećini

Otprije je poznato da je predsjednik Franjo Tuđman u više navrata od američkih dužnosnika i diplomata tražio pomoć u puštanju Bušića iz zatvora. Tuđman je to osobno molio i predsjednika Billa Clintona u vrijeme i nakon potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, kada su odnosi Hrvatske i SAD bili na vrhuncu.

No ove američke depeše prvi put otkrivaju hrvatskoj javnosti neke detalje.

Tako bilješka iz srpnja 1995. citira tadašnjeg ministra vanjskih poslova Matu Granića koji kaže da je “transferiranje” Bušića iz američkog zatvora u Hrvatsku “psihološki iznimno važno za Hrvatsku” i za Tuđmana osobno.

– Važnije je i od kredita od 25 milijuna dolara – citira bilješka Granićeve riječi.

U svibnju 1995. Ministarstvo pravosuđa predalo je Amerikancima i formalni zahtjev za Bušićev transfer, no depeše otkrivaju da to nije bio prvi formalni zahtjev za pomoć po tom pitanju.

Prvo pismo hrvatskih vlasti upućeno je već u siječnju 1991. iz Ministarstva iseljeništva, na čijem je čelu bio Gojko Šušak. On je problem Bušića spomenuo već kolovozu 1990., kada je kao ministar prvi put kontaktirao s američkim veleposlanstvom.

“Želio je da američke vlasti budu svjesne toga da bi hrvatska Vlada dopustila Bušiću da živi ovdje u slučaju da bude pomilovan”, piše u depeši iz kolovoza 1990. U pismu iz siječnja 1991., prvom formalnom zahtjevu Hrvatske koji se tiče Bušića, Šušak moli Amerikance za pomoć u puštanju ukupno osmero Hrvata koji su tada služili zatvorske kazne zbog djela koja su, kako tumači Šušak, “počinili iz domoljublja” kao “žrtve jugoslavenske tajne službe (UDBA)”, stoji u depeši.

U svim apelima hrvatskih vlasti pod predsjednikom Tuđmanom naglašava se da je i sudac John R. Bartels, koji je sudio Bušiću i njegovim suradnicima, više puta izjavio da ga ne smatra teroristom. Navodi se i da je Bušić trebao biti pomilovan nakon što odsluži 10 godina zatvora.

No pred kraj Tuđmanove vladavine odnosi sa SAD-om ozbiljno su narušeni i, ako je ranije i bilo, više nema nikakve šanse da Amerikanci pomognu po pitanju Bušića, otkrivaju depeše.

Tada apel za puštanje Bušića stiže od oporbenih lidera koji na nadolazećim izborima pokušavaju svrgnuti Tuđmanovu vlast: petero lidera tadašnje “šestorke” (svi osim Radimira Čačića; dakle Ivica Račan, Dražen Budiša, Zlatko Tomčić, Vlado Gotovac i Ivan Jakovčić) šalju 22. rujna 1999. zajedničko pismo američkoj državnoj tajnici Madeleine Albright.

Pozivajući se na tada recentne primjere u kojima su iz američkih zatvora u svoje domovine transferirani državljani Portorika i Italije osuđeni za terorizam, oporbeni lideri traže da se i Bušiću dopusti da ostatak kazne odsluži u Hrvatskoj, posebno zato što je “od početka izražavao duboko žaljenje za nenamjerno izazivanje štete drugima i jer uživa snažnu podršku svog suca Johna Bartelsa (…) koji smatra da je postupanje odbora za pomilovanja dosad bilo nepotrebno grubo i okrutno”.

Budiša, Račan i ostali mole Albright da se Bušićev transfer organizira “prije nadolazećih parlamentarnih izbora”.

No depeša poslana u listopadu 1999. iz američkog veleposlanstva u Zagrebu otkriva kako je tadašnji veleposlanik William Montgomery preporučio svojim šefovima u State Departmentu da to pismo jednostavno – ignoriraju.

“Oporbeni čelnici očigledno bi iskoristili reakciju američke vlade na svoje pismo kao uspjeh u predizbornoj kampanji i kao protutežu za svoju kritičnost prema Vladi zbog izostanka suradnje s tribunalom u Haagu.

Veleposlanstvo preporučuje da se trenutačno ništa ne poduzima po pitanju Bušića. Ne vjerujemo da se Tuđmanovoj Vladi može vjerovati da će ispuniti bilo kakve uvjete te da Bušić neće biti dočekan kao heroj ili da će odslužiti ostatak kazne.

Veleposlanstvo preporučuje da državna tajnica ne odgovara na pismo, veleposlanik to može učiniti izravno s čelnicima oporbe te da se tom pitanju posvetimo, zajedno s ministarstvom pravosuđa, ako oporba formira vladu nakon izbora”, piše u toj depeši, piše Tomislav Krasnec u Večernjem listu.



Komentari
Share Button