OD MASLENICE DO KEREMPUHA: Marko Radoš ne može se načuditi zašto Hrvatska godinama financira najcrnju propagandu o svom herojskom vremenu

siječanj 21, 2018 maxportal
Share Button

Ovih dana u siječnju kao i svakim početkom godine ulazimo u ciklus obilježavanja događaja iz Domovinskog rata i taj ciklus obilježavanja traje od završetka rata, znači već više od 20 godina.



 

 

PIŠE:  Marko Radoš-Mara 

I tako iz godine u godinu iz desetljeća u desetljeće kreće se sa obilježavanjem međunarodnog priznanja RH i mirnom reintegracijom Srijema, Istočne Slavonije i Baranje, nastavlja se sjećanjem na VRO Maslenica i ide dalje godišnji kalendar i ritam obilježavanja i sjećanja na događaje iz novije Hrvatske povijesti i Domovinski rat:  Pakrac i Lipik, Plitvice, Bljesak, Ljeto, Gospić, Oluju, Maestral, Miljevački plato, Farkašić, Sunju, Slunj, Saborsko, Široku Kulu, Cincar, Baranju, Južni potez, okupaciju Vukovara i istoka Slavonije, zločine na Ovčari, pobijenu djecu u Slavonskom Brodu.

Svaki ovaj događaj i  ova akcija ima svoju pozitivnu priču u oslobađanju Hrvatske, svoje heroje i žrtve onih koji su stvarali bolje sutra svima nama,svaka ova okupacija i zloćin  ima svoje žrtve onih koji su ubijeni da nam se zatre trag na našoj zemlji i svoje zločince koji su to činili.

Na Maslenicu  se moram malo više osvrnuti jer je 25. obljetnica događanja danas i ovih dana i to razdoblje od četvrt stoljeća i nije bio tako davno da se zadrani ne sijećaju kako im je bilo živjeti pod svakodnevnim granatiranjem grada , bez struje i bez vode, a svi drugi koji su išli od juga prema sjeveru  i obrnuto dobro se sjećaju čekanja trajekata i putovanja preko Paga, posebno u zimskim ujetima za vrijeme jake bure kada trajekti i nisu mogli voziti.

Operacijom Maslenica  je u tjedan dana konačno napravljena deblokada grada Zadra i njegovog zaleđa i spojen sjever i jug Hrvatske. Nakon izvojevanih pobjeda u izravnom  sukobu sa najelitnijim srpskim snagama u Novigradu i cijelom Zadarskom zaleđu u kojima su sudjelovali najači aduti obje strane, tada su po repu dobili Vukovi sa Vučjaka, arkanovi Tigrovi, šešeljevi bradati dobrovljci, brigade rezervnog satava iz okupranih općina, JNA Mile Novakovića i ostale bradate spodobe koje su se tih dana hvalisale sa srpskim morem.

S naše strane o oslobađanju ovog dijela RH sudjelovali su 4.Gbr, dijelovi i taktičke grupe  2.Gbr, 3. Gbr, 1.Gbr, 9.Gbr, SP MUP-a, Postrojba GSHV,, 112. br HV, 113. brHV, 126.brHV, 72. bVP, Diverzanti HRM itd..Moglo bi se reći da je to bio prvi izravni sraz na ovoj razini i pokazatelj budućeg odnosa vojnih snaga i neiminovnog poraza SAO krajine i vojnog poraza srbočetničkih okupatorskih snaga koje su svoj konačni poraz doživjele u završnim operacijama Olujom i Južnim potezom kao krunom naše pobjede.

Maslenica je oslobođena uz velike žrtve naših branitelja, 127 poginulih i oko 160 ranjenih pripadnika HV do 31.03.1993. i stabilizranja stanja na ovoj bojišnici. Posebno velikbroj stradalih bio je iz 3.GBr Kune u borbama oko Kašića, njih ukupno 23 u jednom danu i kao spomen na njih stoji  križ od slavonskog hrasta na mjestu njihovog stradanja.

I sve ovo razdoblje, svih ovih 20-27 punih godina obilazimo na naše datume naše križeve, naša mjesta i naša groblja, na slavu ovih događaja i spomen i sjećanje onih kojih više nema i sve nas je manje i sve smo stariji.

Na žalost neki su nas ograničili i žele nas ograničiti samo na ova sjećanja, na paljenje svijeća i polaganje vijenaca i svete mise kao spomen na naše pokojne i na ove događaje i na žalost to uvelike uspjevaju. I oni će se doći prigodničarski pokloniti žrtvi i palim herojima, zapaliti svijeću, položiti vijence pred kamerama i možda čak i u crkvu otići ne radi vjere i uvjerenja već radi svoje političke dobiti. A mi ćemo taj dan biti zadovoljni jer smo pritisnuti emocijama i sjećanjima, jer smo spremni praštanju, jer smo skloni zaboravu, jer smo takvi.

I onda će se već sutra vratiti hrvatska stvarnost, naša svakodnevnica i neka drugačija paralelna realnost. U toj stvarnosti postoji neki drugi svijet i neka drugačija Hrvatska koja ne da mira ni nama, ni našim pokojnima i stalno kopa po našim ranama i udara u temelje ove zemlje. Ti koji Hrvatsku nisu ni željeli svakodnevno rade na omalovažavanju, stvaranju negativnog ozračja i udaraju na temelje jednog naroda i na sve njegove institucije.

I oni dobro znaju na što treba udariti, a to su obitelj, Domovinski rat, katolička crkva, hrvatski branitelji i Hrvatska vojska. I to sustavno i paralelno traje koliko i obilježavanje naših obljetnica. Jedan od planova koji su proveli preko medija kojim vladaju u ovoj zemlji i uz pomoć svih vlasti u ovoj zemlji  je taj da su nas sustavno makli od utjecaja u društvu i ograničili na obilježavanje naših obljetnica, koje nisu i njihove.

One malobrojne koje su ostavili u sustavu, njima su svakom pojedinačno odredili cijenu i to sa novcima, političkim položajima, raznim odborima, tvrtkama i oni su tihi i oni slušaju u interesu svoga dobitka i probitka, a na štetu svoga naroda.

A ti neki su zauzeli duhovnu nadogradnju hrvatskog naroda u Hrvatskoj državi, a to su obrazovanje i školstvo, kultura i medijski prostor. I tu se ponašaju kao da su to dobili u  nasljeđe od svojih očeva i djedova, a možda su po tome u pravu.

Tako se nad Hrvatskom mogu nesmetano iživljavati razni Grlići, Marinkovići, Matanovići , Tomići, Šerbedžije, Frljići, Đikići, Babići  i slični i svi od reda financirani preko HAVC-a, Ministarstva kulture, HRT-a i drugih hrvatskih institucija.

Ovih dana su se redali događaji koji su čista suprotnost od vrijednosti Maslenice i cijelog Domovinskog rata i ovo sve što se odvija pod okriljem hrvatskih institucija nam govori u kojem smjeru  duhovno ide ova današnja vlada i vlast  i mislim da nitko nema pravo zabadati glavu u pijesak i negirati realnosti koje nas svakodnevno šamaraju.

Filmovi prikazani na HRT-u MINISTARSTVO LJUBAVI i USTAV RH za koje je HAVC izdvojio 10-ak milijuna kuna, gostovanje četnika Bore Drljače za doček Pravoslavne Nove godine u Domu hrvatskih branitelja u Puli, ultimativna najava potpredsjednice HNS Marije Puh o ratifikaciji Istambulske konvencije prema HDZ-u koju će i izglasati u Saboru zajedno sa SDP-om, GLAS-om Vesne Pusić uz određeni broj HDZ-ovih zastupnika koji će biti protiv i onda će Plenković reći da je to demokracija (kao da mi sami ne možemo donijeti svoje zakone o zaštiti žena i svih slabijih i ugroženih u našem društvu), napadi na ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda sa svih pozicija, čudna komemoracija i pjesme na ispraćaju Predraga Lucića i kada se smrt čovjeka koristi za mržnju prema drugima onda to sve govori o tim ljudima.

I kao vrhunac svega predstava ŠEST LIKOVA TRAŽI AUTORA Luigija Pirandella koju je u petak na večer u kazalištu Kerempuh Oliver Frljić preuredio da bude golo vrijeđanje Hrvatske zastave, Bogorodice, vjere, Domovinskog rata, hrvatskih branitelja, državotvornih političara i svega što miriše i diše hrvatski.

Dok su mnogi uglednici iz javnog života i političari među kojima je nekoliko bivših ministara i predsjednik SDP-a uživali i pljeskali ne nalazeći ništa sporno u vrijeđanju i izljevima mržnje prema drugima samo da vas podsjetim kako je u predstavi uprizoren biskupa Mile Bogovića koji dolazi na plinskoj boci koja bi trebala biti sjećanje na braniteljski prosvjed u Savskoj i koji im je svima trn u oku jer im je skinuo najdražeg predsjednika Ivu Josipovića

Taj biskup lopatom kokaina daje pričest bivšem ministru kulture Zlaku Hasanbegoviću u trenutku muslimanske molitve, tu je i silovanje žene na hrvatskoj zastavi koju prate povici Vilima Matule ‘U ime obitelji, U ime obitelji’ pa slijedi poklanjanje kolijevke sa kosturom mrtvog djeteta iz Ahmića, šutiranje glave mrtvorođenog djeteta od strane pripadnika Specijalne policije MUP-a RH i drugih.

I da ne nabrajam dalje maštu umjetničke slobodode Olivera Frljića koji je svoju bolesnu maštu mogao jedino realizirati u ovakvoj Hrvatskoj uz svesrdnu pomoć Duška Ljuštine dugogodišnjeg Bandićeva glavnog namjesnika za kulturu u gradu Zagrebu i ravnatelja kazališta Kerempuh, Vilima Matule bivšeg člana CK SKJ SFRJ koju tu tvorevinu nikako ne može prežaliti i ovo sve čini iz osobne mržnje prema Hrvatskoj koja ga za bogato nagrađuje, sve ovo je blagoslovljeno od strane vladajućeg HDZ-a, partnera u vlasti i Ministarstva kulture kao vid umjetničkog izražavanja i umjetničke slobode, a nikako širenja mržnje i vrijeđanja naših svetinjakao što su hrvatska zastava, Domovinski rat, obitelj i naša vjera.

I ovaj osvrt bi završio sa poraznom rečenicom za sve nas :

I nema ni jednog naroda na svijetu kao što su Hrvati, koji sami financiraju najcrnju propagandu o sebi i svom herojskom vremenu.

Marko Radoš Mara; Zagreb, 21.siječanj 2018.

 



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button