Neslužbeno se doznaje da se radi o Viktoru Tolju, Vidakovićevom klijentu koji ga je branio nakon što je oteo sina drugog poznatog osječkog odvjetnika Radoslava Arambašića. Tada je Tolj prijetio da će ubiti odvjetnika i sebe zbog toga što je prokockao sve što ima i što nije zadovoljan životom, ali ih je pustio i bio osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu
Viktor Tolj je vlasnik mjenjačnice Vito, o kojem se po Osijeku govori da je bio ovisan o kocki te da se bavio sumnjivim poslovima, a bio je 90-postotni ratni invalid i bolovao je od PTSP-a.
Prema informacijama objavljenim na Twitteru portala Osijeknews.hr, Vidaković je ubijen u svom uredu u Radićevoj ulici u Osijeku, kod osječke tržnice. Ubojica je počinio samoubojstvo.
U policiji tu informaciju nisu mogli potvrditi dok ne završi očevid. Nakon pucnjave pripadnici specijalnih snaga okupirali su Radićevu ulicu, u zgradi u kojoj se dogodila pucnjava. Svjedoci tvrde da je vježbenica, navodno Vidakovićeva kći, uspjela pobjeći iz ureda i da su za njom vrlo brzo istrčale i ubojice.
Vidaković i Tolj poznavali su se jer mu je Vidaković bio branitelj u slučaju iz 2007., kada je Tolj oteo Vjenceslava Arambašića, sina odvjetnika Radoslava Arambašića, koji je u slučaju ‘selotejp’ zastupao Gordanu Getoš Magdić.
Gordana Getoš Magdić bila je tada ključna svjedokinja koja je i u policiji i pred istražnim sucem ponovila da je Branimir Glavaš bio glavni i izravni nalogodavac okrutnih ubojstava nepoćudnih osječkih civila srpske nacionalnosti.
Tolj je tada bio osuđen zbog otmica na višegodišnji zatvor, a Komisija za pomilovanja tadašnjeg predsjednika RH Stjepana Mesića odbila mu je 2009. zahtjev za pomilovanjem.
Nakon izlaska iz zatvora, doznajemo, živio je u Zagrebu.
Vjenceslav Arambašić ovako je opisao početak svoje otmice: ‘Kad je vidio da u uredu nema nikoga, ušao je sa žutom kuvertom pod rukom i odmah izvukao pištolj. Nije opazio da je u drugoj sobi umirovljeni sudac Radenko Radosavljević. Nije ostavljao dojam osobe koja je pukla, izgledao je posve promišljen. Kad je izvukao pištolj, prijetio je da će nas obojicu ubiti, a potom dokrajčiti i sebe. Potom se udaljio dva do tri metra i cijelo vrijeme držao prst na okidaču. Zatražio je da spustimo zastore kako ga snajperisti ne bi mogli vidjeti. Isprva nije ništa tražio.
Pričao je da mu je svega dosta, da su ga svi prevarili, da je prokockao ćevabdžinicu i mjenjačnicu koju je imao. Sve je to napisao i u svom tzv. oproštajnom pismu. U njemu je naveo i da ga više mlade curice ne žele, a da ga stare kokoši od 30-ak godina ne zanimaju. Rekao je da je zato razočaran životom te da je odlučio živjeti do 50. godine. Tek nakon duljeg razgovora spomenuo je mogućnost da me pusti ako mu platim 18.500 eura’, opisuje svoj susret s Toljem Arambašić.
‘Rekao je da ne smijemo pozvati policiju i da će, ako ga prijavimo i policija ga uhvati, on brzo biti pušten jer će se pozvati na svoj status ratnog vojnog invalida i PTSP od kojeg navodno boluje, a spominjao je i svoje veze u pravosuđu. Zatim je rekao da će nas odmah nakon puštanja drugi put ubiti bez oklijevanja. Kad je prvi put spomenuo koliko novca traži da bi me pustio, nije mi bilo jasno zašto traži baš 18.500 eura, ali odmah sam telefonirao ocu’, rekao je Vjenceslav Arambašić.
Poznati osječki odvjetnik Dražen Matijević kaže da se njegov kolega Vidaković bavio s kolegom Perom Jurićem kaznenim, ali i građanskim sporovima. ‘U obje sam ga uloge susretao, makar se zadnjih nekoliko godina uglavnom bavio građanskim pravom’, kaže Matijević za tportal. Kaže da je odvjetnička profesija opasna. On se tim poslom bavi 45 godina i tvrdi da je u tom periodu ubijeno barem 15 njegovih kolega. ‘Pamtim dugo i znam mnoge slučajeve, najveći broj ubojstava je u Zagrebu. Pamtim ubojstvo odvjetnika u Orahovici. Bilo je toga dosta’, zaključuje.
Vlatko Vidaković široj je javnosti poznat i kao sudac Gajski iz RTL-ove emisije ‘Sudnica’, a bio je u krugu osoba koje su bile pokretači HDZ-a do osnivačke skupštine 17. lipnja 1989. godine. Također je zanimljivo i da je zastupao optuženog Dušana Čučkovića, pripadnika srpskih paravojnih postrojbi kojemu se sudilo da je sudjelovao u počinjenju jednog od najstrašnijih ratnih zločina tijekom Domovinskog rata – likvidacijama u prostorijama Veleprometa u Vukovaru. Jedan je od prvih koji je zastupao klijente Ljubljanske banke, a neke od sporova dobio je devedesetih godina prošlog stoljeća.
Vidaković je bio studentski prvak u retorici i prvak države u preferansu. Družio se s društvenom elitom čiji je pripadnik bio. Imao je strast prema sportskim automobilima.Luksuzan odvjetnički ured u Radićevoj ulici nalazio se u najužem središtu grada – 300 do 400 metara udaljen od centralnog gradskog Trga Ante Starčevića.
Ubojstvo Vidakovića drugo je ubojstvo odvjetnika u Osijeku u dvije godine. Odvjetnika Luju Medvidovića njegov klijent Robert Rubić usmrtio je nožem. Zbog zločina je osuđen na 40 godina zatvora.
D. Lukić, Foto: Screenshot
