Rehabilitiran Filip Lukas, predsjednik Matice Hrvatske u vrijeme NDH

srpanj 20, 2017 maxportal
Share Button

Županijski sud u Zagrebu danas je prihvatio reviziju presude kojom su komunističke vlasti 1945, na smrt osudile Filipa Lukasa, predsjednik Matice Hrvatske od 1928. do 1945. godine.



Zahtjev za rehabilitacijom u veljači je podnijela udruga U ime obitelji.

Na dan predaje zahtjeva, Krešimir Planinić, član Upravnog odbora udruge U ime obitelji, istaknuo je kako su “danas ovdje kako bismo pokušali vratiti ugled i na hrvatskoj sceni osvježili lik i djelo profesora Filipa Lukasa”.

Revizijom su željeli, kazao je, “ispraviti nepravdu i pomoći prisjetiti se naših, hrvatskih velikana u povijesti od kojih možemo podosta naučiti za sadašnje i buduće hrvatske prilike”.

Tko je bio Filip Lukas?

Filip Lukas, predsjednik Matice Hrvatske od 1928. do 1945. godine, bio je geograf, povjesničar, geopolitičar, teolog i sveučilišni profesor, suradnik i član uredništva Hrvatske enciklopedije. Za svog je radnog vijeka napisao 170 znanstvenih radova te više knjiga i udžbenika.

Rođen je 29. travnja 1871.,  njegova obitelj u Kaštel Stari doselila je iz Poljica, a osnovna škola u njegovom rodnom Kaštel Starom danas nosi njegovo ime.

U Splitu je 1891. godine završio gimnaziju, a 1896. apsolvirao je Bogoslovni fakultet u Zadru. Zaredio se za svećenika 1895., a nakon toga nastavio je studij na Filozofskom fakultetu u Grazu pa u Beču. Završne ispite položio je 1906. Profesorsku karijeru započeo je 1901. godine na gimnaziji i Pomorskoj akademiji u Dubrovniku gdje je predavao povijest i zemljopis, a od 1907. do 1911. djelovao je kao profesor na gimnaziji u Sušaku.

Od 1911. do 1918. predavao je na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu.

Nakon profesorskog rada na toj je akademiji postao ravnatelj, a od 1919. bio je i docent za ekonomsku geografiju na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu. Godinu kasnije, kada je u Zagrebu osnovana Visoka Komercijalna škola, današnji Ekonomski fakultet, Lukas je tamo postao redoviti profesor. Radio je sve do 1945. godine, kada bježi u Austriju, a zatim u Rim. Umro je u tom gradu 26. veljače 1958. u 87. godini.

Povijesničari navode da je Lukas od najranije mladosti prihvaćao misao pravaške struje Ante Trumbića i Frane  Supila, podržavajući preko njih i jugoslavenske ideje. Nedugo nakon proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i njezinog ujedinjenja u Kraljevinu Jugoslaviju, “nije mogao pristati na činjenicu da se u Zagrebu pozdravlja srpskim, a ne hrvatskim zastavama”.

Odmah je počeo i zagovarati raspad Jugoslavije.

Na čelo Matice Hrvatske Lukas je došao mjesec dana prije atentata na Stjepana Radića, da bi nakon ubojstva povjesničara Milana Šufflaya 1931. godine postao čelna osoba među hrvatskom inteligencijom koja je u to vrijeme pružala otpor politici Beograda.

Filip Lukas koji je Hrvatsku napustio kratko prije nego što su partizani ušli u Zagreb. Suđenje je zato provedeno u njegovoj odsutnosti, a presudu mu je Okružni narodni sud za grad Zagreb izrekao 21. studenoga 1945. Osuđen je na smrtnu kaznu – strijeljanjem.

Krivim je proglašen krivim zbog svog znanstvenoga i publicističkog rada.

Lukasov odvjetnik dr. Nikša Škarica uložio je žalbu ali ju je Vrhovni sud odbio i potvrdio mu smrtnu kaznu.

Nakon sudske rehabilitacija kardinala Alojzija Stepinca u srpnju 2016. ovo je nova presuda kojim je rehabiliran uglednik koji je u političkom procesu osuđen u vrijeme komunizma.

———————————————————–

Povjesničar dr. Jere Jareb pronašao je u Hrvatskom državnom arhivu komunističku presudu Filipu Lukasu i objavio u časopisu Kolo, (Matica hrvatska, br.3, jesen 1998.)

Jere Jareb

Nedavno sam pronašao u Hrvatskome državnom arhivu presudu Okružnoga narodnog suda za grad Zagreb od 21. studenoga 1945, kojom se profesor Filip Lukas u odsutnosti osuđuje na smrt strijeljanjem. Dr. Nikša Škarica, Lukasov branitelj »postavljen ureda radi«, podnio je žalbu Vrhovnom sudu Hrvatske protiv presude Okružnog suda. Vrhovni sud odbio je žalbu i potvrdio presudu Okružnog suda, »u nejavnoj sjednici održanoj 24. XII. 1945. nakon saslušanja zastupnika javnog tužioca Hrvatske Tafra Mate«.

Lukasova smrtna osuda nije bila poznata ni u hrvatskoj emigraciji ni u domovini. O njoj nema ni riječi u zborniku Lukasovih radova izišlom prošle godine.1

Zbog toga objavljujemo obje presude u cijelosti kako su sačuvane u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu.2

Bilo bi vrijedno pronaći cijeli sudski spis, ako je sačuvan, u arhivu Okružnoga narodnog suda ili Vrhovnoga suda Hrvatske.

Optužnica i osuda Filipa Lukasa jedinstven je slučaj u smrtnim osudama nakon svibnja 1945. Naime, Lukas je osuđen na kaznu smrti strijeljanjem zbog svojega znanstvenoga i publicističkog rada.

Matica hrvatska pripremala je u jesen 1944. Lukasova sabrana djela u tri knjige. Najveći dio tih djela izišao je za Kraljevine Jugoslavije i prošao je jugoslavensku cenzuru. Od planirane tri knjige izišle su dvije: Hrvatski narod i hrvatska državna misao, te Ličnosti – stvaranja – pokreti, dočim knjiga Hrvatska zemlja (prva knjiga u nizu od tri knjige), u kojoj su trebali izići Lukasovi geografski i geopolitički radovi, nije izišla.3 Vjerojatno je već bila pripremljena, a možda i u tisku u svibnju 1945.

U točki 2. presude potpuno su neistinito prikazane Lukasove misli i ideje iz njegovih sabranih djela. Zamjenica javnog tužioca Desanka Jovanović, koja je pred sudom branila optužnicu, a prema njoj i presuda, ne zna da prva knjiga Lukasovih sabranih djela, Hrvatska zemlja, nije uopće bila objavljena.

U točki 3. presude Lukas je nađen kriv, jer je bio glavnim urednikom zbornika Naša domovina. Zbornik je navodno »vršio akciju i propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti opravdanjem okupacije i osuđivanjem Narodno-oslobodilačke borbe«. Dva sveska enciklopedijskog priručnika, Naša domovina, zapravo su strogo znanstveno djelo. U njima su surađivali najbolji stručnjaci hrvatske znanosti i kulture. Zbog svojih znanstvenih značajki zbornik Naša domovina zaslužio bi pretisak. U njemu nema nikakve promidžbe.
Na koncu još nekoliko podataka o Lukasovu životu. Profesor Filip Lukas napustio je domovinu i svoj Zagreb, u kojem je živio od 1911, i pošao u izbjeglištvo u svibnju 1945, na početku 75. godine života. Boravio je nekoliko godina u engleskoj zoni Austrije, u mjestu Krumpendorf, predgrađu Klagenfurta (Celovca), glavnoga grada austrijske provincije Koruške. U veljači 1949. preselio se iz Austrije u Rim i proživio posljednje godine života u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima.4 U Rimu je umro 26. veljače 1958. u 87. godini.

Rođen je u Kaštel Starom 29. travnja 1871. Bio je predsjednikom Matice hrvatske od 1928. do 1945. Za njegova predsjednikovanja, koje je bilo najduže u povijesti Matice hrvatske, Matica je doživjela velik procvat brojem izdanih knjiga i drugih kulturnih djelatnosti u Hrvatskoj. Lukas je bio profesor ekonomske geografije na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu od njezina osnutka 1920. do 1945. Ta je škola bila u rangu sveučilišnih fakulteta i nakon 1945. pretvorena je u Ekonomski fakultet.

1 Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost. Priredio mr. Mladen Švab. Zagreb: Dom i svijet, 1997, 419 stranica.
2 HDA, Fond 306, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača (ZKRZ), kutija 26: Presude Okružnog narodnog suda u Zagrebu.
3 Mladen Švab, »Filip Lukas. Život i djelo”, u F. Lukas, nav. dj., 377-378. Švab je uredio tu Lukasovu knjigu, u kojoj je težište, »upravo na Lukasovim prilozima što su, gotovo sa sigurnošću to možemo predpostaviti, bili predviđeni za tu prvu knjigu njegovih sabranih radova«.
4 Ivan Vitezić, »Prof. Filip Lukas. Njegovo djelo i značenje u životu hrvatskog naroda«, Hrvatska revija (Buenos Aires), god. VII!, sv. 2, lipanj 1958, 121.

1.
Presuda Okružnog narodnog suda u Zagrebu od 21,studenoga 1945.

Kz.320/45

PRESUDA
U IME NARODA

Okružni narodni sud za grad Zagreb u vijeću sastavljenom od predsjednika vijeća Novak Dr. Tomislava, prisjednika Reljić Katice i Šoljak Mihajla, te zapisničara Milojević Ljubice u krivičnom predmetu protiv naroda i države na javnoj glavnoj raspravi održanoj u Zagrebu 21. XI. 1945, a u prisustvu zamjenika javnog tužioca Jovanović Desanke, te branitelja (zamjenika dr. Ruvena Ante) Dr. Nikše Škarice, donio je ovu

P R E S U D U

Lukas Filip, oko 76 god. star, profesor u Zagrebu, Medveščak kbr. 64 kriv je

1) da je u »Novom listu« od 30. IV. 1941. g. objavio članak kao predsjednik Matice hrvatske pod naslovom: »O postavljanju komesara« a iza toga članak »Govori prof. Lukas i Dr. Budak na sjednici« u kojem se prikazuje tečaj sjednice Matice hrvatske održane 29. IV. 1941. na kojoj je prisustvovao i »doglavnik ministar« Dr. Budak Mile, a koju je otvorio prof. Lukas kao predsjednik te u svom govoru istaknuo važne dogođaje posljednjeg vremena za Maticu hrvatsku i u životu hrvatskoga naroda te naročito spomenuo komesarijat koji da je bio Matici hrvatskoj nametnut. Za najnoviji dogođaj treba zahvaliti hrvatskome narodu koji među bitnim značajkama svoga karaktera posjeduje istinsku ljubav za slobodu i nezavisnost. Hrvatski je narod u borbi za slobodu i nezavisnost pridonio beskrajne žrtve, a današnji uspjeh ima se zahvaliti heroizmu i odlučnosti mnogobrojnih stradalaca. Međutim najveći i odlučni završni uspjeh treba pripisati poglavniku »dr. Anti Paveliću«. Matica može biti ponosna, da je za vrijeme nasilnog vladanja srpske vlasti vršila muževno hrvatsku dužnost i izgrađivala hrvatsku kulturnu samobitnost i tako udarila osnovice za izgradnju države. Govor je završen poklikom »neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić.« Nakon toga se prikazuje pozdrav »doglavniku« Budaku i izrazuje ponos Matice hrvatske, što je upravo Budak postao hrvatski »ministar bogoštovlja i nastave«. Na istoj sjednici komemorirao je smrt Petra Kvaternika i pročitao izvješće o progonu matičinih činovnika Ivice Kirina i dr. Mile Starčevića.

2) da je u izdanjima Matice hrvatske za god. 1944 izdao knjige pod naslovom: »Hrvatska zemlja« »Hrvatski narod i hrvatska državna misao« te »Ličnosti-stvaranja-pokreti« u kojima se tendenciozno iznose tobožnje razlike između Hrvata i Srba, iznosi mišljenje o neslavenskom porijetlu Hrvata te nastoji Hrvate obratiti od zajednice sa ostalim Slavenskim narodima, te se navodi i njegov govor održan na gl. skupštini Matice hrvatske od 8.III. 1942 u kojem se veliča ostvarenje tzv. NDH te izrazuje priznanje »odanosti i zahvalnosti poglavniku« Dr. Paveliću te predlaže da mu to skupština jednoglasno i sa oduševljenjem iskaže, nadalje opisuje rad Matice hrvatske u kojoj da su uz njega igrali glavnu ulogu dr. Mile Starčević i oni Hrvati, koji su bili zadojeni ideologijom dr. Ante Starčevića koji je ideju slobode i drž. nezavisnosti stavio kao kategorički imperativ svima članovima narodne zajednice.

3) godine 1943 u Zagrebu pod svojim uredništvom a u izdanju gl. ustaškog stana izdao je zbornik »Naša domovina« čiji prvi svezak donosi sliku Pavelićevu i nosi naslove »Hrvatska zemlja – hrvatski narod ¬hrvatska povijest – hrvatska znanost« u kojima se prikazuje uspjeh ustaštva te ide za tim da se široka javnost oduševi za bivšu NDH dakle vršio akciju i propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti, opravdavanjem okupacije i osuđivanjem Narodno-oslobodilačke borbe, pa da je time počinio kazn. djelo iz čl. 2 toč. 3 točke 6 Zakona o krivičnim djelima proti naroda i države.

pa ga sud na osnovu čl. 4 toč. I istog zakona osuđuje na kaznu smrti, koja ima da se izvrši streljanjem, na trajan gubitak političkih i građanskih prava te na konfiskaciju cijele imovine.

O B R A Z L O Ž E N J E

kao nepotrebno ispušteno.

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!

OKRUŽNI NARODNI SUD ZA GRAD ZAGREB

U Zagrebu 21. studenog 1945 g.

Zapisničar (Lj. Milojević)

Predsjednik vijeća:
Dr. Tomislav Novak

Za točnost otpravka otpravništvo: [potpis nečitljiv]

2.
Presuda Vrhovnog suda Hrvatske od 24.prosinca 1945.

K 746/45

PRESUDA
U IME NARODA

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od člana Vrhovnog suda Kovačević Petra kao predsjednika, te članova Vrhovnog suda Dra Pavla Marčeca i Milana Vurdelje kao članova vijeća uz sudjelovanje tajnika vrhovnog suda Floršic Eduarda kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv Lukas Filipa radi zločina iz člana 3 t. 6 i 8 Zak. o kriv. djelima protiv n. i d. rješavajući žalbu branitelja optuženog protiv presude okružnog narodnog suda za grad Zagreb u Zagrebu od 21/XI. 1945 Kz 320/45 u nejavnoj sjednici održanoj dana 24/XII. 1945 nakon saslušanja zastupnika javnog tužioca Hrvatske Tafra Mate
Prvomolbenom presudom proglašen je optuženi krivim zločinom iz člana 2 t. 1 i čl. 3 t. 6 Zak. o kriv. dj. protiv n. i d. vršenjem akcije i propagande u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti, opravdavanjem njemačke okupacije i osuđivanjem Narodno-oslobodilačke borbe načinom u tenoru te presude opisanim pa je zbog tih krivičnih djela osuđen na osnovu čl. 4 t. 1 citiranog zakona na kaznu smrti, koja se ima izvršiti strijeljanjem, na trajan gubitak političkih i građanskih prava te na konfiskaciju cijele imovine. –
Protiv te je presude podnio branitelj optuženog, koji je istome postavljen ureda radi – jer je optuženi odsutan i nepoznata boravišta pa se uzima da se krije od vlasti – žalbu protiv izreke o krivnji i kazni sa predlogom, da se pobijana presuda ukine odnosno preinači u korist optuženog.
U žalbi ističe branitelj, da odluka suda o odlučnim činjenicama nije potpuna a niti navedeni razlozi o odlučnim činjenicama; da nisu istaknute bitne okolnosti koje opravdavaju izrečenu kaznu a niti je dostatno istaknuti rad odnosno inkriminirano djelo optuženog.
Povrijeđen je, tvrdi žalilac, i materijalni zakon, pošto je prvomolbeni sud odmjerujući kaznu primjenio čl. 4 t. 1 Zak. o kriv. dj. protiv n. i d. a trebao je primjeniti obzirom na član 18 toga Zakona, jer je djelo počinjeno prije stupanja na snagu tog zakona, čl. 3 Odluke o zaštiti nacionalne časti. –

Žalba nije osnovana. –

Prvomolbeni je sud u tenoru presude opisao krivična djela počinjena po optuženom, a u obrazloženju naveo je razloge, koji su ga rukovodili kod odlučivanja o tome, za što smatra optuženog krivim djela, zbog kojih je optužen a sud glede njih usvojio optužbu. –

Ne može se u ovom slučaju govoriti ni o povredi materijalnog zakona kod odmjerenja kazne na štetu optuženog. –
Pošto je optuženi lice, koje je svojim radom dokazalo, da je izdalo narodnu borbu i bilo u dosluhu sa okupatorom te radilo protiv narodne vlasti, ima se smatrati narodnim neprijateljem u smislu čl. 14 Uredbe o vojnom sudovanju. –
Na njega se dakle kod odmjerivanja kazne ima primijeniti član 16 Uredbe o vojnom sudovanju, a taj član među ostalim kaznama predviđa i smrtnu kaznu, kao i gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine. –
I ako je prvomolbeni sud formalno primjenio čl. 4 t. 1 kriv. z. protiv n. i d. on nije time prekoračio svoju kaznenu vlast, pošto je i taj član kao i citirani član 16 Uredbe o vojnom sudovanju stvarno jednake sadržine. Iz navedenih je razloga žalba ostala neuvažena. –

Zapisničar:
E. Floršic s. r.

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!

VRHOVNI SUD HRVATSKE Zagreb, 24. prosinca 1945

Predsjednik vijeća:
P. Kovačević s. r.

Za tačnost otpravka jamči:
Kancelarija Vrhovnog suda Hrvatske Sunarić [v. r.]

Prenosimo:Kolo,Matica hrvatska, br.3, jesen 1998.



Komentari
Share Button