Saša Broz za BG medije: “Mom djedu Titu nitko nije ni do koljena”

srpanj 5, 2017 maxportal
Share Button

Saša Broz rođena je 1968. godine u Zagrebu. Kao Titova unuka školovala se u rodnom gradu te Moskvi gdje je otac službovao. U mladosti je pohađala školu za klasični balet, a školovanje je nastavila u Rusiji na moskovskom Akademsko-koreografskom sveučilištu.



U Rusiji je završila postdiplomske studije, a zbog ozljede stopala prestala se baviti baletom. U Zagrebu je završila Akademiju dramskih umjetnosti.

U intervju koji je za beogradske Novosti dala Jurici Kerbleru (‘najvećem jugoslovenu među hrvatskim novinarima’),  dopisniku iz Zagreba bg medija, govori o temama vezanim za promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu, Milanu Bandiću te o liku i djelu svoga djeda kako ga ona vidi.

Na početku citira raniju izjavu kako bi  “djed, da vidi Hrvatsku danas, sam svoju ploču skinuo s Trga”.

– Pa, kao da je on kriv za sve što se događa u zemlji koja je ušla u Europu, ali je sve dalje od Europe. Kao da se svim silama trudimo, sedamdeset i koju godinu poslije velikog rata, da se svrstamo u poražene, iako su hrvatski antifašisti zajedno s onima u Srbiji, Sloveniji, BiH, dali veliki doprinos da fašizam i nacizam budu pobijeđeni.

Smatrate li da su i građani morali da se nešto pitaju o ovoj temi?

– Pojedince na vlasti, u očitoj nemoći postići i najmanji dio onoga što je moj djed postigao, ta činjenica neopisivo frustrira i onda smo svjedoci da su na djelu “hejteri”, koji sve što je ostalo iza njega – mrze. Umjesto da se raspiše referendum na kojem bi Zagrepčani odbili preimenovanje Trga na kojem su Hrvatsko narodno kazalište, Pravni fakultet i Rektorat, Muzička akademija, Muzej za umjetnost i još štošta, predloženo da nosi naziv Trg Republike Hrvatske.

Priča je jednostavna: zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je izborio i šesti mandat, ne bi mogao opstati bez koalicije s tvrdom desnicom koju predvodi “titomrzitelj”, bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović.

Otkud takav negativni stav prema Titu u Hrvatskoj?

– To nije prisutno kod svih. Ne slažem se da postoji generalno negativan stav o Titu. To naprosto nije istina. Ipak se sve svodi na, manje-više, jednu stranku i neki novonastali savez. Sa djedom se manipulira redovito pred doslovno svake izbore. Znate kako se kaže, velikog treba poniziti da bi tvoja veličina došla do izražaja.

Ali, vašeg djeda sada ponižavaju gotovo na svakom koraku?

– Desnica urla da je bio diktator i ubojica, pa samim time ne zavređuje trg. Ljevica u Hrvatskoj šuti, kao što šuti oko svega, sabijena u mišju rupu. Ono malo starih antifašista koji su stasali uz Tita ionako nitko ne sluša, pa će Titov trg na jednoj od najljepših zagrebačkih lokacija uskoro dobiti novi naziv. Političke veličine očito su uspjele u svojoj namjeri.

Kažete, političke veličine …?

– Nažalost, nisu to nikakve veličine, već politički impotentni likovi koji nas tjeraju već desetljećima da živimo kao u filmu “Beskrajan dan”. Red partizana, red ustaša i tako unedogled.

Čini se da sve ovo doživljavate vrlo emotivno, s obizrom na to da redovito stajete u obranu svoga djeda …?

– Ni najmanje. Bila bih luda da ljude koji su u strahu od čovjeka mrtvog trideset i sedam godina shvaćam ozbiljno. Voljela bih da mogu reći da je to vrlo loš vic. Voljela bih reći “hvala bogu, skinuli su ga”, ali ništa se neće promijeniti. Nažalost. Lobotomiju ljudima ne možeš napraviti zabranama, seljakanjem kipova i trgova, jer ljudi znaju kako se taj trg zove i zašto. Oni nostalgični mogu put pod noge, pa da prošetaju po nekom od bratskih trgova i ulica u susjedstvu, ili da odu dalje – do Cipra, još dalje – do Moskve ili puno dalje – do Indije.

Poklonici ustaške ideologije, ipak, čini se – sada likuju …

– Kada već nisu uspjeli pobijediti Broza u ratu, gdje su klali i ubijali sve što nije imalo arijevske gene, od Srba do Židova, od Roma do “pogrešnih” Hrvata, sada njihovi nasljednici mogu biti zadovoljni. Iskreno mi je žao što je očigledno kvalitetu života u Zagrebu manje bitan od imena jednog trga …

Lucidna Vedrana Rudan ovih dana je napisala: “Mnogi od nas sjećaju se Tita. Oni koji se nisu rodili u njegovo vrijeme pojma nemaju tko je Tito, a zašto bi i razmišljali o Titu kad su im neke druge teme mnogo bitnije. Kako pobjeći iz ovog sra .. sigurno je najvažnije. Dobro se snalaze, odlaze u hordama, napuštaju brod koji tone. Brod tone, ljudi odlaze, a štakori ostaju ” .

S mnogo ljubavi prisjećate se svog djeda, fotografija na kojoj ste vi i vaš brat redovito je stajala na Titovom radnom stolu na Brijunima.

– Za svoj rođendan on bi nas darivao, po starom Kumrovačka običaju, a mi smo dolazili samo sa cvijećem. Sa dekom je uvijek bilo zabavno, a mnogi mi kažu da ličim na njega. Užasno mi je drago da postoji velika masa ljudi koji još uvijek govore s poštovanjem o Titu. Prezime Broz zvuči opterećujuće i obvezujuće, ali je i najljepše na svijetu. Kada se povede razgovor o Titu, citiram Dostojevskog “sve će proći, samo će istina ostati”.

U više navrata ste rekli da oni koji sada “jurišaju” na mrtvog Tita, zapravo ne vole Hrvatsku, ili kako to u dijalektu kažete, Rvacku.

– Odgovorno tvrdim da ti ljudi nisu domoljubi. Jer da jesu, trudili bi se od Hrvatske napraviti jaku, modernu, socijalno angažiranu i ekonomski suverenu državu koja drži do svoje pobjedničke antifašističke povijesti, kulture i tradicije.

MP/Foto:facebook

 



Komentari
Share Button