U Trstenome kraj Dubrovnika obilježena je 25. obljetnica bitke za Golubov kamen, zloglasnog neprijateljskog uporišta nadomak gradu.
S tugom, poštovanjem i ponosom još je jednom odana počast poginulim pripadnicima legendarne 3. Imotske bojne koja je 2. srpnja 1992. osvojila to zloglasno četničko uporište iznad Rijeke dubrovačke, ali i svim sinovima Imotske krajine od kojih je 35 njih dalo svoje živote za slobodu Dubrovnika.
Početak srpnja za brojne je Imoćane još od završetka Domovinskog rata podsjetnik na ratne dane provedene na širem dubrovačkom bojištu, pa tako i odlazak u mjesto Trsteno nadomak Dubrovnika na komemorativni skup kod spomenika podignutom 35-orici poginulih hrvatskih branitelja s područja Imotske krajine.
Pripadnici 3. imotske bojne 4. gardijske brigade pod zapovjedništvom Zdenka Šanića osvojili Golubov kamen koji je dotada bio neprijateljsko uporište. S Golubovog kamena neprijatelj je kontrolirao kretanje jedinom cestom, ubijao civile pa čak i djecu.
I ove godine se ispod stoljetne trstenske platane okupila rodbina, suborci, prijatelji i štovatelji žrtve imotskih branitelja koji su dali svoje živote u obranu Domovine na širem dubrovačkom području.
Zavičajni klub Imoćana u Dubrovniku, kao organizator ove komemoracije, već dvanaest godina obilježava podizanje spomen-obilježja žrtvi imotskih branitelja, uvijek na obljetnicu oslobođenja zloglasnog neprijateljskog uporišta Golubova kamena iznad Rijeke dubrovačke.
Sjećanju na slavne, ali teške i bolne dane nazočio je i Ivan Budalić, gradonačelnik Imotskog, jedan od hrabrih Imoćana koji su branili hrvatski jug.
– Prije par dana sam bio gore na Golubovu kamenu..nakon 25 godina. Prvi put otada sam stupio nogom gore i proveo jedno dva sata. Našli smo kamen ispod kojeg smo se zavlačili onda kada su bili najveći napadi. Puno smo našli čahura, puno gelera, koji se još tamo nalaze.
Gledao sam vis s kojega smo puzali čitav dan, na nekih 35, 40 stupnjeva, bilo je strašno vruće. Gledao sam škrape u kojima su ostali naši poginuli, onaj ponor nad Omblom kojim smo sišli nas osmorica. Evocirao sam uspomene, gledali smo odakle nas je neprijatelj tukao. Razmišljao sam i o našem zapovjedniku koji se sada trenutno bori za život, teško je bolestan, a trebao je danas biti tu u Trstenom,pa sam se prisjetio onog dana kad smo sišli u Mokošicu. Tog dana on je bio ranjen i našao sam ga da plače, što me duboko potreslo.
Otišao sam sa strane zgrade i sam zaplakao jer je to čovjek koji je borac i domoljub, koji je izvršavao svaku zadaću i bio besprijekoran prema svojim vojnicima i bio uvijek spreman ići prvi. Uspomena na 2.7.i na Golubov kamen, na Trsteno se duboko urezala u mene, u moje suborce i ove obitelji koje su ovdje nazočne.
Uistinu sam ponosan što sam bio sudionik tih događaja, sretan sam što je ovaj dan na ovakvoj razini i što je Dubrovnik zaista zahvalan i svjestan doprinosa kojeg smo mi nesebično ugradili u temelje naše Domovine i Domovinskog rata. Dosada sam dolazio tu kao predsjednik udruge Imotskih sokolova 3.bojne, a ove sam godine prvi put u ovoj ulozi koju sam nedavno prihvatio i na koju sam se odvažio, služim svom narodu i svom kraju, ali na drugačiji način.
Oslobođenje Golubova kamena bilo je vjesnikom konačnog oslobođenja južne Hrvatske.
Na spomen-ploči u Trstenom uklesana su imena branitelja:
Mladen Aračić, Borislav Bašić, Frane Bubalo, Mate Čagalj, Milan Dragun, Ante Jerković, Marijan Jonjić, Dražen Jukić, Mate Juroš, Đondino Krnić, Ivica Kujundžić, Anđelko Kutleša, Branko Kutleša, Zoran Lendić, Jure Ljubičić, Zdravko Malenica, Željko Mandić, Joško Novović, Milan Mustapić, Marko Rako, Miodrag Perkušić, Blažen Rimac, Vlade Šurlin, Milan Trutin, Marijan Šuto, Mate Vučak, Ante Ujević, Vladimir Vuković, Joško Vuković, Josip Zdilar, Franko Zagorčić, Petar Žaja, Ivan Znaor, Vinko Žužul i Mate Zec.
MP/foto: Nportal
