Tito nije potpisao Ustav iz 1974. a Mesić je postavljao temlje ustašluku u Hrvatkoj

listopad 11, 2017 maxportal
Share Button

Upravo su u SDP-u inzistirali na tomu da imamo daleko važnijih i životnijih problema od promjene naziva imena trgova i ulica, te da se trebamo okrenuti budućnosti, ali upravo se oni od kad je s počasne pozicije “svrgnut” Josip Broz Tito ne mogu osloboditi prošlosti te im je to jedna od rijetkih tema koja ih okuplja, piše Marinko JurasićVečernjem listu.



Nakon što je saborski zastupnik Nenad Stazić, čak i po ocjeni svojih kolega u SDP-u, pretjerao u obrani Tita neprimjereno pozvavši Istrijane da zbog toga što se Hrvatska odriče Titovih djela i s obzirom koliko uplaćuju u proračun, razmisle trebaju li postupiti kao Katalonci.

Potom se riječki gradonačelnik Vojko Obersnel u intervjuu Večernjem listu u obrani Tita poslužio mitom kako je Ustav SFRJ iz 1974. godine bio “osnova po kojoj je Europa priznala pravo Hrvatske na odcjepljenje” a mi smo čovjeku koji je donio taj Ustav neki dan maknuli ime s trga u glavnom gradu.

Titofilske floskule

Međutim, sve su to uglavnom titofilske floskule. Ustav SFRJ iz 1974. samo na jednom mjestu i to u “osnovnim načelima” navodi: “Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje, na osnovu svoje slobodno izražene volje (…) ujedinili su se u saveznu republiku slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti…”.

U članku 5. navodi se da je teritorij SFRJ “jedinstven i čine ga teritoriji socijalističkih republika”, te zatim da se teritorij republike ne može mijenjati bez pristanka republike, a ni teritorij autonomne pokrajine, dok se granica SFRJ “ne može mijenjati bez suglasnosti svih republike i autonomnih pokrajina”.

U hrvatskom Ustavu pisalo je da je teritorij SRH sastavni dio teritorija SFRJ i da se njezine granice mogu mijenjati samo na osnovi odluke Sabora i u skladu s izraženom voljom stanovnika na koje se odnosi promjena”.

Akademik Vladimir Đuro Degan, kao profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci, 2002. je analizirao “U kakvoj su vezi Ustav iz 1974., Badinter i hrvatska neovisnost” u Vjesniku, te zaključio: “svako pozivanje na Ustav SFRJ iz 1974. kao na odlučujući čimbenik demantira sama Arbitražna komisija”.

Naime, komisija nazvana po francuskom pravniku Robertu Badinteru rješavala je međunarodnopravne dvojbe nastale raspadom Jugoslavije i u svom mišljenju broj 3 zaključila je da bivše granice republika postaju međunarodno priznate granice. Izričito je obrazloženo da su do tog zaključka došli primjenom međunarodnih pravnih principa i to poštivanja teritorijalnog statusa quo, i osobito “uti posssidetis” koji je primijenjen na bivšim kolonijama u Americi i Africi te je u presudi Međunarodnog suda pravde 1986. između Burkine Faso i Malija proglašen općim međunarodnim načelom.

Badinterova komisija samo je uzgredno navela da to proizlazi i iz članka 5. Ustava SFRJ. Degan u analizi piše kako bi zaključak komisije bio isti i da te ustavne odredbe nije bilo. Uostalom, sam Badinter je 2003. za riječki Novi list rekao, kako 2010. prenosi Vijenac: “U prvome redu oslanjali smo se na temeljne principe međunarodnog prava, što smo jedino i mogli u situaciji u kojoj je bilo očito da je država Jugoslavija, koja je dotad postojala, bila u stanju raspada. S druge strane, vrlo važan element je bio i hrvatski Ustav”.

Tito nije potpisao Ustav SFRJ iz 1974.

O utjecaju Ustava SFRJ je rekao: „njega nismo toliko uzimali u obzir, jer se radilo o ustavu zemlje koja se u tom trenutku nalazila u stanju disolucije”.

Osim toga, Tito nije potpisao Ustav SFRJ iz 1974., već Mika Špiljak i Kiro Gligorov. a i taj je dokument bio reakcija na političku realnosti osobito nakon hrvatskog proljeća.

Povjesničar Vjenceslav Cenčić u knjizi “Titova posljednja ispovijest” citira Tita: “Bio sam protiv Ustava iz 1974”. Titov unuk, političar Josip Joška Broz za Politiku je rekao kako mu je Tito rekao da je to bila njegova najveća greška: “Deda je sebe optužio što nije stavio veto na taj dokument, a mogao je”.

Dakle, dobro je Obersnel primijetio kako su se u SDP-u “pomalo pogubili”, ali u tomu očito ne vidi i sebe osobito kad kaže da je u društvu “evidentna želja za revizijom prošlosti”. Obersnel je uz to tužan što je IDS, a ne SDP, taj koji traži kažnjavanje isticanja fašističkih simbola.

Isticanje fašističkih simbola i sada je kažnjivo, ali nismo primijetili da ima razloga za stroži pristup nego devedesetih kad je temelje ustašluku na najvišoj razini postavljao Stjepan Mesić.

Samo pogubljeni u prošlosti mogu veličati IDS-ov prijedlog po kojem bi se zatvori oslobođeni hrvatske mladosti koja eksperimentira s drogama trebali popuniti redikulima i mladošću koja je i sama žrtva društva koje uporno živi u i od prošlosti.

Tim više što je teoretičarima revizionizma koji su sjedili i u SDP-ovim vladama grb HOS-a i Tito ključni dokaz, piše Marinko Jurasić u Večernjem listu.

Foto:



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button