TKO JE KRIV: Sjećanje na proboj Nuštar – Vukovar i Bitku za Marince

listopad 13, 2017 maxportal
Share Button

“Greška je što su nam u pomoć poslali tenkove. Većina koji su ranjeni ili poginuli, stradali su od naših tenkova, jer su mine i geleri padali po nama. Uskoro je došla kobna zapovijed da se moramo povući”



PROBOJ NUŠTAR – VUKOVAR – 13. listopada 1991.

Proboj je pokušan sustavom klina. Iz Nuštra prema Maricima krenuli su:

Postrojbe – ZNG RH i SJPATJ- Lučko, dio postrojbe Žuti Mravi, dio Samostalne vinkovačke satnije, dio SJP „Šimini anđeli pakla“-Sl. Brod, dio 3. A brg ZNG RH., 5 tenkova 3.A brg ZNG RH, dio topničkog divizijuna potpore, dio rezervnog sastava ZNG RH-MZ Nuštar, dio satnije HOS -Nuštar, dio pripadnika HOS -Vukovar -Bogdanovci — procjene iz različitih izvora ukupno -800 do 1000 ljudi.

Na području neprijateljskog, trostranog obuhvata napadajnog klina, Ostrovo, Pačetin, Bršadin, Marinci, Henrikovci, Cerić nalaze se dvije oklopne brigade JNA, jedna mehanizirana brigada JNA, jedan divizijun topničke potpore, dvije pješačke bojne-procjene iz različitih izvora- 4200 do 5000 ljudi.

Brojnost postrojbi JNA i četnika utvrđena je naknadno, osnovom nađene zapovjedi poginulog zapovjednika gardijske divizije JNA.

Zakonitost ratovanja traži omjer snaga 3:1 u korist napadača da bi napad imao mogućnost uspjeha. U ovome slučaju, omjer snaga je bio više nego obrnuto proporcionalan pravilu.

U pokušaju proboja, prema podacima Hrvatskog memorijalnog centra Domovinskog rata, hrvatska strana je pretrpjela 10 poginulih i 44 ranjena pripadnika ZNG RH i SJP, uništena su nam dva tenka a 3 su oštećena.

Dodatna nesretna okolnost je pokušaj međunarodne zajednice da isti dan u Vukovar uvede humanitarni konvoj, kako bi izvukli ranjenike iz vukovarske bolnice, što je u tada jako slab sustav zapovijedanja hrvatskih snaga, unijelo novu pomutnju.

Poginuli su: Zdenko Bogdan, Nikola Bogojević, Zoran Čuljak-Gara, Antun Haban, Damir Ožegović, Adam Pavičić, Nenad Režić, Zdravko Špalj, Tomislav Vinković, Mato Živić

Počivali u miru Božjem.

“Krenuli smo rano ujutro i to tako da su ispred nas išli tenkovi, što je netko naredio, a čemu sam se ja protivio. To je bila greška posebno zato što smo dan prije zarobili neprijateljske dokumente s ucrtanim položajima njihovih tenkova. Ipak, ušli smo u Marince kada je došla zapovijed da se povučemo. I tome sam se usprotivio jer više u Marincima nismo nailazili ni na kakav otpor, ali smo se morali povući – prisjeća se Vjeko Čuljak  koji je u toj akciji vodio Žute mrave.

Isto tvrdi Dinko Kamenko koji u proboju vodio ratnike PU Brodsko – posavske:

“Jedina greška je što su nam u pomoć poslali tenkove. Većina koji su ranjeni ili poginuli, stradali su od naših tenkova, jer su mine i geleri padali po nama. Uskoro je došla zapovijed da se moramo povući – izjavio je Kamenko.

U videu koji slijedi kažu kako nikad nisu doznali tko je naredio povlačenje iako su pokušavali doznati sve detalje.



Komentari
Share Button