Na zagrebačkom stadionu okupilo se više od pet tisuća ljudi. Na tribinama nije bilo Bad Blue Boysa pa je sjeverna tribina bila popunjena s tek Dinamovih pedesetak navijača. Svečane su lože, pak, bile prepune.
Motiviran i raspoložen, Dinamo je već s prvom minutom utakmice zagospodario travnjakom. Dominantno je pritiskao te domišljato ograničavao kreirao i redao prigodu za prigodom. Također, ograničavao je radijus Interova kretanja.
Soudani najbolji strijalac Lige
U 21. minuti oplodio je svoju igru pogotkom Soudanija. Pogotkom, inače 17. prvenstvenim, Alžirac se prometnuo u najučinkovitijeg strijelca hrvatske lige.
Uz nekoliko opasnijih ubačaja, Dinamo je povećao vodstvo u 40. minuti. Nakon poveće gužve u Interovu šesnaestercu, Gavranović je poentirao za 2:0.
Bez trunka ležernosti, Dinamo je i u drugom poluvremenu općom viktorijom tražio novi pogodak kako bi u stilu ovjerio šampionski naslov.
Dinamova dominacija – vidljiva kroz mnogobrojne prilike – nastavila se do konca utakmice. Većim posjedom lopte Dinamo je rutinski utakmicu privodio završetku.
Zahvaljujući autogolu Ademija, Inter je u 89. minuti smanjio rezultat i pokvario Dinamovu naočigled inspirativnu večer.
U ozračju korektnosti, glavni arbitar ogleda Bruno Marić (Daruvar) – kojem su u svojstvu pomoćnih linijskih sudaca asistirali Nikola Kečkiš (Virovitica) i Goran Loparac (Sladojevci) – utakmicu je odsudio bez većih poteškoća te nije posezao za žutim i crvenim kartonima.
Pozicioniran na liderskoj poziciji sa 73 boda, Dinamo je po svršetku susreta započeo sa slavljem šampionske titule. Inter je, pak, sezonu okončao na sedmom mjestu s 43 boda.
