SLAVICA POPOVIĆ je prije izvjesnog vremena novinarima svjedočila da je Vojislav Stanimirović organizirao odvođenje njenog ranjenog supruga, hrvatskog branitelja Marijana Popovića, iz obiteljske kuće u Tovarniku početkom listopada 1991. godine. Rekao je da ga i traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj.
Rekao joj je da će poslati milicajce po njega i ubrzo su stvarno došla trojica naoružanih i odvela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Slavici su rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nije vidjela.
Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović je govorila gđi Popović kako joj je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen.
Slavica Popović svjedoči: „Svaki put kada Vojislava Stanimirovića vidim na televiziji, protrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića bezuspješno je tražila Marijanove posmrtne ostatke.“
Vojislav Stanimirović je bio nadležan svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti barbarski ubijenih mještana bez pregleda tijela ubijenih.
Postoji osnovana sumnja da su Vojislav Stanimirović, dr. Ljeposava Stanimirović, dr. Dragan Martinović i Slavica Bakrač u svojstvu svjedoka 2011. godine, dali lažne iskaze u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru za ratni zločin počinjen u Tovarniku.
Slavica Popović je na Županijskom sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem pod prisegom posvjedočila, da je sa svekrvom nekoliko dana skrivala ranjenog supruga Marijana. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga.
Tekst i foto: Antun Ivanković
