Prof. dr. Ivan Đikić, jedan od vodećih strukturalnih biologa u svijetu, profesor i direktor Goetheova Instituta za biokemiju II (IBCII), te direktor Buchmannova instituta za molekularne znanosti života (BMLS) postao je novi član Europske akademije sa sjedištem u Lodnonu.
Nijemci su izuzetno ponosni na ovaj uspjeh priznatog Hrvata koji daje svoj veliki doprinos istraživanjima tumora, po kojima je priznat i poznat u svijetu, a posebice u Njemačkoj.
Njemački dnevnik “Frankfurter Neue Presse“, hvaleći profesora Đikića, posebno ističe njegove velike zasluge u svijetu molekularne medicine i prestižne nagrade koje je do sada osvojio širom svijeta, poput: priznanja američkog (AACR) i europskog (EACR) udruženja za rak, zatim njemačke nagrade “Hans Krebs “2010, te 2013. nagrade “Gottfried Wilhelm Leibniz” .
Ponosan na novo veliko priznanje koje mu je došlo iz obitelji europskih znanstvenika, prof.dr. Ivan Đikić kaže: “Počašćen sam izborom u Europsku akademiju”
Prijem u Europsku akademiju može se reći da je i jedna vrsta krune dugogodišnjeg marljivog i svjetski priznatog istraživačkog rada prof. dr. Ivana Đikića, koji već više od 25 godina stvara izvan svoje domovine i koji u Hrvatskoj slovi za poznatog popularizatora znanosti u našoj javnosti.
Nijemci o njemu pričaju same hvalospijeve. Prof. Werner, Mueller-Esterl, predsjednik Sveučilišta Goethe, za poznatog Hrvata je nedavno izjavio kako Đikić za njega predstavlja idealnog znanstvenika koji s entuzijazmom i neiscrpnom energijom pristupa znanosti i podučavanju studenata.
“Osobito mi se sviđa njegova kreativnost, konceptualno razmišljanje i originalna vizija vođenja instituta i projekata u znanosti”, kazao je prof. Mueller-Esterl.
Svijet mu se divi a HAZU ga odbija
I dok Đikićev istraživački rad prepoznaju širom svijeta neki će se u Hrvatskoj prisjetiti kako HAZU prije nekoliko godina slavnog prof. dr. Ivana Đikića nije izabrao za svojeg dopisnog člana, što je i danas posebno neshvatljivo Nijemcima.
Činjenica je da je prof. Đikić tada bio citiran više nego svih 18 hrvatskih akademika medicinskog razreda HAZU, a poznato je da se nečija znanstvena postignuća najbolje ogledaju u citiranosti njegovih radova.
Mnogi se pitaju, kako će se hrvatsko društvo koje teži unaprijeđenju znanosti u budućnosti odnositi naspram ovakvih svjetskih znanstvenih veličina, i da li će im se i dalje na jedan način zatvarati vrata u domovini, ili će se naša zemlja s njima ponositi. Puno toga, nažalost, ovisi o našoj politici koja često puta trči ispred znanosti.
Zoran Paškov/foto:croative.net
