PRIJATELJICI Vesne Teršelić, nekakvoj redateljici iz Pule, čija je firma registrirana u privatnom stanu, Hribar je isplatio milijune. Dobila je 60.000 eura za neku glupost, u kojoj 45 minuta otpada na smrtno dosadan i negledljiv intervju predsjednika Društva ‘Josip Broz Tito’ iz Istre. Naravno da to ne košta 60.000 eura! Inače, ta redateljica je pokretačica peticije protiv ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića – rekao je u Bujici kolumnist Jutarnjeg lista Denis Kuljiš, aludirajući na kontroverznu Dijanu Mlađenović i tvrtku Kinematograf.
Kuljiš je pojasnio i modus operandi Hrvoja Hribara i Centra na čijem je čelu:
– Zadatak HAVC-a bio je stvoriti političku bazu SDP-u! I taj se zadatak Hribar trudio ostvariti kroz novac koji je dodjeljivao samo podobnima. S druge strane, Hrvoje Hribar ima vrlo skupi životni stil… Treba sve to održavati. Nekada je dobro surađivao i sa Ivićem Pašalićem, preživio je… Mislio je da će preživjeti i ovo sada, ali ne možeš se preokretati unedogled. Ovoga puta je stvarno pretjerao, prekombinirao se – slično kao i Ninoslav Pavić… Kada igraš pet – šest igri, u jednoj naprosto moraš zaglibiti. Izlaza nema. Mislim da je Hribar pa-pa… Gotov je!
Na početku emisije Denis Kuljiš rekao je voditelju da se već nalazi na sudu s Hribarom, zbog istine koju je u jednom novinskom članku iznio o HAVC-u, ali i njemu osobno.
Kako prolazi vrijeme od te tužbe, sve se više pokazuje da sam bio u pravu – rekao je poznati novinar, nakon čega je Bujanec najavio uvodni prilog. „SLUČAJ HRIBAR“ – PADA ZBOG SPORNOG FILMA, ISTRAGE O KORUPCIJI JOŠ UVIJEK STOJE…
Iako su Državno odvjetništvo i Uskok već do sada zaprimili desetak kaznenih prijava protiv kontroverznog ravnatelja HAVC-a, Hrvoja Hribara glava nije zaboljela zbog mnogobrojnih upozorenja na ozbiljno kršenje zakona, nepoštivanje statuta ili procedure. Bez unosne fotelje Hribar bi mogao ostati zbog jednog filma – spornog danskog dokumentarca „15 minuta – masakr u Dvoru“.
U spormnom filmu Hrvatska vojska lažno se optužuje za masakr hendikepiranih srpskih civila u Dvoru, tijekom operacije Oluja. Iako je javno objavljeno da su zločin počinile Legijine Crvene beretke – toga u filmu nema. Glavni sugovornik je ratni zločinac s Interpolove tjeralice i general tzv. Srpske vojske krajine Mile Novaković. Njega su autori filma snimali u civilu, u voćnjaku, negdje u Srbiji – s unučicom u krilu, a pukovnika Hrvatske vojske Brunu Čavića “navukli” su da na snimanje dođe u maskirnoj odori! Sporni dokumentarac Hribarov HAVC financirao je s 250.000 kuna hrvatskih poreznih obveznika. “Masakr u Dvoru” emitiran je na Radio-televiziji Srbije i u Danskoj.
Premijera filma bila je na sarajevskom filmskom festivalu, gdje je HAVC imao svoje predstavnike, a na službenim stranicama Audio-vizualnog centra čak su se hvalili njegovim uspjehom. No unatoč svemu, danas se čelni ljudi HAVC-a od svega ograđuju! Nevjerojatno je da nakon premijere i javnog prikazivanja filma na više televizija u Europi, Hribar sada mijenja scenarij za unutrašnjohrvatske potrebe, čime zapravo podcijenjuje cijelu domaću javnost. Kako bi se pokušao izvući iz neugodne situacije, prvo je pokušao ušutkati pukovnika Ivicu Pandžu – Orkana, koji je cijelu aferu razotkrio, a na njegovu je pressicu čak poslao svoje dobro plaćene suradnike i predstavnike srpske ambasade u Zagrebu. S
voj doprinos antihrvatskoj propagandi dao je i tada Radmanov HRT, čiji je novinar Saša Kosanović također surađivao na filmu, isto kao i Sava Štrbac. HAVC je lobiranjem na Prisavlju omogućio danskim producentima da za svega 3.000 kuna dobe meterijal iz operacije “Oluja”, iako sada tvrde da “nisu znali” za sadržaj. Kako bi opstao na čelu HAVC-a i izbjegao neugodne istrage o kriminalu i korupciji – Hribar je spreman na sve. Krivnju za film zbog toga želi prebaciti na druge, a u obranu kontroverznog ravnatelja sada je stao cijeli tim interesno povezan s HAVC-om.
U prilogu je objavljeno i prepucavanje profesora povijesti Josipa Jurčevića s Hrvojem Hribarom na današnjoj pressici u Novinarskom domu, ali i okršaj od prije dva dana, kada su konferenciju o filmu „Masakr u Dvoru“ održali pukovnik Ivica Pandža – Orkan, Jurčević i Pavle Vranjican. Hribar je na novinsku konferenciju kod Orkana poslao svog glasnogovornika Dragu Perića, bivšeg direktnora Radija 101, kojeg se zajedno s ekipom ljevičara – prevaranata sumnjičilo za utaju čak 18 milijuna kuna poreza! Perić je provocirao, no Vranjican mu nije ostao dužan, a sve je snimila i pustila Bujica.
Vranjican je HAVC nazvao “hrpom debila” koji sada obmanjuju javnost i misle da smo svi naivni, a Orkan je izjavio da nema ništa protiv snimanja takvih „filmova“, ali ne novcem hrvatskih poreznih obveznika. Hrvoje Hribar nije htio odgovoriti na izravno pitanje novinarke Bujice Lorene Šafarić o tome zašto nije na sve reagirao odmah nakon filmskog festivala u Sarajevu, nego je čekao sve do sada – kada mu je ugrožena fotelja. Nije objasnio ni zašto su film promovirali na služebnim stranicama HAVC-a, ako „nemaju veze s njim“. Ravnatelj HAVC-a je odgovor na pitanje novinarke prepustio kontroverznom glasnogovorniku Periću…
KULJIŠ: – Na pressici u Novinarskom domu je čovjek koji je sve potpisao i koji je odgovoran za sve, ali ima glasnogovornika pa ne ulazi u rasprave! Ovdje postoji sveobuhvatna uzurpacija HAVC-a! Hrvoje Hribar je taj koji upravlja velikim iznosom novca…
U Bujicu se telefonom javio i dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Nazor je citirao dokument UN-a iz kojeg je potpuno jasno da masakr u Dvoru nisu počinile hrvatske snage.
UN navodi da su se u tim trenucima u Dvoru vodili okršaji srpske vojske i Armije BiH, a da je HV tek kasnije došla u grad – izjavio je Nazor.
KULJIŠ: – U svakom aspektu rada HAVC-a vidi se velika neozbiljnost. Oni uopće nisu gledali o čemu se tu radi! Dovoljna garancija su im bili Danci i to što je u regiji na koju ciljaju „popularno“ u filmovima iznositi kontroverze o Hrvatskoj vojsci… Ovdje nije bilo nikakvog objektivnog prikaza! Čega god se uhvati HAVC to je svaki puta jako površno. Oni su jedna obična interesna grupacija!
Najveći problem u cijeloj priči je djelovanje Ministarstva kulture u mandatu ministrice Zlatar Violić! Temeljna nakana prošle vlasti bilo je djelovati na mlade ljude putem izgradnje portala i blogova, utemeljenih na rodnim temama, pričama o „jednakosti“, „antifašizmu“… Samo da ih se makne od ekonomije i stvarnih problema – da ne postavljaju pitanja o nezaposlenosti i velikom iseljavanju… Stvorili su i cijelu mrežu nevladinih udruga koje su bile debelo plaćene od strane bivše Vlade.
Treće je bilo djelovanje kroz kulturu i film. Osnovna ideja svih njihovih aktivnosti bila je stvoriti političku bazu SDP-a. HAVC je dio političke strategije za političku mobilizaciju i stvaranje aktivističke baze. Hrvoje Hribar je uživao zaštitu zbog toga što je za Milanovića odrađivao upravo takav posao – kaže Kuljiš i dodaje: – Protiv Hasanbegovića se ne bune zbog ideologije, nego zbog toga što razni budalaši od javnog novca dobivaju sredstva za svoj politički rad!
U Bujici je objavljena i ekskluzivna informacija o tome kako su Hrvoje Hribar i Bojan Glavašević dogovorili snimanje „dokumentarca“ kojim bi trebalo oblatiti branitelje u Savskoj 66!
U Vukovaru 18. studenog 2014. sastali su se Glavašević i Andrea Zlatar – Violić. U hotelu „Lav“ toliko su se napili da su jedva došli do automobila, a Fredov glavni pomoćnik je ubrzo – 01. prosinca 2014. u Ministarstvu branitelja primio novinarku Milenu Zajović i Nenada Puhovskog, brata sveprisutnog Žarka. Za „razvoj scenarija“ dokumentarca u kojem se pljuje po Glogoškom i 100-postotnim ratnim invalidima, novinarka „Večernjaka“ Milena Zajović je od Hrvoja Hribara dobila čak 140.000 kuna!
O tome je Bujanec pokazao dokument i dodao:
– Sve je „blagoslovila“ siva eminencija „Umjetničkog vijeća“ HAVC-a – notorna Mima Simić! U Vijeću su još bili Ivana Fumić, Slaven Zečević i Teodor Celakovski… Glavašević se 11. prosinca našao sa Zajovićkom i Puhovskim u prostorijama Factuma, a s Hribarom je ručao u restoranu „Tip-top“. Zajovićka se prosvjednicima u Savskoj čak lažno predstavila i tvrdila da snima film o „nasljeđu Domovinskog rata“, a ne o Savskoj 66! Na „razvoju scenarija“ radi već više od godinu dana – ustvdio je voditelj Bujice i naveo da su ga dobro upućeni još upozorili kako je u ovom slučaju prekršen Zakon o audio-vizualnim djelatnostima te da neki sumnjaju u trgovinu utjecajem i zlouporabe u gospodarskom poslovanju, zbog čega će najvjerojatnije 140.000 kuna morati biti vraćeno…
Na sličan način, prema tvrdnjama iz današnje Bujice, Hribar je kupovao „dobar glas“ u raznim medijima. Osim što je Zajovićki dao 140.000 kuna, 400.000 kuna dao je i Jurici Pavičiću, a skoro duplo više Arsenu Oremoviću. Na ovakav način kupuje se pozitivna kritika za hrvatski film kojeg nitko ne gleda i koji uopće nevalja – bio je rezolutan Kuljiš.
U Bujici je bilo riječi i o Hribarovoj tvrtci “FIZ”, registriranoj na zagrebačkoj adresi Pantovčak 5, koja je prije dvadesetak dana otišla u stečaj. Hribar je filmskim radnicima ostao dužan više od dva milijuna kuna, a kada ga je stečajna upraviteljica nazvala da vrati 400.000, Hribar joj je drsko odgovorio: „Znate li vi tko sam ja! Nemojte me više zvati!“ Nakon toga je stečajnoj upraviteljici zalupio slušalicu. Denis Kuljiš u Bujici je pročitao još neke primjere neviđeno drske i bezobrazne komunikacije Hrvoja Hribara sa suradnicima u HAVC-u… Inače, tvrtka “FIZ” polaže prava na film “Što je muškarac bez brkova” – pa nije jasno je li sad i poznati film dijelom stečaja ili ga je Hribar nekom mućkom uspio povući iz stečajne mase?!
Denis Kuljiš, razotkrivajući Hrvoja Hribara, objasnio je u Bujici i što je sve ravnatelju HAVC -a zamjerao Enes Midžić te kako je bio prisiljen na ostavku u Upravnom odboru: – Midžić je posjećivao DORH i Uskok, upozoravao bivšu ministricu na kršenje zakona i procedure, no jednostavno su ga otpisali! Ipak, vlast se promijenila i očekujem da će institucije napokon obaviti svoj posao do kraja jer više nisu izloženi pritiscima Hribarovih zaštitnika.
