Dr. Slaven Letica: Sedam važnih točaka koje donosi Sanaderov povratak na slobodu

listopad 2, 2015 maxportal
Share Button

Izlazak dr. Ive na slobodu naprosto će “pojesti” predizbornu kampanju, tako da će biti zanimljiva kao i emisije “Otvoreno” u večerima kad se igra Liga prvaka



slaven_letica11[1]

Piše: Slaven Letica

AKO nekoga uopće zanima što mislim o odluci Vrhovnog suda RH da bivšega predsjednika VRH-a i HDZ-a dr. Ivu Sanadera baš sada i danas, 38 dana prije saborskih izbora – koji će biti 8. studenog 2015. – pusti uz jamčevinu na slobodu, moje bi krajnje sažeto razmišljanje na tu temu bilo ovo:

Prvo: za mene osobno nema nikakve dvojbe i sumnje da je Ivo Sanader zamračio doista velike količine kuna i eura; jer njegovi zakoniti osobni i obiteljski prihodi ne mogu pokriti ni 20% imovine – pokretne i nepokretne – koju je stekao.

Drugo: još je manje sumnje da su dr. Ivi tijekom sudskog procesa uskraćena brojna ustavna i zakonska prava, a, prije svega, ono što pravnici zovu “konfrontacijskim pravom”, a zapravo se radi o pravu okrivljenika i njegove obrane da unakrsno ispitaju zaštićene svjedoke, zapravo svjedoke-pokajnike USKOK-a/DORH-a koji su vlastitu slobodu ili smanjenu zatvorsku i materijalnu kaznu kupili terećenjem dr. Ive.

Davno sam napisao nekoliko eseja u kojima sam dokazao da je, metaforički kazano, “Sanader sam sebe zatvorio u tamnicu”: jer je njegova vlada pripremila, a HDZ-ova saborska većina usvojila novi Zakon o kaznenom postupku koji je omogućio DORH-u izdavanje tzv. oprosnica svjedocima pokajnicima tipa Roberta Ježića ili Mladena Barišića (da desetke drugih ne spominjem) čija je moralnost krajnje upitna, a vjerodostojnost i istinoljublje, još i upitnije.

Ukidanje presude dr. Ivi u tom je pogledu u općem interesu, jer će i tzv. mali ljudi moći računati na korištenje “konfrontacijskog prava”. Važno je i zbog moralnih temelja hrvatskog društva, jer je doista gadljivo promatrati javno šepurenje svjedoka-pokajnika-podlaca svih fela.

Treće: USKOK i DORH ubuduće će morati uložiti znatno više znanja i truda kako bi pronašli materijalne i druge čvrste dokaze o političkom kriminalu i korupciji i načinu djelovanja stvarnih i fantomskih zločinačkih organizacija.

Četvrto: osobno ne volim gledati ljude u tamnicima, pogotovo u pritvorskim, slavnom, stvarnom i metaforičkom “Remetincu” za kojeg mi sin odvjetnik Frane Letica tvrdi (a tamo je često, jer, najbolje što zna i umije, brani sitne, češće, pa i nešto veće, ali ne i “carske” kriminalce) da su znatno gori od regularnih zatvora.

Peto: Puštanje dr. Ive na slobodu i odluka Ustavnog suda o – de fakto – bezveznosti “čuvenih” ustavnih odredbi i Zakona o nezastarjevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbe i privatizacije kojih je idejni začetnik i glavni autor bio bivši Novi Pravednik dr. Ivo Josipović znači njegovu, Josipovićevu, “drugu smrt”: jer je nakon gubitka izbora i političke marginalizacije, eto, doživio i profesionalnu sramotu.

Te odluke, o kojima ću napokon napisati opsežan sociologijski esej, dovode u pitanje i politički legitimitet njegova izbora za PR, jer je veliki dio glasova dobio zbog obećanja da će ratni profiteri i pretvorbeni prevaranti i lopovi biti kažnjeni, a njihova imovina konfiscirana.

Šesto: Spomenuta i neke druge odluke Ustavnog suda pokazuju da je došlo do velike – nazovimo je tako – seobe vlasti: u doba dr. Franje Tuđmana 90% moći bilo je u njega; nakon ustavnih promjena 2001. ta se količina moći preselila u Vladu RH i brojne centre političke i financijske moći; tijekom skandaloznog lova na Antu Gotovinu i nakon što je promIjenjen Zakon o kaznenom postupku, moć se preselila u DORH i USKOK, eda bi sada Ustavni sud postao moćnijim čak i od nemoćnog i u javnosti prezrenog Hrvatskog sabora koji – da apsurd bude potpun – bira ustavne suce.

Sedmo: Izlazak dr. Ive na slobodu naprosto će “pojesti” predizbornu kampanju, tako da će sukobi ovnova ili jarčeva na brvnu “Rasta” i “Domoljuba” postati toliko zanimljivo kao i rasprava u emisiji “Otvoreno” u večerima kad se igra Liga prvaka. Dakako, živ će ostati i problem Velike seobe naroda 2.0: jer je strah malih naroda, kao što je odavno pokazao Milan Kundera, od nestanka (ovog puta zbog niske plodnosti, iseljavanja i dolaska novih “Huna” i “Avara”) njihova vječna zla kob.

Sve u svemu: izborna će se kampanja događati u – LUDOJ KUĆI!

Foto:D. Kovačević/Novi list



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button