General Drago Lovrić: ČOVJEK ili KAMELEON

travanj 14, 2015 maxportal
Share Button

Rečenice koje je u predsjedničkoj kampanji govorio o Kolindi Grabar Kitarović primjerenije su Vojislavu Šešelju nego časniku Hrvatske vojske

marko-marković

Piše: Marko Marković

BIO jednom jedan “pešadijski pukovnik” JNA, zlobnici tvrde pukovnik KOS-a (PAVS 15. veljače 1960.) koji je mnogo godina kasnije, sam sebi i to javno, postavio pitanje: “Jesi li ti, Bilandžiću, kameleon ili si racionalan čovjek i mijenjaš sebe prema prilikama u kojima živiš?” (Jutarnji list, Vlado Vurušić, travanj 2006.).

Ima jedan general Oružanih snaga Republike Hrvatske koji sebi to pitanje sigurno nikada neće postaviti, jer, za razliku od akademika Dušana Bilandžića, uopće ne vidi svrhovitost propitkivanja vlastitog životnog puta, na takav način i to javno. Naime, oslobođen ikakvih moralnih dvojbi na svoj ciricculum  glorie, iskoristio je svaku priliku koja mu se pružila: ideološku, vjersku, stranačku, prijateljsku, kumovsku, rođačku, zemljačku,… i “mijenjao sebe prema prilikama u kojima živi“.

I dok on osobno nema nikakvih dvojbi o sebi i svom životnom putu, svi oko njega dvoje je li postupao kao “kameleon” ili kao “racionalan čovjek”. O tome, na kraju ovog teksta neka svatko donese svoj sud, a autor ovog teksta, iz poštovanja prema dotičnom generalu, istoga će tretirati kao “kralja kameleona”.

Da “kralj kameleona” nije živio tako kako je živio nikada ne bi dogurao do generala zbora, a da iza sebe nema ni jednu dobivenu bitku, da nije vodio ni jednu vojnu formaciju, da nije što-šta drugo prošao što obavezno prolaze generali njegova ranga s četiri “zvjezdice”, koji su karijeru gradili na Zapadu ili Istoku.

“Papučar” ili  “čelik general”?

Pitamo se, posve otvoreno, bi li takav profil oficira JNA, u sustavu napredovanja koji je ima ta vojska dogurao dalje od pukovnika? Neki njegovi dobri poznavatelji tvrde da bi isti u svakoj vojsci dogurao do generalskog čina, pa bila to srbočetnička JNA, domobranska, starojugoslavenska, turska ili mongolska vojska… jer bi isti vješto i bez ikakvih skurpula “mijenjao sebe prema prilikama u kojima živi”.

Kad su u pitanju njegovi podređeni (bez iznimke u hijerahiji, od običnih redova do kolega mu generala) on je prema njima “general od čelika”, a kad je u pitanju vlastita mu žena priznaje da je običan “papučar” (Jutarnji list, 28, 12. 2014.)

U rasponu između “generala od čelika” i “papučara”, samo njemu znanim logikom preživljava taj “kralj kameleona”, dnevno mijenja uloge i prilagođava se u hodu. Kada treba sankcionirati pilote koji mu iza leđa pregivaraju  o preseljenju cijela akro grupe u stranu državu, ponaša se kao “papučar”, ne traži nikakve sankcije za iste, ali ne nudi ni vlastitu ostavku.

Lakše mu je bilo galamiti na podređene kao “general od čelika” nego ići kontra javnosti koja je odmah dala do znanja da je strani potplaćenih i u svakom pogledu obezvrijeđenih pilota, a o o čemu je, a on to dobro zna, i sam pridonio. Ima mišljenja da mu je manje stalo do zrakoplovstva jer i sam želio postati pilot, ali kako nije zadovoljio stroge uvjete koji se traže od kandidata, afektivno ih prezire.FAH-H3129986DragoLovric[1]

U namjeri da objektivno spoznamo pozadinu funkcioniranja “generala od čelika/papučara” na mjestu trenutnog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga (N GS OS)) ovaj se portal obratio za pomoć nekim njegovim kolegama, generalima koji drugačije poimaju odnose u GS OS-u, svoju generalsku poziciju, civilno-vojne odnose, operativno zapovjedanje snagama, otvorenost prema javnosti i puno toga drugog.

Ti ljudi, neopterećeni beogradskim školama, svjesni da se ovako postavljena pozicija trenutnog N GS OS prema ministru i Predsjednici, kao vrhovnoj zapovjednici, a koja odgovara samo N GS OS, dugoročno vodi k tome da će Predsjednica, potpomognuta novim ministrom obrane, odmah promijeniti negativne trendove u razvoju civilno-vojnih odnosa u MORH-u. A to će,  između ostalog, rezultirati implozijom generalskoga kora i njegova utjecaja na MORH. Stoga su svi “slobodno misleći”, ili “drugačije misleći” generali pojasnili neke činjenice i opservacije o funkciji trenutnog N GS OS.

Prvo, Načelnik GS OS nije zapovjednik, odnosno, ne bi trebao imati funkciju zapovijedanja. On je glavni vojni savjetnik ministra obrane i Predsjednice države, a ujedno i član NATO Military Committee-a.

Drugo,  GS OS RH ima funkciju pružanja vojne ekspertize zapovjedniku, a ne zapovijedanja snagama. Ako N GS OS, uz savjetničku funkciju, ima i funkciju operativnog zapovijedanja snagama, logično je da svoje dužnosti ne može učinkovito obnašati. Zbog toga se javlja sukob jedne uloge s drugom, odnosno, N GS OS postaje savjetnik samome sebi! Time se isključuije bilo kakav kontrolni mehanizam između  kreiranja (savjetovanja) i sprovođenja (zapovijedanja).

Krleža je ipak bio moralniji

Naime, sadašnje rješenje, sa svim svojim posljedicama, isključivo je u funkciji koncentracije moći trenutnog N GS OS. Jasno je da se radi o svojevrsnoj militarizaciji koja nije motivirana dubljim razlozima jačanja utjecaja OS RH, već je gotovo isključivo sredstvo preko kojeg jača osobna moć trenutnog  N GS OS. Zbog toga dolazi do miješanja različitih funkcija: zapovjednih, planskih, izvršnih, nadzornih, sa svim lošim posljedicama koje proizlaze iz takve situacije, a više je nego očito da se trenutni načelnik OS time ne zamara. I ne pada mu na pamet predložiti razdvajanje svojih trenutno objedinjenih savjetničkih i zapovjednih funkcija u dvije odvojene funkcije:  Funkciju N GS OS te funkciju Zapovjednika združenih snaga.

Spajanje ovih dviju funkcija možemo  usporediti s primjerom mimikrije u prirodi: kameleon i grana na kojoj kameleon sjedi su – jedno,  i samo o kameleonu ovi kada će, u borbi za vlastiti opstanak, prestati glumiti grančicu. Stručno rečeno: “mimikrija se stječe putem prirodne selekcije i korisna je u borbi za opstanak ( Bratoljub Klaić).

Upravo o tome trenutni N GS OS razmišlja, kako danas, tako i cijelu svoju vojničku karijeru. Ako treba spreman je  svoju mimikriju i ozakoniti. Tako su neka dvojbena rješenja u Zakonu o obrani rezultat vrlo promišljenog pritiska N GS OS preko prijašnjeg Ureda predsjednika RH. Primjerice, u tadnji trenutak u tekst novog Zakona o obrani ugurana je odredba o godinu dana  duljem mandatu trenutnog NG OS, (odnosno 4+1), što nije korišteno nikada prije, a neće ni poslije mandata trenutnog N  GS OS.

To postignuće treba zahvaliti činjenici što bivši predsjednik RH nije imao dovoljno kvalitetnog savjetnika za obranu pa je propustio takva rješenja, ali i osobnom zalaganju trenutnog  N GS OS koji nije propuštao ni jednu priliku dodvoravanja bivšem predsjedniku. I ptice na grani prepričavaju anegdote kako je na Tuškancu puštao stolnoteniske mečeve bivšem Predsjedniku. Krleža je bio bio bolji. S Titom je odigrao 400 partija šah i sve su završile remijem. Tito nije znao pobijediti, Krleža nije smio. ????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????

Trenutni N GS OS manje se udvorno ponaša prema ministru obrane i njegovim pomoćnicima ( u pravilu civilima). Naime, ministar obrane, i sam nekadašnji visoki vojni zapovjednik, odmah je na početku mandata jasno dao do znanja da više vjeruje vojnicima nego civilima. I tada je našeg “kralja kameleona”, kao o onom starom vicu, krenulo kao Muju na kartama. Rezultat poguban za obrambeni sustav vidio se već nakon nekoliko mjeseci ministrova mandata. Civili su, od strane samog ministra, javno proglašavani lijenčinama i lopovima, a trenutnom Načelniku GS OS omogućeno je da, zajedno sa svojim pomoćnicima, ravnopravno pregovara s ministrom i njegovim pomoćnicima. Stoga su u posljednje tri godine rješenja u području obrane donošena na način da postoje dva ministra koja pregovaraju o podjeli moći i utjecaja.

Glavni stožer prestao je biti vojni savjetodavac ministra obrane duboko penetrirajući u brojne funkcije iz nadležnosti Ministarstva, odnosno nedopustivo militarizirajući civilni dio ministarstva i funkcije iz njegove nadležnosti.

Time se Ministarstvo obrane savršeno uklopilo u prevladavajuće devijantne trendove hrvatskog društva, jer mnoge institucije koje bi morale biti upravljane i nadzirale same kreiraju propise kojima se uređuje njihov rad. Da su OS RH izvrstan primjer za to vidi se nakaradnih rješenja novog Zakona o obrani i Zakona o službi u OS. Ta rješenja nastala su zbog pritiska trenutnog N GS OS, blagoslovljena od ministra obrane pred kojim su ministrovi civilno pomoćnici domobranski pronicljivo – ustuknuli.

Takova povlaštena (kaubojska) pozicija omogućila je trenutnom N GS OS da za cijelog svog (nada  4+1) mandata uopće ne otvara bitna pitanja. Primjerice,  zabranjeno je “talasati” na teme:

  • treba li Obalna straža biti u sastavu OS RH /HRM, ili ne?
  • treba li u OS RH ostati protupožarna eskadrila ili to treba biti civilna agencija?
  • treba li neke funkcije dislocirati izvan Oružanih snaga kako bi se lakše financirali iz fondova EU-a itd...

Otvaranje tih i brojnih drugih pitanja svakako bi rezultiralo drastičnim smanjenjem sadašnjeg broja generala. Međutim, već samo navođenje ovog drugog razloga automatski odbacuje svaku pomisao o drastičnoj reorganizaciji i racionalizaciji. Stoga se naručuju studije koje se izrađuju ne kako bi bile podloge za kvalitetne odluke, već kako bi opravdale već usvojenu odluku. Po onoj staroj”istina se ne istražuje, ona se “naručuje”. U GS OS točno se zna tko “naručuje” a tko “istražuje istinu”. Pri tome svako preispitivanje “istine” nije dopušteno, ono se kažnjava, što sve skupa pogoduje razvoju antiintelektualizma kakvog nije bilo od Kraljevine Jugoslavije. Primjerice, u sustavu ne postoji ni jedan vojno stručni časopis u kojem bi slobodno misleći intelektualci, djelatne vojne osobe ili državni službenici javno i otvoreno promišljali i predlagali nova rješenja.

Unutar sustava mnoga područja ostaju namjerno neregulirana kako bi što ostalo što šire područje koje se pokriva ad hoc odlukama. takav model “vladanja” omogućuje “naručiteljima istine” da kaos iz svoje glave pretoče u kaos u sustavu i do kraja mandata sačuvaju svoje pozicije. Niame, sustav koji počiva na nedorečenim, nedovoljno osmišljenim ili kontradiktornim ad hoc odlukama nužno rezultira kaotičnim stanjem.josipović, lovrić

Drugi izvor moći trenutnog N GS OS leži u načinu na koji vodi kadrovsku politiku, pazeći pri tome čiji će kandidat ići na neku dobro plaćenu poziciju u inozemstvo. Vješto kadrovirajući postavlja svoje ljude na vodeće pozicije u civilnom dijelu MORH-a, čija daljnja časnička karijera ovisi isključivo o njegovoj volji. To ide toliko daleko da ministar obrane traži dopuštenje od N GS OS da rasporedi neku vojnu osobu u MORH. Stoga visoki časnici postavljeni na odgovorne dužnosti u MORH-u u pravilu osluškuju kako diše N GS OS, a ne što je u interesu MORH-a u cjelinu.

Potkrepljujući gornju tvrdnju navest ćemo samo dva primjera:

Nabava je u nadležnosti MORH-a. Ako N GS OS pokaže interes za nabavkom neke vrste ili količine naoružanja ili vojne opreme tada svoj interes materijalizira preko svojih ljudi  instaliranih u civilnom dijelu MORH-a, koji u procesu nabave utječu da Načelnikov interes postane projekt MORH-a. Potom se iskoristi kolegij ministra da se čitava operacija formalizira. Pritom N GS OS izbjegava bilo kakve projekte predlagati u pisanoj formi jer ne želi da se kasnije proziva. Više je časnika OS RH kasnije je maknuto kao žrtveni jarci zbog propalog projekata ili otkrivenih afera koji su izvorno potaknuti od N GS OS:;

Nedopustivo široku autonomnost u radu N GS OS pokazuje i u vanjsko političkom segmentu gdje samovoljno dogovara neke aranžmane, stavljajući MORH pred gotov čin, a u stvarnosti  pretvara MORH u potpornu službu Glavog stožera.

Logično se postavljaju brojna pitanja: kako je to moguće, tko stoji iza N GS OS, gdje su i što rade kontrolni mehanizmi koji bi trebali spriječiti nedopustivo visoku samovolju N GS OS, kao i brojna druga sigurnosno na manje zanimljiva pitanja.

>>>Liječnici su bili u protiv, a Josipović je naredio: “Helikopter mora u Tuzlu!”

Danas se malo tko sjeća sukoba koji se 1992. godine vodio između ondašnjeg ministra obrane Gojka Šuška i tadašnjeg N GS OS generala zbora Antona Tusa. Suština sukoba bila je prevlast nad MORH-om. Čovjek kojega je gotovo kompletna oporba posprdno nazivala neškolovanim “pizzamenom” suprotstavio se visoko školovanom JNA  generalu -gentlemenu.

Ministar Šušak se zalagao za to da MORH (civilni dio) ima demokratski nadzor nad GS OS, odnosno vojnim dijelom, a u skladu s demokratskim tradicijama Zapada. General Tus se zalagao  za to da MORH  služi kao servis GS OS RH, što nije postojalo ni u JNA. Naravno da je predsjednik Tuđman, kao vrhovni zapovjednik dao za pravo ministru obrane, a general Tus je 22. studenog 1992. maknut s mjesta načelnika GS OS i premješten na formalnu poziciju glavnog savjetnika Predsjednika RH za obranu.

General Tus nikada nije odustao od svoje ideje, ali nikad nije došao u poziciju da je osobno realizira. Njegovi istomišljenici, generali Agotić i Stipetić, iako na formalnoj poziciji da ovu Tusovu nakanu aktualiziraju, kao savjetnici za obranu kasnijeg predsjednika Mesića, to ipak nisu učinili. Manjim dijelom zbog mogućeg protivljenja samog Mesića, a većim dijelom zbog protivljenja tadašnjih ministara obrane kod kojih takve ideje ne bi prošle. Ipak ta trojica generala u značajnoj mjeri stoje iza karijere sadašnjeg načelnika GS OS. Isti je, kao njihov vjerni sljedbenik i dobar učenik, iskoristio slabost sadašnjeg ministra obrane i postupno gotovo u potpunosti ostvario zamisli generala Tusa iz 1992. godine.

Ta puzajuća militarizacija MORH-a provedena je od strane čovjeka, vidljiva je i u činjenici da je kompletna vojna a ekspertiza, bez obzira što se formalno nalazi u različitim institucijama, pod kontrolom jednog čovjeka – Načelnika GS OS. On operativno zapovijeda snagama, istodobno savjetuje ministra obrane i Predsjednicu/Vrhovnu zapovjednicu. U takvoj situaciji ni ministar ni Predsjednica nemaju nikakve alternativne izvore ekspertize. Svi ovise o N GS OS, inače 60 postotnom ratnom vojnim invalidu, za kojega se zna da zaboravlja vlastitu djecu na radnom mjestu, gubi službene dokumente pod čudnim okolnostima zbog čega bi nekoga drugog poslali na procjenu preostale radne sposobnosti.vons-2-660x330[1]

Svjestan da su mu dani odbrojani, da nova Vrhovna zapovjednica ne igra stolni tenis, da mu izjave iz predsjedničke kampanje (kad se još dodvoravo bivšem predsjedniku obećavajući da svojim utjecajem “obezbjediti” povlačenje Kolinde Grabar Kitarović iz predsjedničke kampanje, ali i neke uvredljive izjave i laži koje nije primjereno citirati, a koje više priliče primitivcu tipa Vojislava Šešelja nego časniku HV-a), Načelnik GS OS postao je iznimno agresivan. Na kolegijima ministra obrane napada i optužuje ministrove pomoćnike, iako im nije nadređen; protiv Maxportala je naredio istragu zbog objave informacije o nepotrebnom i skupom letu u helikoptera HRZ-a Tuzlu pri čemu  je bio ugrožen život tri člana posade i četiri liječnika. Materijalna šteta je više stotina tisuća kuna. Načelnik GS OS nije naredio istragu o tom skandalu, jer bi morao istraživati samog sebe, nego istražuje tko je Maxportalu dostavio informacije.

 >>> Sjednica VONS-a: General Drago Lovrić zabrinut je došao na Pantovčak

Takvo ponašanje N GS OS  prolazi bez ministrove reakcije što samo potvrđuje prethodno iznesene tvrdnje o stvarnim odnosima moći u MORH-u. O ozbiljnosti situacije potvrdu daje činjenica da je premijer Zoran Milanović naredio je istragu o nepotrebnom letu za Tuzlu.

Nakon promjene vlasti “kralj kamelona”  brzo je odlučio priskočiti upomoć izbornoj pobjednici, novoj Vrhovnoj zapovjednici. na kolegiju s ostalim generalima razgovara bahato i svima želi dati do znanja da uživa podršku nove Predsjednici. U istupima često navodi ” to očekuje Predsjednica“, ili  “o tome sam već razgovarao s Predsjednicom” i slično.

Jedino sa svojim zamjenikom i očekivanim nasljednikom na mjestu N GS OS, a s kojim je kumovski povezan, ima primjeren odnos, Prema svim drugim generalima je arogantan što je rezultiralo stvaranjem “pokreta otpora” u generalskom koru. Stoga, htio ili ne, podaci o njemu cure na sve strane. Toliko si je neprijatelja stvorio da mu nitko ne bi želio biti u koži kad napusti dužnost N GS OS:

Iako pazi da ne ostavlja trag na dokumentima, trag ostavlja službena kartica koju pegla bez milosti. Prošla su vremena kad je, kao mladi general-papučar, oslobađao ženu kuhanja pa je doma (protupropisno) slao gotove objede iz časničkoga restorana Doma OS RH u Karlovcu. Stoga, mijenjajući sebe po prilikama u kojima živi “pegla” službenu karticu ma gdje bio – od Zagreba do Bruxelessa.

Na pitanje našim sugovornicima hoće li iznošenje ovih podataka možda rezultirati nekim promjenama u budućem ponašanju trenutnog NGS OS, ili mogućim preispitivanjem nekih rješenja koja su se pokazala kao loša, slijedio je ciničan osmijeh i konstatacija da će mu jedina briga biti otkriti tko je “Mare Lukšina” u njegovim redovima.

Dodatak: Profesionalna karijera “kralja kameleona”

O uspješnosti konstantne metamorfoze “kralja kameleona” svjedoče brojne činjenice, pri čemu se neke mogu matematički, čak i i grafički predočiti. Od vremena Vojne krajine ovi prostori ne pamte brže promicanje nekog profesionalnog časnika. “Kralj kameleona” ostvario je nevjerojatni blistavu vojničku karijeru za relativno mladog čovjeka rođenog krajem 1961.godine.

Profesionalno vojničko napredovanje “kralja kameleona” dijelimo u tri razdoblja.

1. Napredovanje u oficirskoj hijerarhiji bivše JNA.

  • primljen u aktivnu vojnu službu i proizvedeni čin vodnika artiljerijsko.raketbnih jedinica PVO – 12. 7 1980 godine,
  • proizveden u čin potporučnika ARJ PVO – 30. 7. 1984. godine,
  • unaprijeđen  čin poručnika ARJ PVO- 1985-. godine,
  • unaprijeđen u čin kapetana ARJ PVO – 23. 2. 1988 godine.

U činu kapetana ga zatiče rat pa nikad nije promaknut u kapetana I. klase ARJ PVO JNA

2. Prevođenje “kralja kameleona” iz čina JNA u časnika OS RH:

U skladu s članom 3. Uredbe o činovima, dodjeli činova, promaknućima u viši čin… pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske ( 10. listopad 1991. potpisao dr. Franjo Tuđman) kapetan JNA, “kralj kameleona” trebao je biti preveden u čin natporučnika OS RH. Međutim, 28. 5. 199.2 preveden je u čin bojnika OS RH

Kapetan JNA, “kralj kameleona” preskače cijeli rang, odnosno preskače čin satnika OS RH, na koji ionako po Uredbi o činovima, nije imao pravo.  “Zli jezici” GS OS RH tvrde da je “preskakanje čina” satnika izvedeno uz pomoć kumovskih veza u Personalnoj upravi MORH-a.

3. Napredovanje “kralja kameleona” u časničkoj hijerahiji OS RH:

  • unaprijeđen u čin pukovnika SRH – 19. 8. 1993.godine – izvanredno
  • unaprijeđen u čin brigadira OSRH – 27. 4. 1995. godine – izvanredno
  • unaprijeđen u čin stožernog brigadira– 21. 5. 1996. godine izvanredno
  • unaprijeđen u čin brigadnog generala -21. 5. 200. godine izvanredno
  • unaprijeđen u čin general bojnika -24. 5. 2005. godine- redovno
  • unaprijeđen u čin general pukovnika-31. 1. 2011. godine – redovno
  • unaprijeđen u čin generala zbora – 30. 9. 2013. godine – izvanredno

Tijekom napredovanja u časničkoj hijerahiji OS RH, da li opet samo zahvaljujući kumovskim vezama, nadređeni “kralju kameleona”, oni koji su ga predlagali te oni koji su potpisivali unapređenja, najmanje tri puta su kršili zakone (ne računajući prethodno opisano “preskakanje” čina.)

  • prvi put, kad je izvanredno unaprijeđen u čin stožernog brigadira
  • drugi put kad je izvanredno unaprijeđen u čin brigadnog generala
  • treći put kad je izvanredno unaprijeđen u čin generala zbora

Krenimo redom:

Brigadir, “kralj kameleona” nije smio biti izvanredno unaprijeđen u čin stožernog  brigadira jer je već dva puta prije toga  bio izvanredno unaprijeđen i činove pukovnika i brigadira. Naime, nakon što je Predsjednik RH u listopadu 1991. potpisao Uredbu o činovima, ministar obrane Gojko Šušak donio je u proljeće 1992. godine Upute za provedbi Uredbe u kojoj se precizira da “izvanredno promicanje u pravilu se može izvršiti najviše dva puta uzastopno”.

Dakle, “kralj kameleona” nije smio biti unaprijeđen u čin brigadnog generala jer mu je to bilo četvrto uzastopno izvanredno promaknuće

Treći put “kralj kameleona” nije smio biti unaprijeđen u čin generala zbora jer novi Zakon o službi u OS RH (lipanj 2013. godine), u članku 98.  precizira da časnik u rangu generala mora provesti najmanje četiri godine u činu kako bi bio promaknut u viši čin. Kako general “kralj kameleona” nije proveo činu general pukovnika duže od dvije godine i osam mjeseci radi se opet o izvanrednom promaknuću. Po peti put.

U članku 101. Zakona o službi u OS RH precizira se da “časnik može biti izvanredno promaknut u neposredno viši čin jedanput tijekom službe. Evidentno je da je i u ovom slučaju zakon prekršen.

Neka bitna zapažanja u vezi napredovanja “kralja kameleona”

  • u prvi čin potporučnika JNA proizveden je s 21 godinom i osam mjeseci
  • od najnižeg čina potporučnika JNA do najvišeg časničkog čina stožernog brigadira OS RH napredovao je za samo 12 godina i deset mjeseci službe u JNA i OS RH
  • od čina potporučnika do do čina brigadnog generala napredovao je za 16 godina i deset mjeseci, što je odličan rezultat u odnosu na najbržeg generala JNA Milu Mrkšića kome je za to trebalo 23 godine i tri mjeseca
  • u prvi generalski čin – brigadni general OS RH “kralj kameleona” promaknut je s 38 godina i šest mjeseci života. Dok je general Mrkšić samo jednom izvanredno promaknut, “kralj kameleona” izvanredno jer unaprijeđen čak tri puta zaredom. Ne računajući preskakanje čina kapetana I. klase.
  • tijekom profesionalne vojničke karijere “kralj kameleona” je, suprotno Zakonu  koji vrijedi za ostale časnike OS RH, najmanje pet puta izvanredno unaprijeđen. Takvo napredovanje nije zabilježeno u povijesti profesionalnih vojničkih karijera
  • da je Napoleon, nepopravljivi zaljubljenik u Hrvate, imao ovakvog “kralja kameleona” ne bi se zaustavio pred Moskvom, došao bi do Vladivostoka.
  • budući da je u profesionalnoj (oficirsko-časničkoj) karijeri generala “kralju kameleona” kocka prečesto padala na “šesticu” trebalo bi mu reći “Generala, ne ljuti se, tri čina natrag“!!!

 

Zbog značaja tema ovaj tekst potpisujem kao:

Marko Marković, glavni urednik Maxportala
Foto: Hrvoje Pilić/narod. hr/ Hrvatski vojnik/H




Komentari
Share Button