Pismo kapetana Dragana iz zatvora: Uživam u domaćoj hrani, nedostaje mi samo Internet i gitara

10 listopada, 2015 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dragan Vasiljković poznatiji kao Kapetan Dragan, kojeg Hrvatska tereti za ratne zločine, već tri mjeseca je utamničen u Splitu, gdje je prebačen iz australijskog ekstradicionog pritvora. 

O svojim zatvorskim danima Vasiljković je pisao srpskoj humanitarki iz Nürnberga dr. Mirici Mitić, koja je pismo proslijedila u Frankfurt gdje se nalazi redakcija web portala Vesti-online, srpskog dnevnika u Njemačkoj. 

Uvjete u splitskom zatočeništvu Vasiljković je ocijenio daleko boljima od od onih koje je imao u zatvoru u Australiji, jedno je nezadovoljan radnim uvjetima koji su “deset puta gori”.

– Moj odvjetnik, srpski i australijski konzul rade na tome da se to popravi. Nadam se da ću dobiti kompjutor jer ovo pisanje me ubija. Ja sam de facto nepismen bez računara – piše Vasiljković u pismu dr Milici Mitić .



– Negativna strana ovog zatvora je birokracija. Siguran sam da im je ostala još od Staljina. Dva tjedna prođu a da ne dobijem poštu. Dozvoljeno mi je svega 15 minuta tjedno privatnih telefonskih poziva, ne daju mi gitaru u sobi. Nemam pristup računaru što je apsurd, jer postoji nekoliko stotina tisuća dokumenata audio i video materijala koji su relevantni za ovaj proces. Morat ću se za to boriti i pred Europskim sudom za ljudska prava.

Koliko god su uvjeti života u zatvoru dobri, na sudu su na nivou Sjeverne Koreje. Deset godina nisu sposobni podići optužnicu! Ne očekujem pravdu u Splitu, ali sam apsolutno siguran da ako ne na Ustavnom sudu, na Europskom sudu sva njihova prljavština mora izaći na površinu – piše Kapetan Dragan.

Govoreći o životnim uvjetima u zatvoru kaže da su zatvorski čuvari “neki fini ljudi” i da ga persiraju.

– Ne drže me u klasičnoj ćeliji već u sobi od 27 kvadrata u kojoj je u odvojenom dijelu pristojan sanitetski čvor i ne razlikuje se od onih u boljim kućama na Zapadu. U sobi imam veliki radni stol, TV od 55 cm, pravi krevet sa novim madracem, ormar i veliki prozor s puno dnevnog svjetla. Što se tiče hrane prošlo je 19 dana prije nego što su ponovili jelovnik. Svaki dan je domaća kuhinja i još nisam dobio hranu, a da nisam uživao u njoj. Svaki drugi-treći dan, upravnik, njegov zamenik ili načelnik nasamo sa mnom razgovaraju krajnje opušteno i uvek tri ista pitanja: “Treba li vam nešto? Kako vas osoblje tretira? Imate li ikakvih primedbi?”

Govoreći o svom zdravstvenom stanju Vasiljković navodi da mu je pritisak 150/90, da trči svaki dan i da uradi 50 sklekova ujutro i 50 popodne i da tjedno pojede pet kilograma voća. Navodi da u splitskom zatvoru može kupiti 23 vrste voća.

– Iskreno rečeno nisam znao da ima toliko vrsta voća dok nisam dopao u ovaj gulag. Još i ovo! Ako slučajno hrana nije po ukusu za cijenu jednog hamburgera na Zapadu, može se naručiti hrana iz uglednog restorana u blizini zatvora. Da ne mislite da preterujem, šaljem vam jelovnik. Nisam još koristio restoran jer neću da propustim redovan zatvorski ručak – piše Vasiljković.

– Ja sam izdvojen od kriminalaca i jedino imam kontakt s osobljem, koje me tretira kao komšiju. Nijednom me nisu vezali u zatvoru do sada, niti pretresali, jednostavno su me razoružali svojim ponašanjem, a pripremao sam se na sasvim suprotno – zaključuje Vasiljković.

MP/Vesti/Foto: sbs,Sydney

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->