POVJESNIČARI: “Ovo su dokumenti koji potvrđuju – Jasenovac je postojao i nakon ’45. godine”

travanj 11, 2016 maxportal
Share Button
U DOKUMENTARNOM filmu Jakova Sedlara ‘Jasenovac – istina’ autor govori o tome što se događalo u ustaškom logoru Jasenovac, ali i o tome kako je taj logor služio kao stratište za sve protivnike Titova režima te se iznosi teza da su komunisti u Jasenovcu ubili više ljudi nego što je to učinio Pavelićev režim.

U razgovoru za tportal povjesničar Hrvoje Klasić u potpunosti je odbacio tu tezu, a Blanka Matković i Stipe Pilić, pak, u svojem znanstvenom radu ‘Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima’ upućuju na postojanje logora u Jasenovcu i nakon 1945. godine

Klasić ističe kako nije pogledao film, tek njegovu najavu, no smatra da je sramotna svaka teza prema kojoj je nakon 1945. godine na području Jasenovca postojao logor za istrebljivanje ljudi.

‘Takve tvrdnje su u potpunosti revizionističke u smislu ustaških zločina te je svaki pokušaj relativizacije onoga što se doista događalo u Jasenovcu i ostalim logorima sramotan za civilizirano društvo i za sve one koji se bave poviješću’, mišljenja je Klasić, podsjećajući kako je zločinački režim Nezavisne države Hrvatske odgovoran za smrt i nestajanje 80 posto ukupnog broja Židova na svojem području te za čak 90 posto Roma koji su doživjeli istu sudbinu.

pavelić - pismo budaku

Pavelićevo pismo Budaku

‘Navoditi primjere poput navodnog pisma Ante Pavelića ustaškom ministru vjere i prosvjete Mili Budaku, u kojem ga on moli da pomogne da u Zagrebu opstane Židovska općina te da ne treba kažnjavati sve Židove, kao i da iz osobnih razloga ne dira židovske svijećnjake na jednoj zagrebačkoj zgradi, zapanjujuće je, ne odgovara istini te samo ukazuje na neznanje te na kakve su zloporabe spremni određeni revizionisti. Govoriti o Pavelićevom spašavanju Židova, kada se pouzdano zna da je režim izbrisao 80 posto židovske i 90 posto romske zajednice na području zloglasne NDH, zapravo je opasno’, zaključuje Klasić razgovor za tportal.

Oko ove osjetljive teme koja posljednjih dana zaokuplja javnost stručnjaci važu svaku riječ, pa su se tako od teme o Jasenovcu nakon kraja Drugog svjetskog rata, nakon poziva tportala redom ogradili ugledni povjesničari Ante Nazor, Ivo Lučić, Mario Jareb. Svi oni ispričali su se, te rekli kako se ne osjećaju dovoljno upućeni u detalje te konkretne, vrlo osjetljive teme.

Ivo Banac, također povjesničar na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kazao je kako kontroverzni Sedlarov film nije gledao jer u ‘posljednje vrijeme teško probavlja umjetnička tumačenja povijesti’ te nas je uputio na njegovo pismo objavljeno u Večernjem listu, u kojem iznosi kako ga je autor članka naslovljenog ‘Jasenovac za likvidacije koristio i Tito’ obavijestio da ga je Sedlar spomenuo u filmu kao izvor za poslijeratnu fazu jasenovačkog logora.

U pismu Banac navodi kako je autoru članka rekao da je u svojoj knjizi ‘Sa Staljinom protiv Tita: Informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu’ zapisao svjedočenje o uporabi Jasenovca kao koncentracijskog logora za oficire tadašnje Jugoslavenske armije u vrijeme Informbiroa.

Taj zapis glasi: ‘Oficiri Jugoslavenske armije držani su u starom ustaškom koncentracijskom logoru u Jasenovcu, zatim u Petrovaradinskoj tvrđavi kraj Novog Sada i, osobito, u Staroj Gradišci’, uz bilješku koja upućuje na elaborat iz ostavštine Dinka Tomašića, koja se čuva u Hooverovoj instituciji priSveučilištu Stanford.

‘To je sve što znam o poslijeratnom Jasenovcu’, napisao je Banac, zaključujući kako ‘film i novine nisu najbolji medij za povijesne rasprave, nešto što mnogi borci protiv povijesnog revizionizma često zaboravljaju’.

dokumenti jasenovac 13

Preslik dokumenta koji potvrđuje da je Jasenovac postojao i nakon 1945. godine

Stipe Pilić, nastavnik i povjesničar koji se bavi temama iz Domovinskog rata i Drugog svjetskog rata teBlanka Matković, doktorandica povijesti s britanskog Sveučilišta Warwick u razgovoru za tportal ističu kako su nakon dugogodišjneg samostalnog istraživanja u svim hrvatskim arhivima u njihovom izvornom znanstvenom radu ‘Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima’ objavljenim u prosincu 2014. u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru neosporno dokazali postojanje zarobljeničkih logora u Jasenovcu i nakon Drugog svjetskog rata.
‘Motivirani činjenicom da su dosadašnji izvori o toj temi bili ponajviše svedeni na kratka usmena svjedočanstva koja nisu bila potkrijepljena nikakvim izvornim dokumentima odlučili smo popuniti prazninu budući da kroz proteklih sedamdeset godina nije bilo ozbiljnijeg i temeljitijeg pokušaja istraživanja poratnog logora u Jasenovcu.

Na temelju dostupnih dokumenata moguće je sa sigurnošću utvrditi da je na jasenovačkom području nakon Drugog svjetskog rata postojao sustav zarobljeničkih logora, a kasnije i Kazneni zavod/Zavod za prislini rad, te su opravdane sumnje da su ondje uistinu počinjene i likvidacije.

Iako rad uključuje i dokumente koji se čuvaju u Spomen području Jasenovac i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, ključne dokumente pronašli smo u Državnom arhivu u Sisku i to u fondovima Narodnog odbora kotara Novska u kojemu je primjerice pronađen dokument s imenom upravitelja logora Jasenovac 1946. godine Anatolija Avramova i Sudskim predmetima političkih proseca Sisak u kojem su pronađeni dokumenti Udbe koji svjedoče o bijegu zatočenika iz, kako se to u dokumentu navodi, logora Jasenovac’, kazuju Matković i Pilić, dodajući kako je njihov rad potkrijepljen s preko 350 zabilješki te kako svi zainteresirani mogu posjetiti arhive i uvjeriti se u istinitost i autentičnost ovih dokumenata.

jasenovac, dokument

Preslik dokumenta na koji se pozivaju Stipe Pilić i Blanka Matković

Na upit možemo li govoriti o konkretnim brojkama logoraša u Jasenovcu nakon 1945., Matković i Pilić kažu kako se o konkretnim brojkama logoraša može govoriti samo u pojedinim slučajevima gdje se to u dokumentima navodi, dodajući da broj logoraša nije dokaz za postojanje ili nepostojanje logora, nego i niz drugih elemenata koji čine logor.

Naši sugovornici naglašavaju kako možemo govoriti da su postojale dvije grupe logoraša; ratni zarobljenici i kažnjenici te kako su neophodna daljnja istraživanja da bi se ustanovila cjelovitija istina o poslijeratnom logoru u Jasenovcu.

Sugovornike smo, također, pitali zašto je prema njihovom mišljenju postojanje logra u Jasenovcu nakon Drugog svjetskog rata tabu tema? Oni smatraju kako bi upit o tome treba uputiti nadležnim institucijama i to prvenstveno Spomen području Jasenovac i Ministarstvu kulture koje je nadležno za SP Jasenovac.

‘Na web stranici SP Jasenovac još uvijek su navedeni netočni podaci o postojanju ovog logora, a koji se oslanjaju na teoriju Slavka Goldsteina o tzv. radnoj skupini Jasenovac. Mi smo 15. siječnja 2015. godine uputili dopis SP Jasenovac i Ministarstvu kulture kojim smo zatražili ispravak netočnih navoda i to na temelju novootkrivenih dokumenata, Obzirom da nam nitko nije odgovorio, dopis smo ponovno poslali u svibnju 2015., kada je upućen i Uredu predsjednice RH čija je savjetnica upravo ravnateljica SP Jasenovac.

Ni na taj dopis nitko nije odgovorio zbog čega smo u listopadu 2015. poslli novi dopis SP Jasenovac, Ministarstvu kulture i Uredu predsjednice. Ni tada nitko nije odgovorio, pa smo 26. siječnja ove godine uputili novi dopis Ministarstvu kulture i ministru Zlatku Hasanbegoviću, no odgovora i dalje nema. Stoga se može zaključiti da iznošenje istine o Jasenovcu i to samo i isključivo na temelju arhivskih dokumenata i materijalnih dokaza, ukoliko su takvi pronađeni, još uvijek nije u interesu političkih elita u Hrvatskoj, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost’ zaključuju Pilić i Matković.  

MP/tportal /Ilustracije: privatni arhiv




Komentari
Share Button