Priča o Miodragu Demi: Sretan je čovjek koji ima ovakvu biografiju

kolovoz 18, 2016 maxportal
Share Button

U RATNIM godinama bio je jedan od elitnih komandosa Hrvatske vojske, danas je Bandićeva desna ruka, iznimno učinkovit u pomaganju braniteljima i prijatelj sisačkog biskupa Vlade Košića

Miodrag Demo predstavlja Bandićev filter pred ratnim veteranima i ovaj posao uspješno obavlja već 16 godina. Bio je na svim ratištima, a pred kraj rata nastradao je ispred Banja Luke.

S takvim imageom uspostavio je prisan odnos braniteljske populacije i gradonačelnika Zagreba, uspio ublažiti napade s desna na Milana Bandića, a obavlja iznimno koristan posao za brojne hrvatske branitelje, te ima svoju autonomiju u djelovanju.

Veliki je prijatelj sa Sisačkim biskupom Vladom Košićem koji ga je vjenčao i krstio mu oba sina – Roka i Lovru.demo, bandić

Demo je rođen 1967. u Grguricama kraj Zadra (otac Marko, majka Šimica). Osnovnu školu je završio u Posedarju, a srednju elektrotehničku školu u Zadru. Po svršetku srednje škole zaposlio se u Italiji, u tvornici Olivetti Simens u Riminiju. Osim engleskog, kao i većina Dalmatinaca, usavršio je i talijanski jezik.

Ta činjenica – znanje talijanskoga jezika – pokazala se presudnom u akciji na Plitvicama kad je spasio autobus s talijanskim turistima: “Prsti su nam bili na obaračima, mislili smo da idu oklopnjaci, čekali smo zapovijed za paljbu, a onda je iz magle izronio autobus s umirovljenicima iz Italije. Sreća pa je Demo znao talijanski i riješio napetu situaciju”, ispričao nam njegov ratni suborac.

miodrag demo

Demina fotografija objavljena u New York Timesu 1992. kao ilustracija teksta “Hrvatska stvara moćnu vojnu silu”

Početkom agresije na Hrvatsku zov Domovine bio je jači od pristojnog posla i ugodnog života. Vratio se u Hrvatsku i u studenom 1990. priključio se specijalnim postrojbama MUP-a u Rakitju.

S tom postrojbom aktivno je sudjelovao o oslobađanju Policijske postaje u Pakracu  početkom ožujka 1991.  te u akciji Krvavi Uskrs na Plitvicama mjesec dana kasnije.

U Zboru narodne garde je od  15. svibnja 1991. i raspoređen je u Drugu  gardijsku brigadu ZNG-a s kojom je sudjelovao u akcijama kod Korenice, u obrani Komareva, Petrinje te naselja Viduševac i Gređani na desnoj obali Kupe.

Na dužnosti zapovjednika satnije, od studenog 1991. do veljače 1992. godine, vodio je oslobađanje Farkašića te naselja Vratečko, Slana, Sveta Katarina i Glinska Poljana.

U svibnju 1992. na dužnosti je dozapovjednika taktičke postrojbe 2. gardijske brigade na Dubrovačkom bojištu, a tijekom 1993. bio je na dužnosti zapovjednika bojne u akcijama HV-a na području Novigrada kraj Zadra.

U 1. hrvatski gardijski zdrug, elitnu postrojbu Hrvatskih oružanih snaga, došao je s prvim danom rujna 1994. i preuzeo dužnost zapovjednika Prve gardijske oklopno mehanizirane bojne. S tom postrojbom sudjelovao je u operacijama Cincar, Skok 1,  Skok 2,  Bljesak, Ljeto i Oluja, Maestral i Južni potez.

Završio je Zapovjednu stožernu školu Blago Zadro i obuku u MPRI – koju su američki stručnjaci vodili na Hrvatskom vojnom učilištu.

Kao zapovjednik oklopno mehanizirane bojne Hrvatskog gardijskoga zdruga, elitnih komandosa HV-a, obavljao je najteže zadaće u oslobađanju Kupresa, Glamoča, Bosanskog Grahova, Knina, a njegovi pripadnici prvi su stigli pred Banju Luku. Ondje je, 12 kilometara od Banje Luke, u jesen 1995. (9. listopada) Demo teško ranjen, a poginula su četvorica njegovih suboraca. Danas je, bez desne noge, vezan za invalidska kolica.

Rat je završio u činu brigadira i nosilac je najviših odlikovanja, a sa statusom 100% hrvatskog ratnog vojnog  invalida (HRVI), u činu brigadira, umirovljen je 2000. godine. Nakon višegodišnjeg liječenja aktivno se uključio u politički život. Prvo u Petrinji, a onda u Zagrebu.

Kad je  Zagreb 2000. godine, prvi u Hrvatskoj, osnovao Odjel za branitelje na lokalnoj razini (koji je danas Gradski ured za branitelje, prvi u Hrvatskoj takve vrste) Bandić ga je pozvao, a Demo mu je postao jedan od najbližih suradnika. Demo već 16 godina sudjeluje u brojnim akcijama značajnima za braniteljsku populaciju – od prekvalifikacija za zapošljavanje do stambenog zbrinjavanja, skrbi za invalide i brige za očuvanje digniteta Domovinskoga rata.

Dugačak bi bio popis kad bismo nabrajali što je sve napravljeno kroz taj period, a osim pomoći braniteljima na području Zagreba, a oni to najbolje znaju jer je u Zagrebu postignut nadstandard za hrvatske branitelje, također brojne su aktivnosti i pomoći vezane za druge gradove u Hrvatskoj te pomoć pripadnicima HVO-a.

Na putu do njegova ureda, nema portira, nema najave ni čekanja, tek dvije suradnice koje sređuju dokumentaciju i podsjećaju na dnevni raspored.

Demo je oženjen Petrinjkom Marijom s kojom ima dva sina. Jedan  se zove Lovro – ime je dobio po sv. Lovri, zaštitniku grada Petrinje, a drugi  je Roko – Dalmatinac.

Obojicu sinova je krstio biskup Vlado Košić za kojega je Demo intimno vezan, a aktivno se uključio u podršku biskupu nakon ovotjednih napada na njega zbog govora na misi za blagdan Velike Gospe kad je preporučio da se ne glasa za one koji su digli ruku za “Lex Perković”

M.Marković/foto:privatni arhiv




Komentari
Share Button