Za sve u Hrvatskoj akcija Bljesak bila veličanstvena pobjeda Hrvatske vojske i policije osim za Stipu Mesića
Autor: M. Marković/Foto: Arhiv HV/video:hrt
OPERACIJA Bljesak – vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH- započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. Za samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Lipovac.
Već prvoga dana hrvatske su snage došle nadomak Okučana i ušle u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. Kada je Hrvatski radio javio da je oslobođen Jasenovac nacijom se prolomio uzvik oduševljenja – bilo je jasno da se operacija dobro odvija.
Drugoga dana operacije oslobođeni su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu.
Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade tzv. SV Krajine koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. Četvrti dan akcije, 4. svibnja poslije podne, hrvatske postrojbe desantiraju jednu ojačanu pješačku satniju na to područje, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli predavati.
Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba, a u brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođa srpskih terorista Veljko Džakula.
Nakon uvjerljivog i brzog poraza vodstvo tzv. RSK odlučuje se za terorističku odmazdu te su 2. i 3. svibnja izveli raketne napade na Zagreb granatirali Karlovac i Sisak. Središte grada Zagreba zasuto je raketama s kazetnim punjenjem iz VBR Orkan pri čemu je poginulo petero civila, a 203 je ranjeno. Rakete su ispaljene sa područja Pokuplja, s položaja u blizini sela Trepče, a cilj je bio “zvončićima” zasuti Trg bana Jelačića i učiniti što više ljudskih žrtava.
Hrvatska vojska se prema civilnom pučanstvu u oslobođenom području ponašala uglavnom korektno. Prometnica Okučani-Stara Gradiška, koja je izvodila u Bosnu, ostavljena je slobodnom kako bi se omogućilo povlačenje srpskih snaga i naroda koji je bježao; odgađanje ulaska u Okučane već prvog dana operacije također je bilo u funkciji ostavljanja izlaza.
U kaosu na prilazima mostu u Staroj Gradišci došlo je do otvaranja vatre na kolone u bijegu te je bilo civilnih žrtava. UNCRO i međunarodni promatrači su po inerciji optužili Hrvate za pljačke i zločine, ali su nakon nekoliko dana ove optužbe, uz isprike, povukli.![bljesak1[1]](https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/04/bljesak11.jpg)
Uspostava hrvatske vlasti na oslobođenim teritorijima bila je brza i učinkovita i po profesionalnosti se bitno razlikovala od uobičajenih ulazaka u područja sa “suprotnim” etničkim sastavom. nakon akcije Bljesak prvi put u ratu na području bivše poraženi su priznati kao osobe i politički subjekti.
Priznali su to Srbi, priznala je to međunarodna zajednica i brojni veleposlanici u Hrvatskoj, ali ne i Stipe Mesić, tada oporbeni političar, za kojega je akcija Bljesak bila etničko čišćenje.
Pogledajte što je o akciji Bljesak govorio u veleposlanstvu SAD-a u Zagrebu:
PRILOG: Prijevod Wikileaksova dokumenta (izvorni dokument dostupan OVDJE)
P o v j e r l j i v o dio 01 od 02 Zagreb 001944
Predmet: Oporbeni vođe ističu zabrinutost u svezi situacije u Zapadnoj Slavoniji
Povjerljivo
1. Povjerljivo – čitav tekst
————
Sažetak
————
2. 17./18. svibnja vodeće oporbene figure izrazile su veleposlaniku Galbraithu svoje viđenje da je odlazak etničkih Srba iz Zapadne Slavonije ekvivalentan etničkom čišćenju i da je prijetnja demokraciji u Hrvatskoj. Mesić se žalio da oporbene stranke nisu bile informirane o događajima u Zapadnoj Slavoniji. Jedna je stranka optužila ministra obrane Šuška, između ostalog, da je bio uključen u ratne zločine. Uvijek polemična srpska stranka optužila je SAD za suučesništvo u „etničkom čišćenju” od strane Vlade Republike Hrvatske; veleposlanik je energično odbacio te optužbe, navodeći naše javne izraze zabrinutosti o djelovanju Vlade RH u svezi ljudskih prava. (Kraj sažetka.)
——————————————————-
Oporba isključena iz Sektora Zapad
——————————————————-
3. 17. svibnja se veleposlanik susreo s Stipom Mesićem, predsjednikom oporbenih Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND). Mesić je optužio Vladu RH da je držala oporbu u neznanju o stanju u bivšem Sektoru Zapad i izjednačio je odlazak Srba s etničkim čišćenjem. Rekao je da će, ako se odlazak Srba nastavi, to biti korak unazad za demokraciju u Hrvatskoj. (napomena: do 16., 1.100 Srba – od procijenjene populacije koja je ostala od 5.000 – je napustilo područje Pakraca i Lipika i otišlo na teritorij u Bosni kojeg drže Srbi, a samo je njih 268 primilo svoje dokumente o hrvatskom državljanstvu.
Vjeruje se da je polovina od procijenjenih 15.000 Srba koji su naseljavali Sektor Zapad prije invazije pobjeglo u Bosnu.) Mesić se žalio da predstavnicima oporbenih stranaka nije bio dopušten ulaz u područje do dva dana nakon završetka vojnih operacija, i izrazio je sumnju da bi posjet u sadašnjem trenutku imao značajan politički učinak.
4. 18. svibnja veleposlanik se sastao s Milanom Đukićem i Veselinom Pejnovićem, predsjednikom i potpredsjednikom Srpske narodne stranke. Đukić, tipično polemički, rekao je da je model Vlade RH mirne reintegracije postao model Hrvatske bez Srba. Srbi iz Zapadne Slavonije nemaju motivacije razmišljati o povratku u Zapadnu Slavoniju u vrijeme kad Srbi odlaze u Bosnu. Đukić je optužio Vladu RH da čini etničko čišćenje u bivšem Sektoru Zapad i da je sustavno oštećivala pravoslavne crkve i srpske kuće.
Posebno je rekao da je kuću jasenovačkog župnika zauzela Hrvatska vojska. Također je rekao da je, prilikom posjeta Jasenovcu, osobno vidio vojnike kako pljačkaju kuću u kojoj je rođena njegova žena. Druga sela za koja tvrdi da su bila poprišta ratnih zločina su: Paklenica, Lađevac, Raići, Čovac, Mlaka, Stara Gradiška i Borovac. Đukić i Pejnović optužili su Vladu SAD za prešutno podržavanje etničkog čišćenja putem njene povezanosti s Vladom RH.
5. Đukić i Pejnović su isto tako pitali da li je brojka Vlade RH o 350-450 poginulih Srba točna, te gdje su tijela. Žalili su se na tretman zatvorenika u Požegi i Varaždinu. Đukić je rekao da su vojnici HV-a prijetili jednoj ženi u selu Šeovica da će ju živu zapaliti, i da je ona tada pokušala samoubojstvo; dok se drugi Srbin u selu navodno objesio nakon što je bio plašen. Đukić i Pejnović također su tvrdili da su Srbi bili prisiljavani prodavati svoje kuće i stoku Hrvatima za djelić vrijednosti.
6. Veleposlanik je sugerirao Mesiću da bi bilo korisno da oporbene stranke kontaktiraju srpske vođe, poput Veljka Džakule u Pakracu. Mesić se složio da bi ustanovljavanje političkog dijaloga s lokalnim srpskim vođama moglo kratkoročno mnogo značiti za uvjeravanje ljudi, koji su neodlučni da li ostati ili otići, da imaju budućnost u Hrvatskoj. Veleposlanik je naglasio da je to vitalno za razvoj demokracije kao i za hrvatsku integraciju u Europu.
Rekao je objema političkim strankama da SAD nisu zainteresirane za operaciju reintegracije etnički čiste države. Odbacio je Đukićeve optužbe da Vlada SAD podržava etničko čišćenje ističući javne izjave koje su izrazile ozbiljnu zabrinutost SAD u svezi kršenja ljudskih prava od strane Vlade RH tijekom i nakon ofanzive, uključujući veleposlanikovu kritiku zatočenja, od strane Vlade RH, starijih stanovnika Okučana. Veleposlanik je rekao da se SAD suprotstavljaju uporabi sile i smatraju ju kršenjem Kopenhaškog sporazuma. Naglasio je da UN moraju nastaviti sa svojom ulogom kako bi Srbi imali garancije sigurnosti.
—————————————————————————–
Zabrinutost u svezi politike vlade RH prema Bosni
—————————————————————————–
7. Mesić je rekao da je oporba višestruko zabrinuta u svezi politike Vlade RH, ne samo u Zapadnoj Slavoniji, već i u Bosni. Bio je zabrinut da je Tuđman pogađao neku vrstu sporazuma s Miloševićem u svezi podjele Bosne. Veleposlanik je citirao jedan članak, na stranici nasuprot uvodničke stranice u Večernjem listu kojeg kontrolira Vlada, u kojem se govori o potrebi za novim srpsko-hrvatskim odnosima, ali i o traženju da Bonn i Washington promijene svoju politiku u svezi Bosne u svjetlu geopolitičkih realnosti. Veleposlanik je rekao Mesiću da Vlada SAD ne će promijeniti svoju politiku, ali je Mesić mislio da je Tuđman uvjeren da će Zapad dozvoliti podjelu Bosne budući da je strateški interes Hrvatske uzeti što je više moguće teritorija.
8. Mesić isto tako nije bio siguran o Uncro-a. Oporba nije imala jasan uvid u to kamo ide Uncro i želi istražiti taj problem s UN.
———————————————————————————————
Hrvatska se mora suočiti sa svojim vlstitim ratnim zločincima
———————————————————————————————
Mesić i Đukić su objašnjavalida Hrvatska mora priznati svoje ratne zločince kako bi pokazala vjerodostojnost srpskom stanovništvu, no do sada Vlada RH nije pokazala spremnost da se s tim suoči. Ustvrdili su da su visoki dužnosnici naredili ubijanja i organizirali logore u Bosni, ali ih nitko nije dirao jer su bili bliski Tuđmanu. Veleposlanik je pitao tko je konkretno naredio ubijanja. Mesić je tvrdio da je ministar obrane Šušak upleten u razaranje 32 srpska sela nakon što su vojna djelovanja završila 1991. On i Đukić su isto tako iznijeli optužbu da je Siniša Linac, koji sada zapovijeda jedinicom predsjedničke straže i koji je bio Šuškov tjelohranitelj, odgovoran za ubojstvo srpske obitelji u Zagrebu i da je ubijao Srbe u Pakracu i Gospiću. Iznijeli su i optužbu da HV logistički podržava Merčepova paravojna djelovanja u Bosni. Mesić je isto tako rekao da je Tuđman dodijelio visoka vojna odlikovanja brigadi nazvanoj po generalu Juri Bobanu koji je bio odgovoran za ratne zločine u 2. svjetskom ratu
10. Veleposlanik je pitao za Mesićeve dojmove o komemoraciji Vlade RH blajburškog masakra. Mesić je odgovorio da iako je masakr bio ratni zločin, da su mnogi od ubijenih bili ratni zločinci odgovorni za logore smrti, kao što je Jasenovac. Inzistirao je da priznanje blajburških žrtava mora biti depolitizirano.
—————
Komentar
—————
11. Iako imamo ozbiljnih briga u svezi Vlade RH po pitanju ljudskih prava u Zapadnoj Slavoniji, bar su neke od Đukićevih optužbi pretjerane. Službenik veleposlanstva je posjetio neka od sela koja je Đukić spomenuo – posebice u dva navrata Šeovicu – i čuo je pouzdane priče o plašenju, ali niti jedan naš kontakt nije spomenuo ništa tako ozbiljno kao što je samoubojstvo stanovnika kao odgovor na maltretiranje.
Nastavljamo posjećivati područja i provjeravat ćemo druga sela koja nam je Đukić spomenuo. Uzorak koji izgleda kao da se javlja je da nedostaju pouzdane informacije o zbivanjima u Zapadnoj Slavoniji. Proizvoditelji glasina koje upravljaju donošenjem odluka stanovništva izgleda da se proteže i do Zagreba.
M. Marković/Foto:press
