Vlatka Lemić, ravnateljica HDA: Prijete mi brat premijera Milanovića i njegovi partneri

srpanj 13, 2015 maxportal
Share Button
ZA SKLADIŠTENJE državne dokumentacije kod privatnih tvrtki  protuzakonito je potrošeno oko 50 milijuna kuna, izjavila je za tportal ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva (HDA) Vlatka Lemić. 



Ministarstvo kulture održalo je ovih dana sjednicu Arhivskog vijeća. Ovaj događaj krajnje neuzbudljivog imena prošao je ‘ispod radara’ hrvatske javnosti, iako zaslužuje njenu punu pažnju.

Naime, na toj je sjednici započelo donošenje dokumenta pod nazivom ‘Nacrt pravilnika o izmjeni i dopuni Pravilnika o zaštiti i čuvanju arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva’, kojim će Vlada nastaviti neopravdano razbacivati državni novac i legalizirati praksu da se osjetljivu državnu arhivsku građu uz dobru zaradu predaje tvrtkama s političkim zaleđem.

Od 2009., kada se praksa davanja na čuvanje arhivske građe privatnicima počela primjenjivati, država je nepotrebno dala 50 milijuna kuna, kaže Vlatka Lemić. Ona je tu praksu prekinula prošle godine, nakon što je Ministarstvo kulture službeno potvrdilo njezine sumnje da je cijela stvar protuzakonita.

Od deset je privatnih tvrtki koje su ubirale državni novac, najveći je pritisak na ravnateljicu Hrvatskog državnog arhiva vršila Pismohrana servis u vlasništvu Ante Bakovića, povezanog s premijerovim bratom Krešimirom Milanovićem.

VEZANI SADRŽAJ:

Krešimir Milanović je u medijima već više puta ‘prokazan’ za nekoliko sličnih slučajeva u kojima je navodno autoritetom svoga brata htio ‘pogurati’ poslove, o čemu je govorila i bivša  ministrica Mirela Holy.

Večernji list otkrio je da su na listi klijenata Pismohrane redom bile državne tvrtke, Autoceste – Rijeka Zagreb, Hrvatske ceste, Hrvatske željeznice, Porezna uprava, Ministarstvo zaštite okoliša, HZZO i drugi.

Svi privatnici su arhivsku građu državnih tvrtki i institucija počeli preuzimati od 2009. godine na temelju ‘dopusnica’ koje je, ispostavilo se nakon inicijative Vlatke Lemić, ilegalno izdavao Hrvatski državni arhiv. Naime, ta je institucija pod izlikom da mnoga državna poduzeća nemaju dovoljno mjesta za vlastitu arhivsku građu donijela odluku da će izdavati dopusnice komercijalnim tvrtkama, kako bi one mogle preuzeti arhivsku građu i čuvati je po komercijalnim uvjetima. Postojao je samo jedan malen problem – cijela ta rabota nije predviđena zakonom.

Posao je cvjetao i svi su, čini se, bili zadovoljni dok na čelo HDA nije u siječnju 2013. došla Vlatka Lemić. Ona je otkrila čudne poslovne prakse te institucije, pa je zatražila potpunu reviziju dotadašnjeg poslovanja i mišljenje Ministarstva kulture o tome je li HDA uopće ovlašten dijeliti dopusnice privatnicima. Naime, nije joj bilo jasno po kojim se pravilima i zakonima dijeljene dopusnice tvrtkama koje su čuvale dokumentaciju, iako one nisu bile ‘ustanove’, kako propisuje zakon.

NEMAJU DOZVOLE A POSAO IM CVJETA

Uskoro joj  je stigao odgovor tadašnje ministrice kulture Andreje Zlatar Violić. U dopisu od 24. ožujka 2014., pojašnjeno joj je da HDA nema pravo davati dopusnice, nego ih može dati tek samo Ministarstvo. Jedina uloga HDA je, stoji u tom dopisu, da odredi uvjete po kojima se može obavljati čuvanje građe, odnosno skladištenje.

Zbog toga je Vlatka Lemić odmah poslala dopis svim tvrtkama koje su skladištile dokumentaciju, da su dopusnice koje su im izdane ništetne (odnosno bezvrijedne), te da ih moraju zatražiti od Ministarstva kulture.

Proveden je i nadzor i utvrđeno je da niti jedna od tih tvrtki ne zadovoljava uvijete skladištenja građe kategoriziranih stvaratelja.

‘Nemam ništa protiv da se privatnici bave čuvanjem arhiva drugim privatnicima pod uvjetima koji su im svima prihvatljivi. Ali, prema našoj stručnoj procjeni, niti jedan od njih ne ispunjava uvijete da bi se bavili čuvanjem gradiva od državnog interesa. Stvari koje su im povjerene su nestajale, bile oštećeneili se radilo o povjerljivim dokumentima koje nije sigurno skladištiti u takvim uvjetima’, kaže Vlatka Lemić.

”Iz Ministarstva kulture su počeli raditi pritisak da izdamo mišljenja o udovoljavanju uvjeta jer će nas te tvrtke navodno zasuti tužbama. Tražili su da im omogućimo da rade i dalje, dok oni ne promijene regulativu. O tome nemam pisani trag, jer su me to tražili usmeno. To smo pitanje razmatrali na Stručnom vijeću HDA, Hrvatskom arhivskom vijeću, te na Kolegiju ravnatelja Državnih arhiva.

STRUKA JE PROTIV, POLITIKA ZA

Svi smo se složili kao struka da to naprosto nije dobro rješenje. Zato smo Ministarstvu rekli da je nemoguće tu građu povjeriti privatnicima pod ovim uvijetima i poslali smo im svoj prijedlog. U njemu stoji da javno arhivsko gradivo ne može biti izvan sustava državnih arhiva”, govori Vlatka Lemić.

Kaže da je njegove prijetnje prijavila policiji, ali ništa se nije dogodilo.

”Jedino što se dogodilo je da, po anonimnoj prijavi, stražuju mene i mog zamjenika jer smo išli na službeni put.” Na radom ravnateljice Lemić nadzor provodi i Minisitarstvo kulture

”Situacija je irealna. Istražuju nam poslovanje, iako je već proveden nadzor na moj zahtjev. Istražuju, iako smo od državne revizije dobili pozitivnu ocjenu. Policija me istražuje na temelju anonimnih prijava, a događa se točno ono što mi je Baković i najavio. Nazivaju me novinari i pitaju – jeste li išli na službeni put i koristili službene kartice? Ja odgovaram da jesam išla na putovanja, da je to dio mog posla. Odgovaram da Arhiv ima 120 službenih putovanja, koja je sve do jednog provjerila i amenovala državna revizija. Pozivam ih da dođu i da pogledaju sve papire. Ali, ne zanima ih ništa”, govori Vlatka Lemić i dodaje da neće odustati od svojeg stručnog mišljenja da Pismohrana i ostale tvrtke ne udovoljavaju uvjetima za spremanje osjetljivih dokumenata.

”Pretprošli petak došao mi je poziv iz Ministarstva kulture na Arhivsko vijeće kojim sada predsjeda dugogodišnji djelatnik Državnog arhiva u Zagrebu Darko Rubčić koji isto tako godinama usko surađuje i sklapa ugovore s navedenim privatnim tvrtkama. Umjesto da prihvate stručno mišljenje koje smo ja i kolege dali, tamo je na glasanje stavljen prijedlog novog pravilnika u kojemu stoji – da svatko tko se bavi skladištenjem može preuzeti tu građu.”

ZMAJLOVIĆ IM DAO POSAO PROTIVNO ZAKONU

Vlatka Lemić kaže da je Ministarstvo zaštite okoliša kojem je na čelu Mihael Zmajlović potpisalo ugovor s Pismohranom nakon što je HDA dao negativno mišljenje toj tvrtki, tj. dao joj do znanja da se ne može baviti tim poslom.

”To je čak pohvaljeno kao dobra praksa i istaknuto kao jedan od argumenata da bi se trebalo omogućiti novim pravilnikom rad tim tvrtkama”, čudi se ona.

”Govore nam da to traži Europska unija, da se uvedu privatni biznisi u to poslovanje. Pravilnik koji su protiv naših stručnih savjeta u Ministarstvu kulture sami pripremili su mi dali na potpis, iako ga mi kao savjetodavno tijelo zapravo moramo predložiti – Ministarstvu. Odbila sam to potpisati, jer mi smo predložili nešto sasvim drugo.

Po novim pravilima, na kojima inzistira Ministarstvo kulture Berislava Šipuša, ukinule bi se dopusnice, pa bi sve osim građe koja se čuva trajno državne institucije mogle povjeriti bilo kome tko je registriran za skladištenje.

”Ponašaju se kao da se na čuvanje daju banane i kruške. Sve te informacije, povijesti bolesti, osiguranja, medicinska dokumentacija… sve bi to mogla preuzeti tvrtka koja je registrirana, neka se nitko ne uvrijedi, za skladištenje banana. Zar primjerice grad Vukovar nema jednu garažu da spremi svoju dokumentaciju, pa je mora transportirati u Zagreb da je skladišti u privatnoj tvrtki? Ja sam na sastanku Arhivskog vijeća pred svima to odbila potpisati”,  odlučna je Vlatka Lemić.

IZVOR: MP/tportal



Komentirajte kao i prije. Jednostavno se prijavite putem Facebook-a, Gmail-a ili Twittera.


Share Button